Još jedna u nizu sramotnih priča iz naših bolnica

Još jedna u nizu sramotnih priča iz naših bolnica

Ovo je samo još jedna u nizu priča iz naših bolnica. Priča jedne razočarane mame koja je s punim povjerenjem u sustav došla sa svojim djetetom po medicinsku pomoć. Ovo je samo još jedan u nizu slučajeva koji prikazuje svu nepravilnost rada naše medicine, pogotovo kada se radi o onima najmlađima, našoj djeci. I to opet radi korone.

Priča Nine Kralj

Ovo je objava koju su mi noćas izbrisali. Moram podijeliti sa svima svoje iskustvo s odjela pedijatrije u Koprivnici, naime moje dijete, moja curica od 10 godina u izuzetno iscrpljujućem stanju, nakon dva dana mučnine prestrašne do te mjere da kleči i zapomaže ‘Bože, pomozi mi’ već dva dana (preteška noć) iscrpljena u dva dana, popila je par žlica vode, temperatura svaki dan. Djetetu je bila potrebna infuzija. Dobili smo hitnu uputnicu za odjel pedijatrije, nakon što smo stigli na odjel za mene i moje dijete počeo je pakao. Dijete je bilo pozitivno na koronu.

Zaprimila nas je doktorica Dijana Mlinar. Kad su napravili test i vidjeli da je malena pozitivna, počelo je podmuko vrijeđanje kako smo mi došli do 4. kata. Da nam tu nije mjesto, već skroz negdje drugdje. To jadno dijete sijedi na krevetu i gleda me s očima punim suza i iscrpljenima. Kad je krenulo, djetetu treba uzet mokraću i krv. Sestra dolazi da odvede dijete da se pomokri u zahod. No doktorica ne da “viče“ – ne može – neka mokri tu, sestra kaže – što je vama pa kako će tu u ambulanti.

Doktorica -“snađi se”. Sestra – “daj me nemoj zezat“, primi malu za rame i odvede je u zahod. Doktorica bijesna, ja stojim i ne vjerujem što rade iz djeteta. Potom doktorica tipka i čuje da je sestra otišla s djetetom iz zahoda u drugu ambulantu izvaditi krv. Ustaje bijesno, lupi vratima da ja ne čujem, ali uzalud, čula sam i ja i moje dijete prestrašeno svo. Pita doktorica sestru – “šta radiš, tu joj ne možeš vaditi krv”.

Sestra -“pa gdje ću joj vaditi, neću na hodniku” . Doktor je rekao neki dan kad smo imali slučaj korone da ću vaditi krv djeci u ambulanti. Doktorica “Nećeš tu, KU*AC ME BOLI…,*EBE MI SE..ne možeš tu.“ Dijete je uslijed vike bilo prestrašeno, cijelo vrijeme mi govori – mama ne idemo više tamo gdje su se svadili i vikali mi da mi nije tu mjesto. Dijete je trebalo potom dobiti još lijek za popiti, no uslijed te vike zaboravili su na to. Prije no što smo protjerani s odjela, pita doktorica malenu, jesi popila tabletu? Dijete skučeno veli – nisam.

Daj joj tabletu – viče sestri. Sestra donosi tabletu djetetu u čaši koja je bila toliko zmazana i stara od prljavštine da nije ni posudica od mog psa toliko prljava. Djetešce je uzelo i popilo tabletu. Sestra je rekla stavit ćemo je van u prostoriju neku. Doktorica je rekla „Neee, ide van iz bolnice, vani će čekati nalaze krvi”. Potjerani smo van iz bolnice.

Dok smo čekali u autu, pa sjedili ispred bolnice na klupi dehidrirano dijete nije dobilo svoju infuziju jer je pozitivno na koronu, jer su se ponijeli prema njoj kao prema smeću prljavom. Vlažila sam joj usne vodom vani na klupici ispred bolnice, mackala maramicom čelo dok je glavica iz iscrpljenosti klonula.

Nalaze smo dobili kao psi ispred stražnjeg ulaza bolnice nakon jedan sat i dvadeset minuta. Dijete je prošlo pakao, rehidriram je kod kuće, ne može jesti, žlica po žlica vode. Infuzija bi joj pomogla, ali u parku na klupi i autu ju nije mogla primiti. Doktorice Dijana Mlinar, sramite se, jedna liječnica koja je položila Hipokratovu zakletvu da pomaže ljudima, ovime je pljunula na Hipokratovu zakletvu. Ovako se ponašati prema djetetu od 10 godina koje je zapomagalo u hodniku „Bože, pomozi mi“, a to isto radi i sada. Nemate ni srce, ni savjesti. To dijete sad govori – zašto mi nisu htjeli pomoći, zašto su nas potjerali van iz bolnice, zašto su tako vikale, bojala sam se mama, zašto su bili toliko zli prema meni, zašto nisu drugu djecu istjerali, nego samo mene?

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp