Kad ljudska bića djeluju, čine to s ciljem. Čovjekovo djelovanje, ono što čini, predstavlja sredstvo za postizanje cilja, koji može biti moralno dobar ili loš. Djelovanje proizlazi iz volje, a rađa se iz misli, koja je čin intelekta. Ono što radimo određeno je onim što jesmo (sve naše sposobnosti: pamćenje, intelekt i volja). Skolastika savršeno sažima ovaj koncept u tri riječi: agere sequitur esse .

Nitko ne djeluje bez svrhe. Pa čak i ono što se događa pred našim očima već više od dvije godine posljedica je skupa popratnih uzroka koji pretpostavljaju početnu misao, informativni princip, takoreći. Kada shvatimo da razlozi koji nam se daju da opravdamo poduzete radnje nisu racionalni, to znači da su ti razlozi izgovori , lažni razlozi, koji služe da se sakrije istina koja se ne može spominjati.

Ovo je put Zloga. Kad nas iskušava, laže da povjerujemo da nam je prijatelj, da mu je stalo do našeg dobra. Poput sajmišta, đavo nam nudi svoja čudesna nalazišta, svoje eliksire sreće i bogatstva, za skromnu svotu naše besmrtne duše. Ali ovo, kao prevarant, on naravno propušta reći; najviše napiše sitnim slovima u klauzulama ugovora.

Sve je laž kada je Sotona u pitanju. Premise su lažne : Vaš Bog vas tlači teškim zapovijedima. Obećanja su lažna: možete odlučiti i dobiti ono što želite. A, sve je laž i kada se Sotonini miljenici organiziraju da uspostave distopiju Novog svjetskog poretka.

Pa, budući da ne možemo očekivati da nam zavjerenici Velikog resetiranja jasno kažu koji je njihov konačni cilj – budući da se radi o nečem zločinačkom – ipak možemo rekonstruirati mens , misao koja vodi njihove postupke poznavajući principe koji nadahnjuju njihova djela i potkrijepljujući ih vlastitim riječima. Također možemo razumjeti da su navedeni razlozi samo izgovori . Pa ipak, izgovori , kako su predstavljeni, pokazuju zloću i predumišljaj, jer da je njihov plan pošten i dobar, ne bi ga morali prikrivati nelogičnim i nesuvislim izgovorima.

 Što je to Veliko resetiranje? To je prisilno nametanje četvrte industrijske revolucije koja će sadašnji ekonomski i društveni sustav dovesti do implozije, te će omogućiti, kroz opće osiromašenje i drastično smanjenje stanovništva, centralizaciju moći u rukama elite aspiranata. do besmrtnosti i svjetske dominacije. Htjeli bi nas svesti na amorfnu masu klijenata/robova zatvorenih u kutije i neprestano povezanih na mrežu.

Velikim resetiranjem žele izbrisati zapadno kršćansko društvo kako bi uspostavili liberalno-komunističku sinarhiju po uzoru na kinesku diktaturu, u kojoj je cjelokupno stanovništvo kontrolirano i manevrirano po želji. U društvu nadahnutom, makar i samo u maloj mjeri, katoličkim vrijednostima, skupine financijske moći i elita Novog svjetskog poretka ne bi imale mjesta. Ali, to nas ne bi trebalo navesti da vjerujemo da je njihovo protivljenje kršćanskom društvu samo ekonomski i politički motivirano. U stvarnosti, ono što pokreće tu mržnju je da bi mogla postojati, čak i u najudaljenijem kutku planeta, moguća alternativa globalističkoj distopiji, svijet u kojem poslodavac može pošteno plaćati svoje zaposlenike, u kojem država nameće razumne poreze na svojim građanima, u kojima dobrotvorne organizacije pružaju usluge besplatno i bez nagađanja, u kojima se poštuje nevinost djece i LGBTQ+ propaganda nije dopuštena. Svijet u kojem se društveno kraljevanje Isusa Krista pokazuje ne samo mogućim, nego i najboljim oblikom društva, kojim se upravlja za opće dobro i na slavu Božju.

Samo postojanje pojma usporedbe goruće je negiranje globalističke prijevare, pokazujući njezin užas i neuspjeh. Laži o potrebi za izolacijom opovrgnute su dokazima da tamo gdje ona nisu usvojena, bilo je manje slučajeva ozbiljnih bolesti nego tamo gdje su uvedena izolacija i policijski sat. Laži o učinkovitosti genskog seruma razotkrivaju slučajevi ponovne infekcije višestruko cijepljenih ljudi, ozbiljne nuspojave, iznenadne smrti. Laži o “suverenom narodu” i nepovredivim ljudskim pravima razotkrivene su apsurdnim pravilima, protuustavnim normama, diskriminirajućim zakonima u šutnji pravosuđa.

Čak i pojam usporedbe koji sačinjava misa svih vremena onemogućuje davanje prednosti njezinoj krivotvorini: zato Bergoglianska crkva želi spriječiti njezino slavlje i držati vjernike podalje od njega. Da bi nam nametnuli taj užas, poslužili su se prijevarom, govoreći vjernicima da je apostolska misa nerazumljiva, te da se mora prevesti i pojednostaviti kako bi vjernici mogli bolje razumjeti njezino značenje. Ali, ovo je bila laž. Da su nam objasnili da im je cilj potpuno isti kao i onaj koji su si zadali protestantski herezijarsi – da unište srce Katoličke crkve – krenuli bismo na njih s vilama u ruci.

Globalistički svijet ne trpi usporedbe. Zahtijeva tu “ekskluzivnost” koju s užasom osuđuje čim nije sama ta koja je zahtijeva. Skida odjeću s vremenite vlasti Crkve – uz suučesništvo bludničkih i heretičkih klerika – a zatim zahtijeva apsolutnu i iracionalnu poslušnost dogmama koje proklamira iz Davosa ili Bruxellesa. Slavi slobodu govora i tiska koju izdašno financira, ali ne tolerira ni neslaganje ni istinu koju nastoji jednostavno učiniti nedostupnom, nevidljivom.

I opet: globalistički svijet nema prošlost koju bi nam pokazao da potvrdimo veličinu svojih ideja, svoje filozofije, svoje vjere. Nasuprot tome, živi od krivotvorenja povijesti, od brisanja prošlosti, odstranjivanja od novih generacija. Tako da nema nikoga tko bi ispred katedrale u Chartresu mogao prepoznati slike Krista i svetaca. Da nitko ne zna da se u Svetoj kapeli čuvala ampula svete Krizme koju je nosio anđeo da posvećuje francuske kraljeve. Tako da nitko ne može znati njihova djela, pronaći njihove grobove ili razumjeti blago umjetnosti i književnosti koje su katoličke narode učinile velikima. Cancel Culture otkriva radikalnu ontološku nedosljednost globalizma u odnosu na sjaj kršćanske civilizacije.

Globalistički svijet nema budućnost. Ili bolje rečeno: budućnost koju nam namjerava dati najmračnija je i najstrašnija koju ljudski um može zamisliti. Budućnost koju nam predstavlja je lažna i neostvariva. “Nemam kuću, ne posjedujem ništa i sretan sam”, Schwab i promotori Agende 2030 pokušajte nas uvjeriti. Njihov cilj nije usrećiti nas – što se neće dogoditi s vremenom, naravno – nego nam oduzeti domove i imovinu. Kad nam govore o pacifizmu i razoružanju, to nije zato što žele mir, nego zato što ćemo, razoružani i bez ideala, dopustiti da nas napadnu i dominiraju, a da ne reagiramo. Namećući nam dobrodošlicu i “inkluzivnost” – usvajajući insajderski leksikon – oni ne žele da stvarno prihvatimo i integriramo ljude iz drugih kultura i religija, već žele stvoriti preduvjete za društveni nered i posljedično nestajanje naših tradicija i naša Vjera.

Kada nam govore o “otpornosti”, ne govore nam da će nas zaštititi od katastrofa koje nam prijete, već da se moramo pomiriti s tim da ih apsorbiramo bez protesta. Kad nas optužuju za ekstremizam ili fundamentalizam, to je samo zato što znaju da se vjernici i građani s plemenitim i svetim idealima mogu oduprijeti, organizirati oporbu, širiti nezadovoljstvo. A kada nam nametnu masovnu inokulaciju genskim serumom koji nema nikakvu učinkovitost, ali ima mnogo ozbiljnih i smrtonosnih nuspojava, ne čine to zbog našeg zdravlja, već kako bi modificirali našu DNK i učinili nas kronično bolesnima, s trajno kompromitiranim imunološkim sustavom i životni vijek kraći od prosječne zdrave osobe.

Nikada ne očekujte istinu od zagovornika Velikog resetiranja. Jer gdje nema Krista, ne može biti ni Istine, a znamo koliko oni mrze našeg Gospodina. Mržnja koju ne mogu sakriti, a koju iskazuju u inauguracijskim emisijama europskih događaja (mislite na inauguraciju tunela St Gothard u Švicarskoj ili Olimpijske igre u Londonu, a nedavno i inauguraciju Igara Commonwealtha u Birminghamu), u “ preporuke” da ne slavimo Božić i ne nosimo kršćanska imena za svoju djecu. Njihova mržnja postaje ubojita kada teoretiziraju pobačaj kao “ljudsko pravo”, skrivajući njegovu grozotu iza licemjernog izraza “reproduktivnog zdravlja”: jer to je život koji mrze, u kojem vide sliku i priliku tog Boga kojeg su izgubili zauvijek.

Ova slika i sličnost mnogo je dublja nego što mislimo. Sastoje se u trojstvenoj dimenziji čovjeka, s njegovim sposobnostima koje se odnose na tri božanske osobe: pamćenje (Otac), inteligencija (Sin) i volja (Duh Sveti). I kao što je u Presvetom Trojstvu Duh Sveta Ljubav koja proizlazi od Oca i Sina, tako je u čovjeku volja sposobnost koja proizlazi iz sjećanja na prošlost i razumijevanja sadašnjih stvari. Nije slučajnost da se u paklenom preokretu suvremenog svijeta čovjek nađe lišen svojih sjećanja, povijesti i tradicije (mislimo na Cancel Culture i zahtjevi za ‘oprostom’ za krivotvorene ili iskrivljene radnje naše prošlosti), nesposoban izraziti kritički sud (mislite na kognitivnu disonancu koju stvara psihopandemija) i nesposoban upravljati svojom voljom podređujući je inteligenciji (mislite na nesposobnost reagiranja na nametnuto zlo ili dobru kojega smo lišeni).

Moderno nas je društvo svojom bajkom o demokraciji naučilo misliti da možemo biti katolici, možda čak i tradicionalisti, sve dok ne dovodimo u pitanje činjenicu da svima treba omogućiti jednaka prava. Moramo poštivati ideje drugih, kažu nam. Ali u metafizičkoj sferi, u Božjoj vječnosti, ova bitka između Dobra i Zla nije svjetovna ili ekumenska: ona je stvarna, kao što su raspoređene vojske, ona Civitas Dei i ona civitas diaboli . Anđeli Neba i otpadnički duhovi Pakla nemaju ništa s koncilskim irenizmom: oni vode bitku u kojoj se protivniku mora oteti što više duša. Sveci koji nas zagovaraju nisu čitali Fratelli Tutti, a ljestvice svetog Mihovila nisu baždarene prema “moralnosti od slučaja do slučaja” ili “etici situacije” heretičkog isusovca ili prema pastoralnim krivudama sinodalnog puta.

Prestanimo biti politički korektni, uvijek u strahu da bi naša uvjerenja mogla uznemiriti osjetljivu savjest onih koji se ne ustručavaju rastrgati bespomoćno stvorenje u majčinoj utrobi ili gušiti starce i bolesne u snu. Prečesto smo šutjeli pred stvarima koje se ne smiju ni spominjati – od normaliziranja poroka do najponižavajućih prijestupa. Ipak, kao katolici, trebali bismo znati da je Bog živ i istinit usprkos ateistima, i da Krist ostvaruje naslove suvereniteta nad nama kao naš Stvoritelj i Otkupitelj usprkos liberalima.

Ako nismo uvjereni u te stvarnosti , ne možemo niti razumjeti djelovanje neprijatelja, koji je savršeno svjestan te stvarnosti. Ako se ne uvjerimo u ove stvarnosti, nećemo dati vjerodostojan primjer onima koji bi, našim riječima i djelima, mogli otvoriti oči i postati poslušni Milosti. Teško je vjerovati onima koji ne vole ono što ispovijedaju, kao što je teško vjerovati modernistima koji se svojim nemilosrdnim ponašanjem ograđuju ispraznim riječima. Nemoguće je vjerovati onima koji od nas traže da jedemo skakavce i žohare kako bismo spasili planet, dok oni jedu dragocjene komade govedine Kobe ili da napustimo dizelski automobil dok putuju privatnim avionima (ima ih na stotine u Davosu tijekom samita Svjetskog ekonomskog foruma !).

Moramo ponovno otkriti tu dimenziju realizma i objektivnosti, koju su učinili da gubimo korak po korak, ili koje su nas učili da se sramimo. Mi smo milites Christi , Kristovi vojnici, pozvani boriti se protiv neprijatelja koji bi nas želio udariti u leđa ili nas natjerati da kukavički dezertiramo, jer on zna da kada se protiv nas otvoreno bori, iza nas nalazi Bezgrešnu Djevicu, terribilis ut castrorum acies ordinata . Ovu Majku koju Neprijatelj mrzi u svim majkama zemlje, ovu Janjetovu ženu koju ocrnjuje napadajući svetost braka i kućne vrline, ovu Ženu koju ponižava unakažujući ženstvenost ili praveći opscenu parodiju od nje.

Globalistička doktrina je u biti sotonistička, jer je najizravnija i najneumoljivija društvena i globalna primjena Sotonine pobune. U njemu nalazimo onaj hybris , onaj prkos Nebu koji je klasična civilizacija – još uvijek poganska, ali predodređena za dolazak Kristove poruke u punini vremena – mudro stigmatizirala i koji nas vraća na Luciferovu pobunu. Hybris , glupi ponos onih koji vjeruju da su poput Boga i uzurpiraju božanske atribute, navodi današnju znanost da poriče svoj poziv da služi dobru kako bi je stavila u službu Novog poretka, kako bi uz tehnološki napredak postigla ono što u prošlosti je bilo nezamislivo: izbrisati razliku između čovjeka i stroja, između njegova uma i umjetne inteligencije.

Stoga ne čudi da je transhumanizam jedna od ključnih točaka Agende 2030. Iza ovog ludog projekta miješanja u Božju kreaciju i činjenice da se čak usuđuju promijeniti svetište svijesti u koje samo Bog silazi sa svojom milošću; iza ovog plana za zlostavljanje ljudskog bića kako bi se “učinilo učinkovitijim” postoji, još jednom, doktrinarna aberacija, laž koja se suprotstavlja Božjoj Istini. Stvoriti besmrtno biće – kako bi to neki rekli – u tehnološkom je smislu ponovno izdanje paklenog delirija u čijoj je osnovi pretpostavka da se u čovjeku mogu izbrisati posljedice Istočnog grijeha. Gdje je Adamov grijeh donio smrt i bolest, prijevara transhumanizma obećava besmrtnost i zdravlje; gdje je dovelo do slabljenja intelekta i zle sklonosti volje, prijevara čovjeka-stroja obećava pristup znanju i mogućnost da budete vlastiti zakon. Tamo gdje je grijeh doveo do umora od posla, rata i epidemija, globalistička distopija obećava univerzalni prihod, mir i prevenciju svih bolesti.

Ali smrt, bolest, slabljenje razuma i zla sklonost volje, umor od posla, ratovi i epidemije, pravedna su kazna za beskrajnu uvredu koju je cijelo čovječanstvo, u svojim Praroditeljima, nanijelo Božjem Veličanstvu neposlušnošću mu. Tko se zavarava vjerujući da nema posljedica za ovaj neposluh, ne želi prihvatiti vlastitu degradaciju niti priznati djelo Otkupljenja Isusa Krista, koji je došao na zemlju propter nos homines et propter nostram salutem , umirući na križu da bi izbavio nas iz jarma Sotoninog.

To je prava teološka perspektiva iz koje treba promatrati krizu društva i Crkve. Zabluda transhumanizma nema za cilj ubrzati trčanje sportaša ili preciznije ciljati vojnika, nego pokvariti čovjeka u tijelu, nakon što ga je udario u dušu. Sotona se ne miri s porazom, koji je tim strašniji jer je u njemu zasjala poslušnost našeg Gospodina Vječnom Ocu, nasuprot ponosu luciferijanskog Non serviam .. I ako Bog putem milosti uspije dotaknuti duše i vratiti ih k sebi, vraćajući ih u vječni život, Sotona sada napada tijela, zagađujući djelo Stvoritelja i unakažujući stvorenje. Njegovo razorno djelo proteže se i na ostatak kreacije, s gnusnim rezultatima koji tvrde da su konkurenti Božjoj veličanstvenosti.

Takva je borba između Dobra i Zla, koja od stvaranja Adama uključuje i ljudska bića, koja su pozvana izabrati na koju će stranu stati. Jer neutralnost je već savez s onima koji zaslužuju poraz. Znamo koliko je moćan neprijatelj Novog svjetskog poretka i kakva je njegova organizacija. Znamo i što ga pokreće i što želi postići. Ali upravo iz tog razloga znamo da su njegove pobjede samo prividne i osuđene na neuspjeh; i da je naša dužnost, u ovom ratu koji je već dobio Raspeti, odabrati na koju se stranu želimo prikloniti i boriti se, prije svega otvaranjem očiju pred lažima koje nas mainstream informacije tjeraju da gutamo.

Razumijevanje da možda postoje zli ljudi koji namjerno odluče stati na stranu Lucifera protiv Boga je prvi korak koji moramo poduzeti ako se želimo oduprijeti golemom udaru koji je u tijeku. Ti ljudi su, u neku ruku, Sotonino “mističko tijelo” i djeluju na širenju zla u svijetu i brišu Kristovo ime: baš kao što Mistično Tijelo Kristovo, a to je Crkva, djeluje u Zajedništvu Svetih na širenju Milujte i slavite Ime Božje. Opet, civitas diaboli i Civitas Dei. Ako vjerujemo da su izvanredno stanje u vezi s pandemijom vodili nekompetentni ljudi, a ne cinični istrebljivači, potpuno smo na krivom putu. Jednako tako ako vjerujemo da naši čelnici nisu podređeni toj eliti kriminalaca, kamatara i prevratnika, iako zahvaljujući njima imaju svoje karijere.

Postojalo je vrijeme kada je bilo normalno da podanici kršćanskog kraljevstva žive u skladu s božanskim zapovijedima, u kojima su pobačaj, razvod, sodomija i lihvarenje bili zabranjeni. Taj je svijet, zahvaljujući sporom i strpljivom radu zavjerenika, zamijenio ovaj – koji još nije sasvim njihov – u kojem vladaju vlasti koje svoj legitimitet ne crpe ni od Boga ni od naroda. I te ovlasti sprječavaju sve ono što je prije bilo poticano i nagrađivano, a potiču ono što je bilo zabranjeno i kažnjavano.

Ako u Civitas Dei Krist vlada, tko vlada u civitas diaboli nego Antikrist? Dakle, ako u bene ordinata republicaistinito, dobro i lijepo teološki su izraz Božjih savršenstava; u globalističkoj republici lažno, zlo i ružno su njihova najočitija manifestacija. Toliko da mora postati opća norma, zakon države, moralna zapovijed kojoj se čovjek mora prilagoditi. Čak i u ovom slučaju, ako obratite pozornost, ponovno se predlaže još jedna obmana: da je tiranija vladara i svećenstva opravdana papističkim praznovjerjem definitivno izbrisana iz revolucionarnog društva, da bi je zamijenila vlada naroda pod okriljem božice Razlog. Danas vidimo koliko su tiranski globalistički Levijatan i Bergogliansko veliko vijeće, ujedinjeni u poricanju i izdaji svoje uloge vladara države i pastira Crkve.

Dragi prijatelji, vaša je zadaća – kao i zadaća mnogih ljudi dobre volje u tolikim drugim narodima – sveta i vrlo važna. To je zadatak ponovne izgradnje, obnove, izgradnje. Upravo suprotno od onoga što znaju raditi sljedbenici civitas diaboli , sposobni samo uništavati, rušiti, gomilati ruševine. A da bismo ponovno izgradili, moramo ponovno krenuti od temelja, koji su temelji društvene građevine, stavljajući Krista kao zaglavni kamen, zaglavni kamen.

Upamtite da ova perverzna i pokvarena generacija nema budućnost: ona je žrtva vlastite sljepoće, vlastite sterilnosti, vlastite nesposobnosti stvaranja. Jer dati život je božansko djelo, a to se odnosi jednako na život tijela kao i na život duše; dok je đavao sposoban samo dati smrt, a s njom i tupi očaj duše otrgnute od njezinog konačnog i vrhovnog cilja, koji je Bog.

Budite sigurni: Novi svjetski poredak neće prevladati. Njegov razorni bijes koji bi smanjio svjetsku populaciju na pola milijarde ljudskih bića neće prevladati. Njegova mržnja prema nerođenom životu i prema životu koji izumire neće prevladati. Njegov plan tiranije neće prevladati.  Upravo u uskraćenosti Dobra shvaćamo cijenu onoga što nam je oduzeto i nalazimo odlučnost i snagu za borbu i otpor. Niti će prevladati otpadništvo koje pogađa katoličku hijerarhiju, sada sluškinju svijeta: sijači razdora i zabluda koji napadaju naše crkve neumitno će izumrijeti, ostavljajući prazne katedrale i crkve te samostane i sjemeništa koje su okupirali šezdeset godina prije s lažnim obećanjem koncilskog proljeća. Jer iza svega uvijek stoji prijevara i zloba Lažljivca.