Ja nisam teoretičar zavjere (u užem smislu) – o širem smislu bi se već dalo raspravljati, dakle de facto ja se ne predstavljam kao teoretičar zavjere, iako po nekim kriterijima kao takav možda mogu proći ili ući u diskurs kroz kategorizaciju i kvalifikaciju; ali ono što me odvaja od teoretičara zavjere je to što se teoretičar zavjere uvijek poziva na neke – kakve takve: „argumente“ i „dokaze“ – koji su, eto tako, skriveni, nevidljivi, upitni, diskutabilni, podmetnuti ili krivotvoreni; a onda iz toga kroji realitet svoje priče tek toliko da bi obranio tezu; ali nikada ne uđe dublje i ne objasni zašto je to tako, kuda to vodi i što se time postiže; dobro, u određenoj mjeri se to podrazumijeva, samo od sebe, ali ako je Zemlja ravna – šta onda!? – šta to mijenja na stvari?
Ako postoje vanzemaljci – isto, ako nismo sletjeli na Mjesec – isto, ako su Kennedy, Lennon, Bob Marley i princeza Diana – ubijeni od strane tajne i podzemne skupine koja blokira razvoj svijesti i ne dopušta razvitak novih „vođa“ – što je time rečeno, a da mi sad tu možemo nešto učiniti? Uglavnom se tvrdi da se radi o zataškavanju – ali zar je to čudno? Meni je na primjer svaka teorija zavjere sama po sebi suvišna, jer ono što je očito, može se proniknuti umom i intuicijom. Naravno, ako vjeruješ da je 9/11 – insceniran od same američke vlade, sigurno nećeš baš biti previše sklon američkom imperijalizmu itd., ali to te najvjerojatnije neće spriječiti da konzumiraš Coca-Colu i imaš instalirane Windowse – jesam li u pravu?
Pobornici teorija zavjere samo dodiruju površinu, bez ikakvog daljnjeg angažmana i sastavljanja alternative. Oni se zakače na nešto što su mediji prešutjeli i onda nude „objašnjenja“ određenog fenomena ili događaja, bez da ikada išta konkretno učine. Oni su u biti prodavači magle. Ono što mene razlikuje od njih, a što želim i reći ovim tekstom, je to, da ja te stvari po defaultu podrazumijevam, jer sam ih iščitao kroz: Divni novi svijet, 1984, Fahrenheit 451, itd. – iz kojih postaje apsolutno vidljivo kako se stvari odvijaju i na koji način se tretiraju, tako da sve što je možda: upitno i relativno, ja samo pripisujem standardu odrađivanja jednog te istog diskursa, gdje je kakti prezentirana istina; a zapravo se radi isključivo o namještenoj priči koja je podešena za svake uši; a iz koje svatko može ustanoviti ono što „želi“ – pod uvjetom da misli i preispituje svoje stavove; a ne da klonira izlizane priče raznih teza i antiteza koje se utapaju u moru beznačajnosti, jer ljudi radije puše priču da im demokracija osigurava slobodu, nego činjenicu da su totalno porobljeni, jer tako lakše „dišu“ i lakše „spavaju“ – sedirani „obrazovanjem“, propagandom i medijima te će u globalu osuditi svakog tko iskače iz pomno utvrđenih razloga postojanja; a oni se, kao što znamo, temelje na Big Bangu i Teoriji evolucije, kao zakonima koje je odobrila znanost; a kako je do toga ona došla, i što je pak ona time rekla, to se nas ne tiče, jer smo mi neuki i nezainteresirani i radije to ostavljamo tamo onima u laboratoriju da se time bave, jer mi moramo snimiti novi kupaći kostim estradne zvijezde, čuti trač zbog čega se je netko razveo te nipošto ne smijemo propustiti tekmu oko koje se, kao što znamo, svijet doslovno vrti; pa što onda mene briga za tamo neke udaljene galaksije i postanak i opstanak čovjeka te razradu smisla i svrhe, samo me pustite da blejim u ekran i ne vodim računa o tome zašto se događa sve to što se događa, jer se mene to nimalo ne tiče, niti me zanima tko ima što za reći, opravdano ili neopravdano.
