Zašto države s puno višim standardom od hrvatskog imaju niže cijene od onih u Hrvatskoj?


Javnost se ovih dana sve više bavi cijenama u trgovinama. Potrošnja je neminovno postala sve manja, jer kupovna moć građana zbog ove krize slabi, a cijene samo rastu i rastu, lipu po lipu, kunu po kunu, jedna po jedna psihološka cijena (to su one koje završavaju brojkom devet) provlači se ispod radara. 3,99; 4,99; 5,99; 6,99 itd. Gospodo draga, loši ste psiholozi. Nećete se izvući s tim psihološkim cijenama, jer nismo budale i nemojte nas raditi budalama. Polako, ali sigurno nas želite uništiti. Ne samo vi, već i političari diljem svijeta koji kao i vi uništavaju svoje građane neodrživim troškovima života.

Polako i potiho dižu se cijene naših omiljenih proizvoda, a vladajući misle kako to ljudi neće primijetiti i kako će nastaviti slijepo trošiti novce kako bi oni imali što jesti. Naravno da primjećujemo te pomake prema gore kada govorimo o cijenama.

Nevjerojatna je ta psihologija uhljeba koji misle da su neka privilegirana kasta koju svi mi moramo hraniti. Nepodnošljiva je njihova sebičnost. Žive u svom svijetu i njima je super. Važno da je njima dobro. A, to što zbog toga drugima mora biti loše, to njih ne zanima. Jer, tako jednostavno mora biti. Njima mora biti dobro. A, drugi neka se snađu kako god znaju i umiju. Tako razmišljaju sebični ljudi.

Vladajući su spremni učiniti sve, pa tako i bez imalo grižnje savjesti uništiti građane kako bi spasili sebe i svoje birokratske uhljebe zajedno s pozicijama na kojima sjede. Ali, što kada im građani više neće imati što dati? Što onda? Kako će nas onda derati?  Što će nam uzeti jednoga dana kada nam uzmu sve i kada ne budemo imali više ništa? Barem ćemo tada biti sretni, ako je suditi po smiješnim, ali i vrlo opasnim idejama Svjetskog ekonomskog foruma. Moramo se malo našaliti. Ljudima više nije ni do šale, pa se rijetko gdje čuje smijeh. Svi su zabrinuti i žale se jedni drugima na sve teže uvjete života.

Što činimo kao kupci? Ljudi se odriču pojedinih proizvoda koje su do jučer kupovali kako bi preživjeli. To je naša realnost. I, čekanje akcija i akcijskih cijena. Ovih dana društvenim mrežama kruži slika koja govori više od riječi – o cijenama pojedinih proizvoda u Hrvatskoj i Sloveniji. Naravno, u Sloveniji čiji je standard viši od našega, cijene su manje nego u Hrvatskoj čiji je standard niži od slovenskog.


Pravo je pitanje – zbog čega postoji tolika razlika u cijenama pojedinih proizvoda u Hrvatskoj i Sloveniji? Obje zemlje su u Europskoj uniji, zar ne? Neka nam stoga Vlada Republike Hrvatske objasni te sulude razlike u cijenama. No, dobro, sada su na godišnjem odmoru. Ali ovo ih pitanje čeka čim se vrate. Čekamo njihov odgovor na pitanje – Zbog čega tako bezobrazno deru kožu sa svojih građana čineći od svih nas budale koje moraju loviti akcije po gradu kako bi oni uživali?

Dragi naši političari, dosta nam je vaših glupih nameta. Dosta nam je te vaše lažne brige za nas. Vi se brinete samo za sebe, to nam je već odavno jasno. I to je vaše legitimno pravo. Ali, zašto se svi mi moramo brinuti za vas? To je ono što nas zanima. Čak i pod cijenu odustajanja od nas samih i naših života – primorani smo spašavati vas i vaše živote. To je vrhunac perverzije. Nećemo više ništa kupovati, a vi nabijajte cijene. Uzgajat ćemo vlastitu hranu. Učinit ćemo sve da vam uskratimo ono što od nas očekujete. Ne zaslužujete ni lipe. Radite volonterski taj vaš ‘posao’. Prestanite nas terorizirati ulazeći nam u džepove iz kojih nam uzimate kruh za vaš luksuz.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp