Amerikanaci definitivno ne spadaju među inteligentnije nacije, dokazi za to su beskonačni, a sada potvrdu toga imamo u anketi Pew Researcha provedenu među Amerikancima koja pokazuje da 36% američkih republikanaca i 35% američkih demokrata podržava vojnu akciju SAD-a protiv Rusije u Ukrajini “čak i ako to znači nuklearni sukob” s Rusijom. Anketa pokazuje da polovica stanovništva SAD-a vjeruje da je briga Rusije za svoju nacionalnu sigurnost “velika prijetnja” interesima SAD-a.
Iznenađen sam da je više od trećine američkog stanovništva spremno podnijeti nuklearni Armagedon za krajnje korumpiranu marionetsku državu Ukrajinu kojom dominiraju nacisti. Amerikance Ukrajina ne zanima, a Ukrajinci čine beznačajan postotak stanovništva SAD-a. Glupi Amerikanci koji su spremni voditi nuklearni rat za Ukrajinu su oni koji sjede ispred TV-a i hipnotizirano gledaju CNN, MSNBC, Fox News, slušaju NPR i čitaju NY Times i Washington Post. To su ljudi kojima je ispran mozak i žive u lažnoj stvarnosti koju su za njih kreirali službeni narativi koji služe samo jezivim interesima vladajuće elite. Većina tih budala ne bi umrla za svoje muževe, roditelje ili djecu. Ali programirani su od strane kurvinskih medija da budu voljni umrijeti kako bi Ukrajina mogla pucati na Ruse u Donbasu i njihovim mjestima i gradovima. Zaista, ovo je nezamisliva glupost.
Uvijek sam mislio da su Putin i vladajuća klasa u Rusiji inteligentniji, ali počinjem se pitati. Dakako, Putin je ukorio Washington na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji 2007., rekavši da je Washingtonov unipolarni svijet gotov, da su sada na sceni druge sile s neovisnim interesima. Međutim, to je bilo prije 15 godina. Od tada, osim što je odbila gruzijski napad koji su orkestrirali SAD na Južnu Osetiju i nedavni pokušaj obojene revolucije u Kazahstanu, Rusija nije učinila ništa da zaštiti svoje vitalne interese. Upravo suprotno, ruska središnja banka je svoje devizne rezerve smjestila u inozemstvo, gdje su zaplijenjene. Kremlj ima stav Zapada da je Rusija slabić, ohrabreni dopuštanjem osam godina da ukrajinski neonacisti granatiraju republike Donbasa oružjem koje im je isporučio Washington i njegove NATO marionete. A sada je Kremlj dopustio sve ispade sankcija protiv Rusije bez primjene oštrih protusankcija. Putin je preuzeo ulogu čelnika vlade koji jedini u svijetu poštuje međunarodno pravo. Nevjerojatno, Putin misli da će ovo pokazivanje pravednosti utjecati na Sotonu.
Kao što sam često i mislio, Kremlj nema pojma što namjerava. Prožeta sumnjama u sovjetsku prošlost, Rusija je ležeća patka za Washingtonovu psihopsihološku operaciju.
Kao što sam rekao da će se dogoditi, ruski slabi rat je 100% išao na ruku njezinim neprijateljima. Rusiji je bila potrebna brza pobjeda kako bi spriječila razornu psihopsihijsku kampanju protiv nje i zastrašila daljnje širenje NATO-a. Ono što je Kremlj postigao vjerujući da će Zapad poštovati humanitarne namjere je nečuveno. Umjesto obeshrabrivanja provokacija protiv Rusije koje će na kraju dovesti do nuklearnog rata, liberalna dobronamjerna ratna politika Kremlja, koju Zapad vidi kao neodlučnu, potaknula je nove provokacije. Sada će se Kremlj za nekoliko dana suočiti s bivšom ruskom pokrajinom. Gruzija koja sudjeluje u vojnim vježbama s NATO-om. Finska, ne videći ništa osim ruske slabosti u Ukrajini,
Čini se da će ruskoj vojsci trebati više vremena da pokori dio nemoćne Ukrajine nego što je Hitleru trebalo da osvoji cijelu Europu. To ne impresionira Europljane da je opasno provocirati Rusiju. To ne poljulja vjeru u proširenje NATO-a. Sve članice NATO-a znaju da je proširenje NATO-a ofenzivna, a ne obrambena mjera. Svrha raketnih baza na ruskoj granici je uklanjanje Rusije kao ograničenja hegemonije Washingtona.
Saker i Andrey Martyanov brane rusku vojnu sposobnost, ali kakva je korist od nje ako se ne može iskoristiti, jer Kremlj ne želi nauditi mnogim civilima ili preplašiti Europu? Putin misli da će carstvo Washingtona propasti, ali ne ako Europa vidi da Rusija propada. Ako su izvješća točna, Kremlj čak nije imao dovoljno pameti uzeti svoje devizne rezerve iz ruku svojih neprijatelja, gdje su konfiscirane, prije nego što je započeo svoju ograničenu vojnu intervenciju u Ukrajini.
Pitanje koje ruski tisak nije postavio jest zašto je ruski ministar financija Anton Siluanov, koji je objavio da je polovica ruskog zlata i deviza zaplijenjena sankcijama, nesposobna čelnica ruske banke. Elvira Nabiullina za raspršivanje ruskih deviznih rezervi u inozemstvu, gdje bi se lako mogle ukrasti putem sankcija? Ovakva razina nekompetentnosti je nevjerojatna čak iu zemlji trećeg svijeta. Zašto Putin podržava ove očito nesposobne dužnosnike čiji svaki postupak podržava učinkovitost sankcija Zapada protiv Rusije?
Problem s Rusijom je što Kremlj ne može ignorirati činjenicu da je Zapad Rusiji neprijatelj, a ne partner. Čini se da State Department misli da samo treba razjasniti nesporazume kako bi Rusija mogla biti dio Zapada.
Svih ovih godina Rusija (i Kina) učinile su malo da se zaštite od nepovoljnih sila koje djeluju protiv njih.
Ukratko, Washington je osvojio Rusiju u godinama Jeljcina, kada su ruska intelektualna klasa i oligarsi, koji su privatizirali ruske nacionalne resurse na svojim bankovnim računima, otkrili da njihovi interesi leže na Zapadu, a ne na ruskom suverenitetu. Kremlj je, demonstrirajući svoju predanost demokraciji i otvorenosti, dopustio brojnim zapadnim i nevladinim organizacijama koje financira CIA da djeluju u Rusiji u ime Washingtona. Kremlj je u svojoj naivnosti tolerirao, možda čak i podržavao, petu kolonu protiv Rusije u sebi. Neshvatljivo je da Kremlj tolerira petu kolonu koja radi protiv Rusije.
Svjestan sam da će sankcije protiv Rusije upozoriti druge zemlje koje bi mogle imati aspiracije za suverenitet i da će se shvatiti da je hegemonija Washingtona, a ne Rusije, prijetnja svijetu. Ali može li ova svijest biti učinkovita?
Zapadni tisak kontrolira narative. Činjenice Zapadu nisu bitne, ma koliko Putin i Lavrov često naglašavali činjenice. Gube svoje vrijeme i energiju.
U zapadnom svijetu činjenice su nemoćne, kao i dokazi svih vrsta. Umjesto činjenica, postoje službeni narativi koji pretvaraju laži u istinu i koji fikciju pretvaraju u činjenice. Rusi gube vrijeme odgovarajući na lažne optužbe. Optužbe su psihopsijska operacija. Odgovorom Kremlj potvrđuje optužbe.
Došao sam do zaključka da Kremlju nedostaje svijest da ima posla sa zlom koje je pametnije i odlučnije od Kremlja. Neuspjeh Kremlja da se silom suprotstavi Zapadu vodi svijet u nuklearni Armagedon. Washington, osjećajući rusku slabost i ima toliko saveznika protiv Rusije, pojačat će provokacije do te mjere da je jedina alternativa ruskoj predaji nuklearni rat.
Čak je i The Saker, bespotrebni apologet Rusije jer objektivne činjenice podupiru rusku stvar, zaključio da situacija “ide prema vojnom sukobu punog opsega (konvencionalnom i nuklearnom) između Carstva laži i Rusije.”
To sam govorio od početka. Svijet utemeljen na činjenicama za koji Rusi misle da postoji, zapravo ne postoji. Svijet u kojem djeluje Kremlj nema nikakve veze sa svijetom u kojem djeluje Washington.
Putin je u svom jučerašnjem govoru izrazio probuđenu svijest da je Zapad zatvoren prema Rusiji i da je Rusija suočena sa sukobom sa Zapadom koji je “samo moralno degradirajući, potpuno dehumanizirajući”.
Malo ih je, a za njih se ne čuje mnogo, svjesno da su sankcije Zapada i zapljena imovine ruske središnje banke činovi rata, kao što je to i opskrba oružja SAD-a i NATO-a ukrajinskim neonacističkim snagama. Kremlj je upozorio da se ne miješa u njihovu vojnu operaciju. Ako Kremlj odluči promatrati akcije Zapada kao miješanje, izbit će veći rat. Washingtonovo preuzimanje takvih rizika odražava njegovu privrženost hegemoniji i toleriranje Kremlja na godine provokacija.