Ljude se priprema da postanu što bolji i učinkovitiji robovi sustava


Ljudi ne žele „gubiti“ vrijeme za naobrazbu, zato su uglavnom nenačitani te u globalu: neinformirani stvarnim prikazom svijeta kojeg zbog nepoznavanja suštine, ne kuže. Ljudi „misle“ da imaju logiku, a ne znaju napraviti tri početna poteza u šahu… Dok to ne savladaš, fućkam ti ja i faks i doktorat.

A osobito su gadni ljudi jedne knjige, naročito oni koji „poznaju“ samo Bibliju; a upravo ti se uvijek nađu u centru pozornosti, svojim „tumačenjem“ života i naravi svijeta te rado propovijedaju kojekakve izmišljotine kako bi ustvari popunili prazninu u sebi, koja im je zbog uskog pogleda, nametnuta kao apriori polazište.

E, sad, ono što ljudi nazivaju obrazovanjem (u klasičnom smislu; škola, fakultet) – je samo ono što ljude priprema da postanu što bolji i što učinkovitiji robovi sustava, a da putem „preuzmu“ obrasce i modele ponašanja i razmišljanja te da u sebe integriraju jednu sliku svijeta, koja je onako na prvu: podnošljiva. I mnogi (većina) se s te mrtve točke nikad ne pomaknu. A tu su još i edukacije, „cjeloživotna učenja“, specijalizacije, koje samo ljude pretvaraju u puke instrumente i izvršitelje tog i tog naloga.

„Treba mi lova“ – da, svima treba lova, ali to ne znači da moraš ostati duhovno zakinut čitav život, a upravo se to događa. Na taj način se dočeka mirovina, bez ikakvih daljnjih tendencija i aspiracija. Ljudi ne izgrade nikakve afinitete i sklonosti, osim onih koji garantiraju ubijanje vremena, a za to je zaslužan i uvijek spreman TV.

Neki od njih se zakače na nešto drugo; ali rijetko tko u životu postigne neki značaj koji će ga ispunjavati. Na taj se način samo klonira radnu snagu, kako bi ona punila državnu blagajnu  te bila „zabavljena“ pukim pi*darijama; kako se ne bi „opterećivala“ životnim pitanjima i sve uzimala zdravo za gotovo, bez kritike, bez angažmana i bez ikakvih asocijacija vezanih za duhovni razvoj i intelektualni rast (sazrijevanje) – što u najvećem broju slučajeva izostaje te se čak „smatra“ ispraznim blebetanjem, a da se pritom ne uvidi sva svoja ništavnost i potpuni nedostatak samokritike. Zbog toga ljudi uglavnom promaše život, a promašit će i svaki zagrobni život, ukoliko će čitavog života samo odrađivati i „sređivati“ ono što im se zada i nametne.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp