Jozo Vulić – Jecaji vjetra


Jecaji vjetra

 

Ne žali vjetre – iz krošnje zelene

Za mnom koji drhtim, u pustoši doba;

Zadnji čas se bliži – iz sna da me prene.

 

Ovo mojih ljeta, malo je za groba

I ne sklapam oči, u zasjedu gledam;

S puškom je u ruci, svaki – kao kuga.

 

Opak – i bez riječi – život da mu predam

Nemam li ja majku, ni brata, ni druga?

Sapliću mi noge bujice samoće.

 

I modre se šake, grče u drhtaju

Zemlja se otvara – ako nebo hoće

Krik para tišinu muklom nasrtaju

Smrti se ne bojim!

 

Ja jedan sam; koji – utihnut će vjetre,

k’o jecaji tvoji.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp