Muško-ženski odnosi, mit ili zamagljena stvarnost

Na ovu temu ponukalo me je više razgovora sa Sanjom Tatalović, uspješnom dugogodišnjom savjetnicom za osobni razvoj, koja upravo piše knjigu o muško-ženskim odnosima, čiji se izlazak očekuje u proljeće 2023. godine.

Do izlaska Sanjinog književnog uradka, koji će zasigurno odjeknuti u široj javnosti, zainteresirani mogu čitati tematski i snažnim emocijama prožete izvatke iz, kako autorica sama piše, njene  ”prve i još neobjavljene knjige”, na Sanjinom Facebook profilu, kao i stavove u nizu njenih kolumni i intervjua razasutih u on line prostoru.

Dobro je pri tom znati da se multi nadarena Sanja u svojoj dinamičnoj karijeri, poslije diplomiranja na Filozofskom fakultetu, bavila, između ostalog, uređivanjem u izdavaštvu, menadžerstvom, PR-om, voditeljstvom, iscjeliteljstvom, profesurom. Što znači da saznanja i rješenja, koja nudi, imaju uporišta u njenom sadržajnom i bogatom poslovnom i osobnom životnom opusu.

Vratit ću se muško-ženskom odnosu iz jednog drugog kompleksa – komunikološkog.

Točnije rečeno: kako naša komunikološka struka u biti tretira taj odnos. I ono moje, da li možemo bolje?

Odgovor je: sladunjavo. I naravno, možemo i trebamo – bolje.

Kliše je znan: On gleda u Nju čeznutljivo i to po nepisanom pravilu u zalazu sunca sa šampanjcem u ruci, obično negdje uz more. Iza toga samo što ne slijedi: That’s All, Folks. Uz obvezni znak ”Warner Brothers Entertainment Inc.” Da bi se znalo kome trademark pripada, naravno.

Je li to – to?

Muško-ženski odnosi – ključ našeg nastanka i – opstanka

Da bi o nečemu argumentirano diskutirali i to znali relevantno komunikacijski rješavati, nužno je znati na čemu sve počiva.

Muško-ženski odnosi ključ su našeg nastanka, sadašnjeg bivstvovanja i opstanka.

Kad pogledaš – i složeni i jednostavni u isto vrijeme. Ovisno kako čitaš signale s muške odnosno ženske strane.

Logično je da o tome postoji 8 do 9 milijardi mišljenja (čitaj: osobnih algoritama), odnosno onoliko koliko stanovnica i stanovnika obitava u ovom trenutku na planeti Zemlji.

Preskočit ću niz uzroka i posljedica te slučajeva i načina rješavanja o kojima, vjerujem, Sanja piše u svojoj nastajućoj knjizi smislenije, podrobnije i energičnije.

Zaustavit ću se na važnom elementu koji je po mom mišljenju ključan i relevantan za obje strane.

Radi se o nekoj vrsti virtualnog duhovnog mosta na kojem se u jednom trenutku sreću, poput razmjene špijuna u hladnom ratu, potom mimoilaze ili zauvijek ostaju zajedno – Muškarac i Žena.

Nešto poput niza pogleda i nijemih susreta Anouk Aimée i Jean-Louis Trintignanta u glavnim ulogama u slavnom francuskom filmu ”Jedan čovjek i jedna žena”, koji je napisao i režirao Claude Lelouch.

Uz ona uvijek ista (ne)izgovorena pitanja:

• Zašto smo se uopće našli?
• Od kuda smo stigli u svoj novi (čitaj: zajednički) život?
• Kuda u stvari idemo zajedno dalje?
• Kako mislimo doseći ono što želimo u novom zajedničkom životu, koji je kao takav nepoznanica za nas oboje, sada zajedno?

Ako smo šahisti, na takva pitanja možemo odgovoriti nizom kombinacija.

I sakriti se u njima do beskraja da analizama nema kraja.

Jednostavan odgovor – ili se to samo tako čini?

Moj je prijedlog odgovora, stoga, jednostavan i samim time složen u isporuci adekvatnog rješenja.

Glasi: ”Možemo i mogu ići dalje u život, ako razvijamo i razvijam sebe na način da osluškujem tebe”.

Sa svom strepnjom i nemirima koje to osluškivanje nosi.

Naša veza raste, ako ja duhovno samostalno rastem na tvom samostalnom duhovnom razvoju.

Idemo reći dvije različite ličnosti (dvije različite maske ili grčki: personae, koe su nosili glumci u antičkim vremenima) u dva tijela, ali u jednom (duhovnom) sebstvu.

Pod sebstvom podrazumijevamo u ovom slučaju zaokruženu i integralnu čovjekovu bit.

Kako?

Često činimo, pa tako i autor ovih redaka, pogreške u koracima.

To je i razumljivo.

Naš ego stalno i neumorno, jednim dijelom zahvaljujući i komunikacijskoj džungli, koju, što sami što u koprodukciji sa svojim okruženjem, (su)kreiramo na svim mogućim sociološkim i on line platformama, skače s objekta na objekta. U ovom konkretnom slučaju, s jednog muškarca na drugog, s jedne žene na drugu.

Ako se i zadovolji senzorno – recimo tjelesnom ljubavlju – morning /day after iliti buđenjem se rađaju pitanja koja izranjaju iz tamnih dubina podsvijesti:” A što sada? O čemu razgovaramo? Koje su naše zajedničke duhovne vrijednosti? Imamo li išta zajedničko osim noćašnjeg seksa?”

Prvi korak – Utišavanje

Da bi sebe uopće mogli propitivati, što moramo učiniti?

Prvo i temeljno – utišati sebe. Koliko god je to više moguće.

Za početak – pobjeći tj. odložiti i iskopčati privremeno u tijeku dana svu tu silnu mobilnu tehnologiju, koja narodski rečeno, od dobrog sluge postaje – naš gospodar. I to zastrašujuće brzo. ”Stresirajući” nas znano i neznano.

Svakodnevni tehnološki i kvazi komunikacijski pressing nam, dakle, onemogućava da od šume ne vidimo drveće i obratno – od drveća šumu.

Utišavanje nam otvara prostor da čujemo sebe da bi mogli čuti – osobu do sebe.

Jer, u protivnom, ono što je bilo mit, uslijed neznanja i skrivanja istine, posebno seksualnih odnosa, postaje zamagljena, možda bolje rečeno iskrivljena stvarnost. Za svakog od nas posebno. Potpuno nepotrebno.

Drugi korak – Propitivanje

Kad se potpuno ili većim dijelom utišamo, otvaramo si prostor za kvalitetan odgovor na ključno pitanju: kakav osobni rast želimo na putu koji odabiremo.

Horizontalan ili okomit?

O čemu je riječ?

Osoba koja ulazi u veze s drugom osobom radi pukog zadovoljavanja osobnih spolnih ili emotivnih potreba spoznaje prije ili kasnije da su svi odnosi koje je uspostavio/la i iskušao/la u biti isti. Po principu ” Rodeo, rodeo, još jednom u Vašem kraju!” ustanovljava da je sadašnja osoba ista prethodnoj te će, ovo je moj osobni komentar, biti potpuno nalik idućoj. Dakle, riječ je jednostavno o proširenju starog na sadašnje i buduće. Nema pomaka.

U vertikalnom rastu svaka od osoba pristupa u već opisanom principu brige i duhovnog razvoja druge osobe.

Catch-22 je kod vertikalnog rasta za što se i On i Ona moraju potruditi. I to ne malo.

On ne smije prekomjerno granatirati svojim uspjesima i ego-manijom  te naglašeno tražiti poštivanje svog mišljenja, Ona ne smije pasivno promatrati svijet, trepćući očima, jer boljeg alata nema.

Sklon sam autorima (osobno preferiram pristupe Garya Zukava i Michaela Singera, što se i vidi iz ovih stavova), koji tvrde da je rješenje u stvaranju prigoda iz ljubavi, a ne iz straha da druga strana bude, najblaže rečeno, prozvana, ismijana i da ne kažem unižena.

Treći korak – Iskrenost

Ključ za otvaranje svih vrata po meni osobno, dozvolite mi slobodu, u iskrenosti odnosa prema onima s kojima jesam.

Iskrenost odnosa možemo slikovito doživjeti kao istostraničan trokut koji čine poštivanje – nesebičnost – lojalnost.

Poštivanje na način da uvažavam tvoje osebujnosti te ih pokušavam shvatiti do razine i na način da ne uništim svoje u sebi.

Nesebičnost pod egidom ” Što je moje je i tvoje i to bilo kad i bilo kuda, tvoje pobjede i porazi su i moje pobjede i porazi.”

Lojalnost koja jasno potvrđuje da te neću izdati, jer znam da kad izdam tebe, izdao sam i sebe.

I što sada?

Komunikacija je ključ, koji otvara sve puteve putem kojih jure poruke, misli, percepcije – u fragmentima ili zaokruženi.

Na nama je da shvatimo da naš spektar komunikacija u prostoru oblikuje stvarnost – našu i tuđu – svaki put iznova. Na staroj se slavi, na žalost, kratko i opasno živi.

Stoga je u procesu traženja kvalitetnih komunikacija nužno tražiti iskrene argumente, razumljive  atribute i održiva duhovna uporišta o čemu ćemo konkretnije drugom prilikom.

Dakle, imamo i imate pri tom apsolutnu slobodu što ćemo i što ćete učiniti i kako će to komunicirati danas – sutra – prekosutra. To nije sporno, ali vodite računa da svaki avion, ma kako sofisticiran bio, pa i Vaš, mora jednom sletjeti.

Pitanje je: u pustaru ili na uređeni aerodrom? Ili još preciznije – da li ćemo tresnuti, treskati se ili pak meko prizemljiti.

Izbor je na vama! The Floor is Yours!