Finn Andreen – “Ispravan” stav prema ratu u Ukrajini

Finn Andreen – “Ispravan” stav prema ratu u Ukrajini

Postoje pitanja na Zapadu o kojima je teško raspravljati bez opasnosti od oštre kritike. Na primjer, za svaku od sljedećih tema postoji uvriježeno stajalište koje se smatra “ispravnim” zapadnim kolektivnim mišljenjem: “socijalna država”, “klimatska politika”, “multikulturalno društvo” ili “cijepljenje protiv covida-19”. Podrazumijeva se da se “prihvatljivo” stajalište o svakom od ovih pitanja može i treba zauzeti bez prethodne kritičke analize na individualnoj razini.

Popis ovih tema nije statičan; nove teme zauzimaju istaknuto mjesto u društvu, dok druge s vremenom postaju manje važne. Posljednjih godina pojavile su se dvije nove teme: “autoritarna Rusija” i “komunistička Kina”, što ne čudi kada se uzme u obzir da je Washington, a samim time i Zapad, ove dvije nacije odlučio tretirati kao strateške neprijatelje. Na primjer, nedavna studija pokazala je da je u vrlo kratkom vremenu postotak Amerikanaca s negativnim mišljenjem o Kini dramatično porastao, sa 46 posto na 67 posto. To nije slučajnost, već rezultat medijske komunikacijske strategije.

Kritika antiratnog gledišta

Što se tiče Rusije, “ispravan” stav koji treba zauzeti na Zapadu, posebno od početka sukoba u Ukrajini 24. veljače 2022., nije ništa manje nego apsolutna osuda te zemlje. Podrška Ukrajini mora biti sveobuhvatna i može se društveno potvrditi malom plavo-žutom zastavicom na Facebooku. Bezuvjetna potpora ekonomskom ratu koji zapadni čelnici vode protiv Rusije također je društveno potrebna Europljanima, čak i ako će oni biti nastradati.

Iz tog razloga je izvješće Amnesty Internationala od 4. kolovoza 2022., u kojem se potvrđuje da “Ukrajinske oružane snage ugrožavaju civile i krše ratno pravo kada djeluju u naseljenim područjima”, postalo medijska bomba, ne samo u Ukrajini nego i na Zapadu. Ovo izvješće zabrinjava mnoge jer se ne poklapa s crno-bijelom slikom Rusije kao zločinačkog agresora i Ukrajine kao nevine žrtve.

Oni koji ne zauzimaju “ispravan” stav o sukobu u Ukrajini često se optužuju da su “proruski”, čak i kada se taj stav jednostavno sastoji od objektivnosti; razmatranjem novije povijesti i ponašanja različitih protagonista. Smatraju se “proruskim” jer ne pokazuju bezuvjetnu podršku Ukrajini, već češće predlažu uvjete za mir. Doista, stav većine ovih kritičara uopće nije “proruski”, već “promirovnički” podupiranjem aktivnih zapadnih napora da se postigne prekid vatre i da se spasi što više ukrajinskih života. 

Zapadni mediji nisu odgovorili kada je ukrajinska vlada 14. srpnja 2022. objavila crnu listu zapadnih političara, akademika i aktivista za koje Kijev kaže da “promiču rusku propagandu”. Ovaj popis uključuje istaknute zapadne intelektualce i političare, poput republikanskog senatora Randa Paula, bivše demokratske kongresnice Tulsi Gabbard, vojnog i geopolitičkog analitičara Edwarda N. Luttwaka, političkog realista Johna Mearsheimera i nagrađivanog slobodnog novinara Glenna Greenwalda.

Iako je ovu ukrajinsku crnu listu naravno trebalo osuditi na Zapadu, jedva da je izazvala ikakvu reakciju, jer se zapadni mediji već slažu s njenim zaključkom: ljude s liste već kritiziraju u vlastitoj zemlji da nisu zauzeli pro – ukrajinski stav. Štoviše, bi li se ukrajinska vlada usudila objaviti takav popis da nije imala prethodnu suglasnost Washingtona?

Formiranje kolektivne prosudbe

Ono što se događa u slučaju odnosa prema Rusiji, kao i u drugim gore navedenim temama, nije iznenađujuće, ni novo. U svom poznatom djelu, ‘O slobodi’ (1859.), John Stuart Mill danas je možda najpoznatiji po svom ranom upozorenju na opasnosti “kolektivnog mišljenja”; “tiranija većine” u obliku “dominantnih mišljenja i osjećaja koje društvo pokušava nametnuti” manjini.

Većina društva je po prirodi netolerantna na nekonformizam, jer razmišljati kao i svi drugi pruža psihičku utjehu i jača društvene veze. Ali dok društvo ovisi o kolektivnom mišljenju za svoju društvenu koheziju, paradoksalno, za svoju dobrobit ono također ovisi o stajalištima koja su u suprotnosti s ovim većinskim mišljenjem. Baš kao što znanost napreduje samo kroz ponekad naporan, ali općenito pun poštovanja proces recenzije, društvo također treba manjinska stajališta i glasove protivljenja kako bi obuzdala stalnu potragu za konsenzusom većine.

No, manjinski stavovi će se ugušiti ako ne bude dubljeg razumijevanja Millove ideje. Srećom, taj koncept postoji i danas. Millovom “kolektivnom mišljenju” pridodani su temeljni sociološki koncepti poput “psihologije gomile” (Gustave Le Bon, 1895.), “političke formule” (Gaetano Mosca, 1923.), “propagande” (Edward Bernays, 1928.). “uloge intelektualaca” (FA Hayek, 1949.), “banalnosti zla” (H. Arendt, 1963.), “izmišljotine pristanka” (Chomsky i Herman, 1988.), a nedavno je dodan i pojam “psihoze formacije mase” (Mattias Desmet).

Ovo akumulirano znanje u gornjoj referenci ne ostavlja nikakvu sumnju u volju i sposobnost zapadnih političkih i financijskih elita da oblikuju i usmjeravaju kolektivno mišljenje kroz kontrolu koju eksplicitno i implicitno provode nad uredništvima tradicionalnih medija i na platformama društvenih medija. Razvoj mišljenja zapadnih većina o pitanjima spomenutima na početku ovog članka uvelike je rezultat utjecaja tih elita na zapadno javno mnijenje. Kolektivno mišljenje o klimatskim promjenama vjerojatno je najupečatljiviji primjer ovog utjecaja danas, s obzirom na velike ekonomske posljedice koje će imati za zapadno društvo.

Libertarijanizam je jedino rješenje

Politička globalizacija, antiliberalni proces koji traje već nekoliko desetljeća, dovodi nacionalne političke centre u sklad i time smanjuje pluralitet. Postupno se politička moć Zapada prelijeva u nadnacionalne institucije (kao što su UN, EU, Svjetski ekonomski forum). Ova centralizacija političke moći te posljedična ekonomska koncentracija poslovanja, uključujući koncentraciju medijskih konglomerata, omogućuje i olakšava oblikovanje javnog mnijenja od strane zapadnih elita.

Politička filozofija koja teoretski najbolje može riješiti ovu dilemu suvremenog društva je libertarijanizam, jer jasno zagovara značajno i definitivno smanjenje političke moći, kako na nacionalnoj, tako i na međunarodnoj razini.

Jedna od prednosti libertarijanizma je upravo važnost koju pridaje kulturnoj i intelektualnoj pluralnosti slobodnog društva. Ovo je famozno “tržište ideja” koje, poput slobodnog tržišta roba i usluga, može samo djelomično postojati uz sveprisutni ortački kapitalizam i masovno uplitanje države kojima je većina zapadnih društava danas izložena. U slobodnom društvu, odnosno visoko decentraliziranom društvu sa slabom državom koja najviše ima ulogu noćnog čuvara, formiranje javnog mnijenja od strane političkih elita tada postaje nemoguće.

Sadašnji trenutak u povijesti predstavlja posebnu prijetnju slobodi, jer vladajuće globalističke elite sada imaju priliku bez presedana oblikovati stavove i mišljenja svojih društava, u svojim, često iskrivljenim, interesima. U isto vrijeme, novi i laki pristup šire javnosti alternativnim analizama i neovisnim informacijama može se suprotstaviti ovom pogubnom trendu. U ovim društvenim uvjetima, glasovi zapadne slobode moraju nastaviti predlagati libertarijanizam, ne samo zbog njegovih ekonomskih koristi, već i kao sredstvo za oslobađanje zapadnih naroda od okova vođenog kolektivnog mišljenja.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp