Sunyogi Umasankar – Na svijetu postoji samo jedna duhovna obitelj, bez obzira na podjele i religije


Sunyogi Umasankar na čijem sam predavanju bio tri dana i tamo čuo jako zanimljiva i istinita objašnjenja o prirodi naše stvarnosti zapravo je Svetac i Duša koja je za pojmove običnog ljudskog života ostvarila nezamislivo i svjesno je zakoračila u Svijet iznad realnosti.

Taj skromni, veseli i nasmijani Svetac iz duhovne obitelji Hindusa nakon duhovne realizacije i prosvjetljenja uzeo je samo dvije bijele haljine i bos prohodao kroz 64 države Indije kako bi svoje duhovne spoznaje koje je uspješno realizirao darovao Svijetu, a pri tomu ne pitajući nikoga ništa materijalno.

Svetac je spontano otvorenih očiju meditirao na odraz Sunca na pučini oceana dok je redovno sjedio na pješčanoj obali bengalskog zaljeva, kako bi zatim počeo gledati izravno u Sunce, da bi nakon pola godine takve prakse izgubio potrebu za uzimanjem hrane, a nakon još godinu dana izgubio je potrebu za pijenjem vode, a na posljetku izgubio je potrebu i za spavanjem.

Bio je konstantno veseo i nasmijan i dobio je neograničeno vrijeme jer ga više ništa materijalno nije sputavalo, pa je Svetac odlučio pješačiti i tako Svijetu predati veliku Istinu i praksu koja je bila poznata u drevna vremena, a koja je bila također praksa samog Babajia koji se u ledenim Himalajama objavio i potvrdio da je i on sam doživio prosvjetljenje putem iste metode.

Otkrivši moćnu praksu koja čovjeka oslobađa ovozemaljskih okova čovjek je odlučio “gol” i “bos” smo s dvije haljine proći sve zemlje Indije kako bi mnogim ljudima potpuno besplatno predao moćno znanje da bi na posljetku “gol i bos” završio na 5000 metra na Himalaji gdje je došao kod jednog monaha koji ljeti živi visoko u planinama, a zimi se spušta u samostan u podnožje najveće planine ovog Svijeta.

Vidjevši čovjeka kako dolazi bos u haljini monah je pomislio da je Svetac odlučio skončati život, a pogotovo kad je došlo vrijeme za silazak jer je gore zima užasno hladna i gotovo da je nemoguće preživjeti zimu u kamenoj izbici bez grijanja i hrane. Monah je uskoro odlučio sići i bio je gotovo siguran da će bosonogog i polugolog Sveca koji je odlučio prezimiti u ledenom zagrljaju surove planine na proljeće pronaći smrznutog i da će ga tamo jednostavno sahraniti.

Na veliko iznenađenje monaha čovjek je u proljeće bio živ, veseo i nasmijan što je ponukalo monaha da se nakloni shvativši da čovjek nije lud, već Svet.

Istina do nas običnih malenih smrtnika dolazi na pomalo čudne i bizarne načine, tako je i ova nadrealna duhovna priča koju nam je tada osobno pričao nasmijani indijski Svetac ostala duboko i trajno urezana u moje sjećanje, a njegov lik i djelo izravno su me podsjetili na to da na ovom Svijetu postoji samo jedna duhovna obitelj, bez obzira na podjele i religije, a ako danas ima netko sličan djelu i primjeru Gospodina Isusa Krista, onda je to zasigurno veseli i skromni indijski Svetac, Sunyogi Umasankar.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp