Yogi Sadhguru i Veliki Reset – Naša ideja o blagostanju mora se iznova osmisliti

Yogi Sadhguru i Veliki Reset – Naša ideja o blagostanju mora se iznova osmisliti

Jagadish "Jaggi" Vasudev (rođen 3. rujna 1957.), poznat pod imenom Sadhguru je indijski guru joge i zagovornik duhovnosti.  Od 1982. godine podučava jogu u južnoj Indiji. Godine 1992. utemeljio je Zakladu Isha blizu Coimbatorrea koja upravlja ašramom i joga centrom koji provodi obrazovne aktivnosti po cijelom svijetu. Vasudev je autor nekoliko knjiga i čest govornik na međunarodnim forumima. Godine 2017. dobio je drugu najveću indijsku civilnu nagradu Padma Vibhushan, za doprinos socijalnoj skrbi.

Sadhguru, osnivač Zaklade Isha, Indija, opisan je kao jogi, mistik, zaštitnik okoliša i mnoge druge stvari, ali on uzima posebno skromnu usporedbu s crvom, opisujući kako je preosjetljiv na svijet oko sebe. Kroz svoje uvide on odražava kako kratkoročno i individualističko razmišljanje uništava planet za buduće generacije. U svojim predavanjima često spominje kako ovaj svijet, blagostanje i uspjeh treba nanovo osmisliti, što je u skladu sa Schwabovim resetiranjem. Ne krije svoje oduševljenje suvremenom tehnologijom koja nam, kako kaže, omogućava da u trenu dopremo do velikog broja ljudi što je privilegija naše generacije koju moramo iskoristiti.

U nastavku donosimo intervju sa Sadhguruom, osnivačem Zaklade Isha, Indija koji je poslužio kao jedan od 50 doprinosa globalnih vodećih ljudi za The Great Narrative , novu knjigu Klausa Schwaba i Thierryja Mallereta koja opisuje „kako možemo stvoriti i oblikovati otporniju, inkluzivniju, konstruktivniju i održiviju zajedničku budućnost nakon COVID-a-19“.  

Nevjerojatna je spoznaja kako je Klaus Schwab mislio na sve kada je čak i poznatog gurua dobio na svoju stranu. Na sve je mislio, pa čak i na duhovnost novog svijeta. Uz brojne dobre savjete koje Sadhguru daje ljudima na svojim predavanjima i s kojima se možemo složiti, moramo iskazati i svoje razočaranje da se gurui povezuju s organizacijama kao što je Svjetski ekonomski forum. Zar se on doista slaže s tim da budućnost ovog svijeta kroji WEF? S obzirom da je dao svoj doprinos gore spomenutoj knjizi, možemo samo zaključiti da je Sadhguru usko povezan s WEF-om i samim time kao da skače samome sebi u usta, zagovarajući s jedne strane skromnost i duhovnost, a surađujući istodobno s megalomanima i materijalistima.

Postoji li nešto osobno što biste htjeli podijeliti o sebi, a nećemo pronaći na webu?

Ljudi misle da sam jogi, mistik, ekolog, motociklist i pilot. Oni misle da sam ja toliko toga. U biti, ja sam kao osnovni oblik života – crv na planetu, gdje znam što mi se događa, baš kao što je crv osjetljiv na stvari koje se oko njega događaju. Crv vjerojatno zna više o tlu i klimi nego doktori znanosti na planetu. Moj život nije obrazovanje ili stipendija; radi se o iskustvu prikupljenom iz svijeta i iskustvu iz dubinskog zalaženja u sebe, a to su jedine dvije stvari koje imam.

Obraćao sam pozornost na svijet i ovaj život na način na koji bi malo ljudi to učinilo jer za većinu ljudi te stvari nisu dovoljno vrijedne pažnje. Ali kada sam obratio pozornost na ovaj život, ovo je najfantastičniji mehanizam – ljudski mehanizam – i obratio sam mu ogromnu pozornost. Dakle, mislim da crvi i insekti znaju više o sebi nego ljudska bića. U tom kontekstu, možete reći, ja sam crv na planeti.

Izvan individualnih ideja

Vi ste crv koji je radio mnoge stvari i inspirirao milijune ljudi diljem svijeta. Kada biste morali definirati svoju glavnu ideju, koja bi to bila?

Ne mislim da moramo zaraziti svijet svojim idejama. Život je fenomen. Kako možemo vidjeti da ovaj fenomen ne ide po zlu i da najbolje funkcionira za sve ljude? Moja ideja, tvoja ili tuđa ideja, kako se konkretiziraju, postaju filozofije. Filozofije tada postaju ideologije, a one postaju sustavi vjerovanja i religije koje su uzrokovale ogromnu štetu životu – maksimalno nasilje, krvoproliće i uništavanje planeta. Dakle, stvarno nemam pojma. Ja sam crv u službi života.

Rekli ste da ste jogi i mistik. Mnogi bi vas ljudi smatrali filozofom. Vi niste filozof?

Ne, definitivno ne. Nemam nikakve filozofije. Riječ “joga” znači sjedinjenje, a jogi je onaj koji je to iskusio. Što znači sjedinjenje? Ideja da se bude pojedinac je psihološki problem. Ne možete postojati bez transakcija kroz disanje, a razni biokemijski procesi i subatomske čestice su u kontaktu sa svime, tako da je vaše događanje dio većeg fenomena života. Ali velikodušnost stvaranja dala nam je individualno iskustvo.

Možemo sjediti ovdje i pitati se što je kreacija, što je velika privilegija. Ali, nažalost, kada ljudi tu privilegiju shvate doslovno – kao pojedinci per se – tu počinju problemi. Većina ljudi ne shvaća da su dio ovog svijeta, dio kreacije sve dok ih ne pokopate. Kada to učinite, svi shvaćaju da su dio tla, ali kada stoje na njemu, nemaju pojma da su dio svega ostalog. Misle da su svijet za sebe. Ovo je moj svijet nasuprot tvom svijetu, tako ljudi razmišljaju – ja sam svijet za sebe, a ti si jedan svijet za sebe, svaki pojedinac pokušava biti svijet za sebe. To je osnova svih problema. Ova ideja pojedinca shvaćena je preozbiljno. Ovo je naš svijet, svijet sviju nas. Naše zatvaranje u svoje svjetove znači da smo predoslovno shvatili individualnost.

Kad pogledate svijet, ne samo svoju zemlju, Indiju, nego svijet općenito, što vidite u nadolazećim godinama?

Naša ideja o blagostanju, dobrom životu i uspjehu mora se iznova osmisliti. Ako te ideje ne transformiramo u razumniju ideju o tome što je blagostanje, ako ne ulažemo u to, naš će uspjeh biti katastrofa. U Indiji postoji prispodoba: čovjek siječe granu drveta i sjeda na pogrešan kraj grane; kad uspije, past će. Trenutno smo u ovom načinu jednostavno zato što su naše ideje o uspjehu, blagostanju i dobrom životu toliko zamršene da se uvijek radi o tome da budemo bolji od nekoga drugog. Sami sebe vodimo ka katastrofi.

Najvažnija stvar na svijetu za ovu generaciju i buduće generacije jest da se naša ideja za dobar život mora preraditi i rekonstruirati. Ono što se trenutno smatra dobrim životom je katastrofalan proces – energična vožnja u ovom smjeru bit će katastrofa.

Znači li to da trebamo napustiti ovu opsjednutost materijalizmom i konzumerizmom koja je progutala zapadni svijet i replicirala se u mnogim drugim zemljama diljem svijeta? Mislite li da smo svjesni ove nužnosti promjene i prilagodbe?

Mali postotak razmišlja na taj način, ali veći postotak koji je dugo bio zakinut sada hrli naprijed. Naša ideja dobrog života je SAD. Statistika Living Planeta kaže da ako 7,6 ili 7,8 milijardi ljudi na planetu treba imati stvari koje ima prosječan američki građanin, tada će nam trebati četiri i pol planeta. Ali ostala nam je samo polovica zemlje. Nije pametno ići tim putem. Tu je odgovornost zapadnih naroda vrlo velika. Moraju uspostaviti novu ideju uspjeha i blagostanja. Neki od njih pokušavaju, ali uglavnom ide u obrnutom smjeru.

Poduzeća vam neće dopustiti da promijenite ideju o blagostanju ili dobrom životu jer su izgrađena na većoj potrošnji. Dakle, moramo ponovno izraditi naš ekonomski motor tako da radi određenom brzinom i donosi dobrobit svima, umjesto da jurimo naprijed u svemir na nekoliko minuta na piknik. U ovakvom smo ekscesnom režimu. U redu je ako je četvero ljudi otišlo u avanturu i vratilo se, to je super. Ali što ako sutra počnu odlaziti milijuni ljudi; koja je cijena toga, ne samo ekonomska cijena nego i ostali troškovi?

Dok se govori o prodaji automobila s manje emisija, ljudi sada govore o vatrenoj kugli i eksploziji kada je raketa poletjela, odvodeći četvero ljudi na piknik kako bi uživali u bestežinskom stanju. Sve što trebaju učiniti je manje jesti i više trčati i bestežinsko stanje će doći.

Ponovno otkrivanje dobrobiti

Kako nam vaša praksa jogija može pomoći da ponovno osmislimo ovu ideju blagostanja i da nas manje vode materijalističke težnje, a više spiritualna razmatranja?

Što sada tražimo? Ljudska potraga je u smislu njihove dobrobiti. Kada je preživljavanje pitanje, to je veliki problem. Nakon što se to sredi, želimo sreću, radost, ljubav i ugodno iskustvo. U potrazi za tim, mi paramo planetu. Ali ljudsko iskustvo događa se iznutra – bol, agonija i ekstaza dolaze iz naše nutrine. Kad je svako ljudsko iskustvo proizvedeno u nama, zašto paramo svijet da bismo bili sretni ako smo radosni ljudi? Najveći problem je što ljudska bića nisu prirodno radosna kao kad su bila djeca.

Na početku našeg života svi smo mirni i radosni, a kako naša inteligencija raste, postajemo jadni. Mislio sam da je inteligencija rješenje, ali ljudi nekako pokušavaju dokazati da je inteligencija najveći problem. Možete to nazvati stresom, napetošću, tjeskobom, ludilom, kako god. Tvoja se inteligencija okreće protiv tebe. Kad se tvoja inteligencija okrene protiv tebe, možeš okrenuti planet naglavačke, ali nećeš riješiti svoje probleme.

Ljudska bića su postala jadna, ne zato što je život oko nas loš, već zato što naši obrazovni sustavi i društvene strukture nisu naučili ljude kako upravljati vlastitim sposobnostima, umovima, pamćenjem ili maštom. Oni uvijek pate od jednog ili drugog, od ovog ili onog. U ranom djetinjstvu postoji problem, u djetinjstvu, kao beba ne možete hodati; ako ste malo dijete, imate problem s pelenama; ako ste adolescent, imate hormonski problem; ako ste srednjih godina, kriza je; a starost je užasna – nema joj kraja.

U svakom trenutku ljudi imaju neke svoje probleme. Svaka je faza života označena kao problem, ne zato što je život problem, već jednostavno zato što naši obrazovni sustavi i društvene strukture ne daju naznake o tome kako to riješiti. Zanima nas iskorištavanje drugog planeta, ali nas ne zanima kako preuzeti kontrolu nad ovim (govori pokazujući sebe).

Živimo u stalnom stanju neke patnje. Nismo svjesni vlastitih sposobnosti. Upravo sada, naše sposobnosti pate; kao da ne trpimo vanjski svijet. Sve ove udobnosti koje nikad prije nisu bile stvorene su za ovu generaciju, ali ipak patimo jer nas vlastita inteligencija bode i bode svaki dan iznutra. Ne treba ti ničije društvo; nitko te ne treba mučiti – možeš sam nastaviti stvarati bijedu u sebi. Čujem da je ove godine 700.000 ljudi počinilo samoubojstvo. To se događa jer je samoubojstvo krajnja manifestacija naše inteligencije koja se okreće protiv nas.

Prva i najvažnija stvar koja se mora dogoditi ljudima je da ako sjedite ovdje, blaženi ste svojom vlastitom prirodom. Ovo se mora dogoditi. Ako se dogodi, ono što radite u svijetu neće biti kompulzivno. Trenutačno su svi u kompulzivnom stanju, pa postoji beskrajno iskorištavanje jer pokušavamo izvući sreću iz svijeta. To je kao da uzgajivač krumpira ode do stabla jabuke i, umjesto da podigne pogled, počne kopati zemlju. Sve što će se dogoditi je da se jabuke neće roditi, jer neće rasti ispod zemlje. A ako raskopaš zemlju, iščupat ćeš stablo. Ali jabuke neće doći k vama; morate potražiti jabuke.

Isto je i s ljudima: ako želite radost, mir, zdravlje, ekstazu i blaženstvo, morate se okrenuti prema unutra. Upravo sada, pokušavate to istisnuti iz vanjskog svijeta. Možete to nazvati materijalizmom, ali to je krivo usmjeren projektil.

Problem je u poljoprivredi

Dakle, rješenje leži u svakome od nas. Ali iz perspektive politike, koja bi se velika promjena trebala dogoditi da svijet postane bolje mjesto?

Kako je svijet postao u velikoj mjeri demokratski, politike se kreiraju kako bi ljudi bili sretni jer ako nisu sretni, neće izabrati političare, a njihov mandat traje samo četiri do pet upravnih godina. Dakle, politike se donose jer se sviđaju ljudima i služe svrsi uvjeta. To je nanijelo veliku štetu svijetu jer su svi zainteresirani za kratkoročne ciljeve, bilo da se radi o tvrtki ili vladi. Nitko ne razmišlja dovoljno dugoročno jer ne želi razmišljati dalje od svog roka, ali trebamo svijest o tome u svijetu.

Biračko tijelo treba reći što želi. To želimo stvoriti s pokretom Conscious Planet, u kojem pokušavamo potaknuti 60% svjetskog biračkog tijela ili više od 3 milijarde ljudi (5,62 milijarde ima pravo glasa) da biraju vlade. Pokušavamo ih potaknuti, motivirati ali s jednim valjanim razlogom, jer reći 10 stvari neće biti dovoljno i one neće biti shvaćene.

Glad je odnijela milijune ljudskih života u mnogim nacijama, posebno u Indiji i Kini, pa čak iu Europi u nekim trenucima u vremenu. Danas je hrana bolje organizirana. Može se premjestiti s bilo kojeg mjesta na bilo koje mjesto. Dakle, gladi više nema jer smo preuzeli kontrolu nad poljoprivrednim procesom, ali uz visoku cijenu za tlo. Gotovo 60% indijskog tla ima manje od 0,5% organskog sadržaja; minimalno 3% do 6% organskog sadržaja potrebno je za poljoprivredno tlo. Šume imaju organski sadržaj od 70%. Takvo bi trebalo biti tlo. Riječ “ljudski” dolazi od latinske riječi humus, što znači bogato, živo tlo, jer je naše tijelo upravo tlo po kojem hodamo.

Dakle, spašavanje tla je samo spašavanje samog tla koje jesmo. UN kaže da imamo dovoljno tla za maksimalno 80 do 100 usjeva na planetu. To znači da ćemo za 45-60 godina pogoditi prehrambenu krizu. Upoznao sam čovjeka koji u svojoj kući na zidu uzgaja repu. Divno je što to radi, ali zašto ih ne čupa? Rekao je da neće jer ih ljudi dolaze vidjeti pa je dobro za predstavu. Ali bez obogaćivanja tla, nema drugog načina.

Gledam kako promijeniti politiku na planeti, barem svih 192 demokratskih zemalja, kako promijeniti politiku, kako napraviti neka jednostavna pravila tako da oni koji posjeduju poljoprivredno zemljište održavaju određenu razinu organskog sadržaja. Ne govorim o organskom uzgoju – oni mogu raditi što hoće. Ali tlo bi trebalo biti bogato. Koristimo ga sada, a sljedeća generacija će ga trebati u budućnosti. Oni ne idu na Mjesec ili Mars; i oni će živjeti ovdje.

Iznimno je važno da tlo ostavimo barem razumno bogato. Nećemo ga ostaviti kako nam je dano jer je šteta velika. Dezertifikacija planeta je ozbiljno pitanje jer su sama naša tijela tlo. Nakon oceana, najveći ponor ugljika na svijetu je tlo, a najveće upijanje vode je tlo. Ako je tlo u dobrom stanju, količina ugljika koju može apsorbirati i reciklirati kroz vegetativni proces je ogromna. Značajan dio svijeta, posebno tropske krajeve, moramo staviti u sjenu.

Trenutno govorimo o globalnom zatopljenju, a ja to govorim zadnje 22 godine: kada se globalno zatopljenje dogodi, južna Indija će imati koristi. Ljudi mi nisu vjerovali, ali su ih zamolili da pogledaju količinu obilne kiše koja pada danas. Što god je bilo ljeto, za nas je gotovo nestalo. Tijekom ljeta pada kiša, a ako se klima zagrije za 1,5°C isparit će milijuni ili milijarde tona vode. Kamo će ići?

To je u atmosferi i poluotoci i otoci će imati koristi od toga, ali za sjeverni dio planeta, ono što je padalo kao snijeg počet će padati kao kiša i bit će ogromnih katastrofa, kao što su nečuvene poplave u New York Cityju. Zbog svega toga svi misle da postoje emisije ugljika i izgaranje ugljena, ali najvažnije je da ako na tlu ima drveća, globalno zatopljenje se neće nastaviti sadašnjim tempom.

Dakle, radi se o poljoprivredi i obnovi tla?

Problem je u tome što smo uvijek usredotočeni na industrijski problem, ali industrija se može vrlo lako riješiti odgovarajućom regulativom i provedbom.

Poljoprivreda zauzima gotovo 60% svjetske zemlje. Tu je problem, iako je bijeg za poljoprivredu uvijek bio da su oni sirotinja i da ih ne možeš dirati. Zbog toga smo osmislili metodologiju primijenjenu u posljednjih 20 godina, od koje koristi ima više od 100.000 poljoprivrednika. Spojili smo ekologiju i ekonomiju na određeni način da se kroz gospodarsku aktivnost poveća ekološki značaj tla. Na mnoge načine postoji mnogo ekoloških prednosti i ekonomskog poboljšanja. Poljoprivrednici višestruko zarađuju, a bogatstvo tla se istovremeno poboljšava.

Svake godine dodaju više humusa u tlo. To se mora dogoditi diljem svijeta, osobito u tropskom svijetu. Tamo kada sunčeva svjetlost padne na tlo, i to na otvoreno poorano tlo – to je siguran način da se ubije sva bioraznolikost. Zapravo, 80% insekata iz biomase nestalo je tijekom posljednjih 30 godina. Pokušavamo učiniti da tlo izumre – ako u njemu nema biomase, dobro je kao pijesak.

U čemu ste optimistični?

Optimističan sam u pogledu ljudskih bića. Iako su oni jedini problem na planeti, možemo ih preokrenuti jer smo uložili određenu količinu inteligencije. Nikad prije nije bilo moguće sjediti ovdje i razgovarati sa svijetom. Mnoga velika bića su došla na ovaj planet, ali kad su progovorila, jedva da ih je čulo 10 ljudi. Trenutno imamo tehnologije koje nam omogućuju da sjedimo ovdje i razgovaramo s cijelim svijetom. Kada su takve tehnologije i alati pri ruci, vrijeme je za transformaciju čovječanstva. Ako to ne učinimo, to jednostavno znači da nas nije briga.

Pregledi videa naše organizacije prošle su godine ukupno iznosili 1,82 milijarde. Ako svi pokušamo s alatima pri ruci, možemo educirati svakog čovjeka. Najbolje je vrijeme za to. Imamo tehnologiju i sredstva. Imamo li potrebnu predanost i hrabrost da to ispunimo tijekom svog života? Ovo je generacijska odgovornost koju moramo ispuniti. Dopustite nam da to ostvarimo!ž

Izvor: WEF

A evo i kratkog razgovora sa Sadhguruom nakon panela na Svjetskom ekonomskom forumu za vrijeme kojeg je izjavio kako su “sve religijske skupine protiv njega, jer svi oni žele što više duša, a on želi što manje.” Duhovito? Kontroverzno? Ili se radi o najavi agende koja će uslijediti ili je već na snazi… Obični smrtnici to ne znaju. Sadhguru je malo bolje upućen u sve ono što nam se sprema od nas ostalih… Tako se barem čini. 

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp