Zašto je WEF Klausa Schwaba izbrisao članak o kontroli uma pomoću zvučnih valova sa svojih web stranica?


Svjetski ekonomski forum (WEF) Klausa Schwaba inače je iznenađujuće transparentan u pogledu svojih distopijskih planova: nebrojeni članci opisuju vrlo upitnu agendu transhumanista na njihovoj vlastitoj web stranici. Ipak, čini se da su neke teme preškakljive i prekontroverzne, pa bivaju uklonjene. Primjerice, 2018. godine u jednom se kontroverznom distopijskom članku (intervjuu s  inženjerom Antoineom Jérusalemom) otvoreno filozofiralo o kontroli uma pomoću ultrazvučnih valova. No, kada je izbila pandemija i istodobno porasla svijest o Schwabovim fantazijama i kontroli, rekli bismo – svega što se može kontrolirati i to na globalnoj razini, sporni je članak o kontroli uma izbrisan s njihovih web stranica. S obzirom da se radi o ljudima koji se već sada ponašaju kao da vladaju svijetom, logično pitanje koje se ovdje nameće je – zašto je spomenuti članak uklonjen?

Ako pregledavate web stranicu Svjetskog ekonomskog foruma ili čitate knjige Klausa Schwaba, vrlo brzo ćete shvatiti da niste nikakav “teoretičar zavjere” ako ukazujete na takve distopijske programe kao što je famozno “Veliko resetiranje”.

Što bismo trebali? Bismo li trebali biti sretni što ćemo postati robovi globalne financijske oligarhije? Ako uistinu dođe do toga da budemo razvlašteni i bez novaca kako globalisti ‘suptilno’ najavljuju, odnosno bez prava na raspolaganje novcem na način koji nama odgovara – hoće li nas to učiniti sretnima?

S obzirom na zapanjujuću transparentnost u iznošenju svojih planova, nimalo nas ne čudi što WEF ima ‘mali’ problem sa svojim imidžom. I oni su svjesni da se veliki broj ljudi ne slaže s tim da su njihove ideje za spas čovječanstva i resetiranje svijeta prihvatljive. Dapače, brojni im se ljudi otvoreno suprotstavljaju i prosvjeduju protiv njih jer ih drže opasnima. Upravo je iz tih razloga najvjerojatnije i uklonjen sporni članak o kontroli uma s njihovih web stranica.

O čemu se radilo? Godine 2018., Svjetski ekonomski forum objavio je intervju s  inženjerom Antoineom Jérusalemom pod naslovom Kontrola uma putem zvučnih valova? Pitamo znanstvenike kako to funkcionira“. Autor (nije neurolog, treba i to  napomenuti) tvrdi da će se u bližoj ili daljoj budućnosti ljudima moći manipulirati ultrazvukom (ključna riječ: neuromodulacija).

Članak se više ne može pronaći na stranicama WEF-a, no članak je ipak, kao što vidimo arhiviran, a ovdje ga prenosimo u cijelosti:

„Kontrola uma pomoću zvučnih valova? Pitamo znanstvenika kako to funkcionira

Ovaj je članak dio godišnjeg sastanka Vijeća za globalnu budućnost.

Trenutačno se čini da će neinvazivna neuromodulacija – mijenjanje moždane aktivnosti bez uporabe operacije – uvesti čovječanstvo u novu eru zdravstvene skrbi. Proboji bi mogli uključivati ​​bolje upravljanje Parkinsonovom i Alzheimerovom bolešću, smanjenje boli migrene ili čak poništavanje kognitivnih poremećaja uzrokovanih ozljedom mozga. Ali, što će se dogoditi ako ova tehnika za mijenjanje naših moždanih valova izmakne kontroli i padne u pogrešne ruke? Zamislite diktatorski režim s pristupom trikovima i alatima za promjenu načina na koji građani razmišljaju ili se ponašaju…

To je etičko bojno polje na kojem se Antoine Jerusalem, profesor inženjerskih znanosti na Sveučilištu Oxford, nalazi dok istražuje potencijal ultrazvučne tehnologije u borbi protiv neuroloških bolesti i poremećaja.

U ovom intervjuu, vođenom u sklopu godišnjeg okupljanja znanstvenika, vlade i poduzeća Svjetskog ekonomskog foruma na Bliskom istoku , govori nam više o ovom rastućem području istraživanja.

  • Upravljanje mozgom zvučnim valovima: kako to funkcionira?

Pa, da prijeđemo ravno na znanost, princip neinvazivne neuromodulacije je fokusiranje ultrazvučnih valova u područje u mozgu tako da se svi okupe na maloj točki. Onda se nadamo da, s obzirom na pravi skup parametara, ovo može promijeniti aktivnost neurona.

Ako se želite riješiti neurona koji su podivljali, na primjer kod epilepsije, tada biste mogli pojačati energiju da ih zapravo ubijete. Ali ako želite selektivno promovirati ili blokirati neuronsku aktivnost, morate pažljivo prilagoditi svoje ultrazvučne valove.

Drugim riječima, postoji razlika između ultrazvučne stimulacije koja se koristi za uklanjanje tkiva i ultrazvučne neuromodulacije, koja je usmjerena na kontrolu neuronske aktivnosti bez oštećenja tkiva.

Ultrazvučna neuromodulacija je nešto što definitivno djeluje, ali još uvijek je do kraja ne razumijemo.

  • Kakvo društveno dobro može proizaći iz toga?

U tom smislu, trenutačno se najviše govori o Alzheimerovoj i Parkinsonovoj bolesti, kao i o traumatskim ozljedama mozga. Ali znanstvenici također promatraju leđnu moždinu i periferni živčani sustav. Što se mene tiče, budući da je mozak de facto središte odlučivanja za toliko mnogo procesa, bilo koji od njih može biti meta.

  • Da li je to sigurno?

Kada pokušavate ‘kontrolirati’ neuronsku aktivnost davanjem sićušnih mehaničkih vibracija u regiju mozga, važno je da fokus ultrazvuka, frekvencija i amplituda budu ispravno podešeni, jer se inače mozak može potencijalno oštetiti. Poanta je da još uvijek ne znamo kako sve ovo uštimati; i ako bih malo pretjerao, mogao bih reći da naš trenutni pristup nije daleko od petljanja s postavkama na radiju dok ne čujemo pravu postaju.

Jedna od mnogih poteškoća je pouzdano znati da ovim zvučnim valovima doista kontroliramo neurone, a ne da ih oštećujemo. Istina je da još uvijek ne znamo kako taj proces funkcionira. A ako ne znate kako to funkcionira, ne znate ni koliko je “previše”.

  • Koji su najveći etički izazovi?

Potencijal ove tehnike je ogroman – pritom mislim na sam broj primjena, kao i na etičku upotrebu.

Iz biološke perspektive, to je slično drogama. Može vas izliječiti, može vas učiniti ovisnim i može vas ubiti. Stvar je u tome da se mora ostati unutar zadanog skupa pravila. Iz etičke perspektive, svijet se mijenja tako brzo da je teško procijeniti što će biti prihvatljivo sutra, a nije danas.

Također sam uvjeren da je ljudska priroda takva da, ako se nešto može učiniti, to će se i učiniti. Pitanje je samo od strane koga će to biti učinjeno. Radije bih imao pošteno društvo koje vodi ples nego neku odmetnutu državu bez imalo poštovanja prema ljudskom ili životinjskom životu. Ako želimo voditi taj ples za 10 godina, moramo danas početi istraživati.

  • Koliko distopijski sve to može postati?

Vidim da dolazi dan kada će znanstvenik moći kontrolirati ono što osoba vidi u svom umu, slanjem pravih valova na pravo mjesto u mozgu. Pretpostavljam da će većina prigovora biti slična onima koje danas čujemo o subliminalnim porukama u reklamama, samo će biti mnogo žešći.

Ova tehnologija nije bez rizika zlouporabe. To bi mogla biti revolucionarna zdravstvena tehnologija za bolesne ili savršen alat za kontrolu pomoću kojeg nemilosrdni kontroliraju slabije od sebe. No ovaj put bi kontrola bila doslovna.

  • Što možemo učiniti da sačuvamo potencijal ove tehnologije?

Neću tvrditi da su svi znanstvenici mudri i obrazovani kada se radi o tome što treba, a što ne treba učiniti. Neki od nas će ići koliko god daleko mogu. Ali to je ljudska priroda, nije to svojstveno samo znanstvenicima.

U svakom slučaju, naš je posao pronaći nešto što je korisno za čovječanstvo. A ako nađete način da nekoga učinite boljim, onda vrlo vjerojatno znate i kako učiniti suprotno. Cilj je osigurati da propisi sprječavaju potonje, a da ne ometaju prvo. Vjerujem da je to uloga regulatora. I mislim da je Europska unija, u kojoj radim, dosta dobra u tome.

Još jedna uloga političara trebala bi biti osigurati komunikacijsku platformu za objašnjenje dugoročne vizije bilo kojeg područja istraživanja. A može biti prerano, ili nije dobra ideja, a konačna odluka može biti da se to zaustavi. Ali dugoročno, javnosti bi se potencijalne koristi nove tehnologije trebale objasniti jednostavnim riječima, što je nešto u čemu znanstvenici nisu nužno dobri.

Političari bi se trebali sjetiti da će, ako mi to ne učinimo, netko negdje to ionako učiniti…potencijalno neregulirano.“

Eto, ovaj je kontroverzan članak izbrisan s web stranica WEF-a. Kada se upiše adresa članka, evo što se pojavljuje na ekranu – stranica nije pronađena:



Ključna riječ – Kontrola

Podsjetimo još jednom, u odgovoru na pitanje “Koliko distopijski sve to može postati?”, Antoine Jerusalem jasno kaže: Vidim da dolazi dan kada će znanstvenik moći kontrolirati ono što osoba vidi u svom umu slanjem pravih ultrazvučnih valova na pravo mjesto u mozgu.“

U članku se također otvoreno sugerira da bi se takva tehnologija kontrole uma mogla zloupotrijebiti u totalitarnim državama (ili pod globalističkom vladom cijelog svijeta): „Pretpostavljam da će većina prigovora biti slična onima koje danas čujemo na račun subliminalnih poruka u oglašavanju, samo što će kritike na račun ove tehnologije biti mnogo žešće. Ova tehnologija nije oslobođena rizika od zlouporabe. To bi mogla biti revolucionarna zdravstvena tehnologija za bolesne ili savršen alat za kontrolu slabih od strane onih nemilosrdnih. U tom slučaju, međutim, kontrolu bi trebalo shvatiti doslovno.“ Jer, budimo iskreni – dođe li u krive ruke, a to je vrlo lako moguće, ova tehnologija mogla bi poslužiti za porobljavanje svjetskog stanovništva i uspostavu potpune kontrole nad ‘globalnim selom’. Ljudi bi se mogli zauvijek oprostiti od slobode svog uma.

Najvjerojatnije je upravo taj opasan i vrlo rizični aspekt ove tehnologije pao na pamet i čitateljima ovog intervjua. Mnogi su odmah pomislili na Svjetski ekonomski forum i težnje Klausa Schwaba za kontrolom nad ljudima. Kontrola je ovdje ključna riječ. Sve što se može, kontrolirat će se, pa tako i naši umovi, ukoliko to bude moguće, a po svemu sudeći će biti. Tijekom 2020. godine Svjetski ekonomski forum došao je u jači fokus javnosti, poglavito zahvaljujući knjizi Klausa Schwaba „Covid-19: The Great Reset“, a danas nam je većina Schwabovih ideja o resetiranju svijeta i više nego poznata.

Kontrola nad svjetskim stanovništvom je za vrijeme pandemije bila uspostavljena putem Covid potvrda o cijepljenju. U budućnosti će najvjerojatnije doći i do uvođenja CO2 trackera. Globalni moćnici o ‘Metaverseu’ govore da ga je lakše kontrolirati nego stvaran svijet. Primijetit ćemo da je kontrola ključna riječ kada govorimo o konceptu resetiranog svijeta. Možda je upravo zbog toga sporni intervju koji govori o kontroli uma izbrisan s WEF-ovih web stranica. Uopće ne mislim da su pomislili kako idu predaleko, jer oni će ići koliko god daleko budu mogli ići u smislu kontrole. Ne, nisu to pomislili kada su uklonili ovaj članak. Samo su primijetili da su malo pretransparentni u iznošenju svojih težnji, pa su stali na loptu.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp