Ništa na ovome svijetu ne vrijedi, ako nije prožeto ljubavlju. I ni jedan postupak, odluka ili ideja, nemaju svoju pravu snagu, ako nisu proizašli iz ljubavi. Bez ljubavi se sve uruši. Kao u bezdan.
Bez ljubavi se sudbine skreću u svojevrsnu nesreću, probleme i okrećemo cijeli Svemir naopačke. I pomislim, koliko li samo vremena treba tom Svemiru da popravi stvari i vrati sve na svoje mjesto.
Što ti je ljudska priroda? Koliko li je samo čovjek donio odluka, rekao i učinio iz interesa, zbog drugih ili zato što su mu usadili određeni model ponašanja, ne unoseći ni sebe ni Ljubav, kao pokretačku silu koja sve složi kako treba.
Ono što stvarno vrijedi i obogati naše življenje, jest Ljubav. Dugoročno. Proteže se kroz naše stanice i osvijetli sve nedoumice. Donosi onu unutarnju sigurnost da je sve kako treba biti. Ma kako to izvana izgledalo.
Da, mnogi će se pobuniti i reći vam da niste dobro i pametno odlučili. To neće činiti jer im je stalo do vas i vaše sreće. Pobunit će se oni koji cijeli život kalkuliraju i donose odluke zbog kojih nisu bili ni zadovoljni, ni sretni. Možda i ne znaju drugačije.
Možda im je krivo što bi vaše odluke i postupci iz Ljubavi, mogli donijeti sjajne rezultate. Vrlo je vjerojatno da će vaše odluke porušiti mnoge stvari koje nisu dobre, prirodne i koje ne miluju pravu sudbinu.
Ljubav, životna energija, sve obogati. Pruža svoje izdanke kao stablo svoje grane. U tim je granama život, plodovi, dom mnogim nebeskim bićima. Krv kola nesmetano. Nema zastoja i mračnih bolesnih kutaka. Ništa ne stoji, sve se giba u životnom ritmu.