Ne plaćaj – hvalevrijedna akcija neplaćanja računa za energiju u Velikoj Britaniji već ima skoro 176 tisuća ljudi

Ne plaćaj – hvalevrijedna akcija neplaćanja računa za energiju u Velikoj Britaniji već ima skoro 176 tisuća ljudi

Iz sekunde u sekundu hvalevrijedna akcija Don’t Pay prikuplja sve više ljudi koji su solidarni u svojoj odluci da od prvog listopada neće plaćati svoje račune za energiju. Jednom treba reći – dosta je! Bilo bi dobro kada bi se druge zemlje ugledale na Veliki Britaniju i pokrenule slične aktivističke projekte. Ovo je prava akcija. Samo šetanje po ulicama neće nam pomoći, moramo djelovati. Nenasilan otpor sustavu koji nas tlači najbolji je put do uspjeha, što ova akcija dokazuje. 

Mamac i promjena i opet naplaćujemo račun

Prošlo je gotovo šest mjeseci otkako je vlada najavila Shemu potpore računima za energiju. Prethodno su ponudili uvredljiv zajam od 200 funti za pokrivanje očekivanog povećanja računa za energiju, a ova ga je shema povisila na još uvijek uvredljivih 400 funti koje se ne moraju otplaćivati. To bi se rasporedilo na šest mjeseci, samo 66 funti svaki mjesec. Sada je jasno da je čak i ovo šaljivo rješenje samo još jedna shema kojom nas se prisiljava da nastavimo plaćati naše nedostupne račune.

Kada je shema najavljena u travnju, gornja granica energije upravo je bila povećana na 1.971 funtu – što je gotovo 700 funti više u odnosu na prijašnju vrijednost. Tijekom šest mjeseci mogli smo jasno vidjeti da EBSS nije smisleno rješenje, već samo način da se odgodi potreba za računanjem s pravim uzrocima rastuće energetske krize – kao da se plaća još više kad potpora nestane biti moguće za milijune ljudi, od kojih su mnogi već bili u siromaštvu goriva čak i prije povećanja gornje granice.

Svakome tko je obraćao pozornost bilo je jasno da mjesečarimo u nacionalnu krizu. 

Od tada su izgledi postali još gori. Sada neki analitičari predviđaju da bi računi za energiju mogli iznositi više od £5000 godišnje do travnja 2023., ostavljajući više od tri četvrtine kućanstava u siromaštvu goriva. Vlada je od tada paralizirana unutarnjim krizama i svađama u vodstvu, a njihov plan uopće nije ažuriran. Njihova najbolja ponuda više nije samo uvredljiva, već očito neadekvatna.

Tijekom proteklih nekoliko mjeseci također smo čuli više o korporativnim profitima koji su u osnovi krize s računima. Britanija je europska zemlja koja najmanje ovisi o ruskom plinu – manje od 4% njegove opskrbe. No dok su računi porasli diljem Europe, samo se Britanija sprema platiti (ili ne platiti) račune koji su četiri ili pet puta veći nego prije godinu dana. Druge zemlje s manjom energetskom neovisnošću od Britanije bilježe manji porast.

Dakle, ne možemo samo kriviti rat, već bi radije trebali zadržati našu pozornost na opscenim profitima koje ostvaruju energetske tvrtke kao što su Shell i Centrica . Profiti tih tvrtki su naglo porasli iako je veleprodajna cijena nafte pala na najnižu razinu u posljednjih nekoliko mjeseci, zbog marže koju ostvaruju za rafiniranje nafte i preradu od nje u različita goriva. Dok su oni sve bogatiji, mi smo sve siromašniji. 

Kao da to nije dovoljno loše, sada postaje jasno kako energetske tvrtke planiraju profitirati što je više moguće od Sheme podrške računima za energiju .

Uvijek je bilo zabrinjavajuće što vladin plan uključuje davanje gomila novca poreznih obveznika izravno energetskim tvrtkama. Naravno, nismo mogli očekivati ​​da stave više novca u džepove ljudi, ili da iznađu poštenije i razumnije načine da poprave naš energetski sustav. Ali većina ljudi pretpostavlja da će mjesečna plaćanja biti u obliku popusta ili kredita na našim računima, čime će se naši mjesečni računi smanjiti barem malo, na neko vrijeme – jednostavno, zar ne?

Ispostavilo se da su dobavljači energije imali druge planove. Nedavno su korisnici British Gasa primili e-poruku koja otkriva da “podrška” neće doći u obliku kredita ili popusta, već kao popust. E-poruka ih je obavijestila da će morati platiti – u cijelosti – i zatim dobiti povrat “nekoliko dana kasnije”. Bio je to očit pokušaj da se utjera strah u stotine tisuća ljudi koji razmišljaju o ukidanju svojih izravnih zaduženja i način da se uskrati rabat od milijuna kućanstava koja si ne mogu priuštiti plaćanje.

To mogu učiniti samo zato što je vlada umetnula prikladnu rupu u svoja EBSS pravila . “Domaći opskrbljivač električnom energijom neće biti dužan osigurati EBSS u odnosu na povlaštenog kupca (…) što je izuzetan slučaj” – “iznimni slučaj” je svatko čije izravno terećenje ne uspije zbog otkazivanja ili nedovoljnih sredstava. U praksi to isključuje najsiromašnija kućanstva iz te navodne državne milostinje i vrši pritisak na one koji u znak solidarnosti s njima otkazuju izravna zaduženja da pokušaju prekinuti štrajk.

Prestanite plaćati svoje račune – bilo po svom izboru ili zato što si ih ne možete priuštiti – i energetske kompanije će zadržati svoj paket spašavanja koji financiraju porezni obveznici, ali vi nikada nećete imati koristi od toga.

EDF je također otkrio da će koristiti istu shemu kako bi povećali svoj novčani tok na naš račun, a mnogi drugi dobavljači će ih bez sumnje slijediti. Čak i ako klijenti uspiju skupiti dovoljno da plate u cijelosti, mnogi će ljudi platiti više u naknadama za prekoračenje ili kamatama na drugi dug koji su podigli da bi platili svoje račune nego što vrijedi rabat. 

Ako su British Gas i EDF pokušavali pokazati prezir koji gaje prema svojim kupcima, nisu to mogli učiniti ništa bolje. “Znamo da su trenutno teška vremena”, stoji u jednoj e-poruci British Gasa – ali British Gas je u vlasništvu Centrice, tvrtke koja je notorno povećala svoj profit pet puta na 1,3 milijarde funti u prvoj polovici ove godine. Njihov izvršni direktor ima plaću od gotovo 900.000 funti (plus ogromne bonuse), dok tisuće kućanstava jedva spajaju kraj s krajem. 

Jasno je da je ovo što se događa neformalni savez vlade i krupnog kapitala, s ciljem prijenosa bogatstva od najsiromašnijih do najbogatijih. 

Diljem Europe, druge zemlje su također zabilježile rast cijena u posljednjih godinu dana. Ali Britanija se ističe po nedjelovanju svoje vlade. Druge su zemlje barem djelomično smanjile utjecaj povećanja cijena odvajanjem maloprodajnih cijena od veleprodajnih troškova plina, davanjem bespovratnih sredstava i rezanjem poreza koji utječu na radničku klasu, dok su povećavali poreze korporacijama. Štoviše, Britanci su već bili pod teškim pritiskom najviših troškova stanovanja u Europi, najviših troškova skrbi za djecu i socijalne skrbi, u kombinaciji s proporcionalno loše plaćenim i nesigurnim poslovima.

U Britaniji, čak i mala pomoć dolazi s uvjetima. Radeći zajedno s energetskim tvrtkama kako bi čak i vladinu “pomoć” učinili načinom da nas prisili da plaćamo još više, pokazuju koliko je važno da ljudi poduzimaju zajedničke akcije. To otkriva koliko su zabrinuti zbog mogućnosti da se veliki broj ljudi udruži kako bi odbili platiti i pojačava koliko je važno da radimo lokalno kako bismo postigli taj cilj. 

Za razliku od vladinog plana, naši se zahtjevi ne oslanjaju na subvencioniranje visokoprofitabilnih tvrtki iz javnog novca. Naš novac od poreza ne bi trebao ići na održavanje propalih energetskih tvrtki koje su nas tako dugo potkradale. Naši se računi moraju svesti na prihvatljivu razinu, što se može učiniti samo poništavanjem gornje granice i korištenjem opscene dobiti koju ostvaruju proizvođači energije za pokrivanje troškova. Ovo je samo početak razgovora o tome kako možemo rekonfigurirati oštećeno energetsko tržište da služi našim potrebama.

Izvor: https://dontpay.uk/

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp