Kako su necijepljeni ljudi od stigmatiziranih postali poželjni?

Kako su necijepljeni ljudi od stigmatiziranih postali poželjni?

Podsjetimo, u Njemačkoj se nedavno pojavio nesvakidašnji oglas za posao u kojem jasno piše da poslodavac želi zaposliti necijepljene ljude. I to ne bez razloga. Lijepo su objasnili zbog čega žele upravo necijepljene ljude, napisavši:“Preferiramo ljude koji se nisu cijepili protiv Covida – 19. Ti ljudi već dvije godine pokazuju nevjerojatnu otpornost, izdržljivost i kritičko razmišljanje. Sve to su osobne kvalitete koje izuzetno cijenimo kod naših zaposlenika.” Evo kako je izgledao taj ogas:



U današnje vrijeme u kojemu nam se nameću pravila i u kojemu poslušnost ljudima jamči sigurnost i zadržavanje radnih mjesta, biti necijepljen očito se u očima nekih ljudi pokazalo kao posebna kvaliteta koja će nekim ljudima otvoriti vrata kvalitetnim radnim mjestima na kojima se upravo traži kritičko razmišljanje, čvrst stav i odlučnost. Ljudi koji nisu pristali biti ucijenjeni cjepivom pokazali su se posebno hrabrima i odlučnima. Jer, jednom kada pristaneš biti kupljen ili prodan, sasvim je svejedno kako se o tome izrazimo, tada je gotovo s tvojom osobnošću. Tada više nisi svoj, već pripadaš onome koji te kupio ili onome kome si se prodao.

Pobornici poslušnosti potrudili su se i dali sve od sebe da cjepni status postane iskaznica s kojom se kupuje pravo na lažnu slobodu kretanja i društvenog djelovanja, ali i društvena oznaka novog elitizma i pozicije s koje se može nesmetano pljuvati po necijepljenim ljudima i stigmatizirati ih kao manje vrijedne. No, eto, ne mislimo svi isto i ima ljudi koji upravo činjenicu da netko nije cijepljen posebno cijene i koji za svoje djelatnike traže upravo necijepljene ljude.

Cijepljene protiv Covida kao takvo izazvalo je brojne prijepore u društvu te se s vremenom pretvorilo u stravičan poligon za diskriminaciju i društvene podjele koje nikome nisu trebale. Ljudi su se počeli međusobno sukobljavati, jedni druge prokazivati, dijeliti se na cijepljene i necijepljene, na vaksere i antivaksere. To doista nema nikakvog smisla. Bilo kakvo nametanje svoje volje nekom drugom smatram lošim i neučinkovitim. Svatko će ionako na kraju napraviti ono što je odlučio.  

Kada malo bolje razmislimo, ta nova društvena podjela na cijepljene i necijepljene ljude toliko je nakaradna i groteskna da je do kraja iskristalizirala svu težnju ljudi za kojekakvim glupim podjelama koje nikome ne donose ništa dobro, baš kao ni ratovi koji su također idiotska nuspojava nekakvih razlika, znamo već kakvih i koliko su to niske strasti.

Kada je već toliko državnih institucija i korporacija diljem svijeta tijekom pandemije zapošljavalo isključivo cijepljene ljude, diskriminirajući necijepljene ljude koji su još k tome i gubili svoja radna mjesta upravo zbog činjenice što nisu cijepljeni, bilo je pitanje trenutka kada će se netko sjetiti zapošljavati upravo necijepljene ljude zbog njihovih ljudskih kvaliteta.

Sramotno je koliko je ljudi zbog jedne injekcije izgubilo svoja radna mjesta, što je ugrozilo njihovu egzistenciju.

Najbolje bi bilo da je sve ostalo na izboru svakog pojedinca i da nitko nikome nije nametao svoje stavove i svoju volju, da nije bilo nikakvih ucjena i prisila, da nije bilo nikakvih restrikcija i uskraćivanja građanskih sloboda. Svatko neka sa svojim tijelom radi što želi. Pravo na izbor je jedini pravi put. Tko želi, neka se cijepi, tko ne želi, neka se ne cijepi. Zašto se nismo svi tako postavili? Ne bi li to bilo puno bolje i civiliziranije? Neka nitko nikome ništa ne brani i neka nitko nikome ništa ne nameće. Svatko neka u miru odluči kojim očima će vidjeti ovaj svijet. Svatko neka odluči želi li mir i slobodu sebi i drugima ili želi sukob i podjele. Izbor je uvijek naš.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp