Elia Pekica Pagon – Odbacimo Veliko resetiranje i probudimo one uspavane iz masovne hipnoze


Masovna hipnoza moćno je oružje kojem nažalost podliježe velik broj ljudi, a postiže se putem režimskih medija. Njihove upute ogroman broj ljudi slijepo sluša i slijedi. Što god da čuju, odmah postupaju u skladu s naredbama, kao da su hipnotizirani. Ne propituju odluke vladajućih, već su sigurni kako je sve što vladajući kažu za njihovo dobro. Prekrasno, zar ne?

Ono što je najtužnije je to da indoktrinirani pojedinci koji slijepo slijede sve što im sustav naredi često daju lekcije ljudima koji propituju sustav i koji ga, dapače kritiziraju. Kako se samo netko usuđuje propitivati sustav, pitaju se poslušnici. To se po njima ne smije. Eto, to je ono što me oduvijek fasciniralo. Kako se neki ljudi boje svoje sjene kada je neki moćni aparat u pitanju. Nisu niti svjesni da je moć u njihovim rukama. Moć je u našim rukama, samo onda kada smo solidarni i udruženi, ali ne kada smo okrenuti jedni protiv drugih. Moćnici to dobro znaju, oni znaju da je narod najveći moćnik, zato će učiniti sve da narod ostane podijeljen i otuđen.

Poslušnici bi trebali malo razmisliti o svojoj bespogovornoj podršci sustavu. Kada bi vladajući toliko brinuli za građane kao što oni misle, tada ne bi bilo toliko upropaštenih ljudi. Ali, tako je to kada netko misli – samo neka je meni dobro, za ostale me nije briga, a tako misli većina umreženih moćnika i njihovih uhljeba. Sebičnost i pohlepa najgori su mogući virus koji je mogao zahvatiti naše društvo. I, ne samo naše, nego cijeli svijet. Pohlepa, pohlepa i samo pohlepa sebičnih ljudi.

I, onda se dogodi da ljudi budu suočeni s prolaznošću i smrću te na trenutak zastanu i razmisle o životu i dragocjenosti svih trenutaka, pa se pitaju – možemo li možda ipak bolje i kvalitetnije živjeti jedni s drugima, prisjećajući se dana svoje mladosti i nekih iskrenijih druženja s ljudima koja nisu bila interesno obojena. No, kratkotrajne su te reminiscencije, pohlepa ih zove u pobjede nove, u pobjede materijalnog nad duhovnim. Ovozemaljsko zlo ih zove da mu se vrate. Dobro je opet na čekanju nekog novog trenutka kada će kazaljke sata stati i natjerati ljude da se bar na tren probude iz te masovne i kronične hipnoze kojoj su podvrgnuti.

Svaki dan koji živimo jedna je dragocjenost. Jedinstven je i neće se ponoviti više nikada. Zašto to zaboravljamo? Prolaznost je najbolji učitelj. Ona nas uči da uvijek sve može biti bolje nego što jest ako se malo potrudimo. Svi smo svjedoci velikog otuđenja među ljudima. I, što činimo da se to otuđenje smanji? Što svatko od nas čini na tom planu? Jesmo li danas dali svoj doprinos smanjenju tog otuđenja među svima nama? Pitajmo se to svakoga dana. I, probajmo učiniti nešto na mikro razini kako bismo se približili jedni drugima.

Vrijeme velikog resetiranja svijeta ne donosi nam ništa dobro. Plan globalnih moćnika je da se ljudi još više udalje jedni od drugih, da nestane bilo kakva sloboda i samostalnost u odlučivanju o našim životima, jer moćnici žele uspostaviti što veću, dapače – apsolutnu kontrolu nad čovječanstvom, to uostalom niti ne skrivaju.

Digitalizirat će nam živote, obilježiti nas i pratiti svaki naš korak, dajući nam mrvice sa stola za kojim će blagovati samo oni i njihovi vrli poslušnici. Treba vjerovati u mogućnost drugačijeg resetiranja svijeta. Potreban nam je reset, ali kakav? Zasigurno ne onakav kakvog zamišlja Klaus Schwab i Svjetski ekonomski forum. Njima smo svi mi samo broj, a ne ljudi sa srcem i dušom. Mislim da je došlo vrijeme da se sjetimo da smo ljudi. Da imamo srce u grudima. Da imamo dušu. Da još uvijek imamo mogućnost misliti svojom glavom, a ne glavom sustava. Sjetimo se da je alternativa uvijek moguća i da nismo dužni prihvaćati pravila života koja nam nameće sustav kojemu ionako služimo samo kao pogonsko gorivo.

Našim osvješćivanjem ljudskosti pobijedit ćemo sve paklene planove moćnika koji nas žele rasčovječiti, porobiti i učiniti bezosjećajnim robotima bez svijesti i mogućnosti vlastitog rasuđivanja. Moćnici silno žele da se okrenemo jedni protiv drugih. To je ova pandemija zorno i dokazala, dijeleći nas na cijepljene i necijepljene i potičući sukobe i podjele među svima nama. Kako su nas lako okrenuli jedne protiv drugih. I, kako su ljudi olako pristali upirati prstom u nekoga tko ne spada u skupinu njegovih ili njezinih istomišljenika. Umjesto da smo odbili biti dio tog prljavog igrokaza i rekli moćnicima – NE, ne pristajemo biti pijuni u vašoj igri šaha, ne pristajemo na bilo kakve nove podjele i sukobe. Želimo bolje društvo i slogu među ljudima.

Svatko tko sije bilo kakav razdor među ljudima ne želi dobrom ovom društvu. Takvih ljudi se trebamo kloniti. Trebaju nam ljudi koji šire dobre vibracije, koji su otvoreni za komunikaciju s drugim ljudima svih svjetonazora, koji su spremni saslušati druge ljude i biti im prijatelji, koji su spremni pomoći jedni drugima. Trebaju nam ljudi koji grade mostove, a ne zidove i ograde. Dosta nam je bilo zidova. I previše ih je među svima nama. Vrijeme je da se ti zidovi počnu rušiti. A, rušiti ih možemo jedino ljubavlju. Volimo se, ljudi. U protivnom ćemo stradati od ruku onih koji su nas tako lijepo i planski otuđili jedne od drugih kako bi njima bilo dobro…

Pokažimo moćnicima što je veliko resetiranje – ljubavlju. Jedino ljubav može spasiti ovaj svijet od posrtanja i potpune propasti. Moć je u našim rukama, samo većina ljudi toga još uvijek nije svjesna. Moć je u našem zajedništvu i slozi. Ako se naša srca skupe i počnu kucati zajedno, čuda će biti moguća i svijet će u trenu biti onakav kakvog zaslužujemo – pun ljubavi. Mislim da zaslužujemo takav svijet. A, ovaj hladan, okrutan, otuđen i bezdušan svijet kakvog nam moćnici i njihovi plaćenici nude – neka zadrže za sebe. Jedino se oni u takvom svijetu osjećaju ugodno – kao svoji na svome. Nama takav svijet nije potreban, jer još uvijek se nismo odrekli našeg prava na naša srca, naše umove i naše duše, kao ni na naše istinsko zajedništvo i ljudskost.  

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp