Željeznička nesreća i prosvjed, koja je veza?! Na žalost, neki dan se dogodila stravična željeznička nesreća u kojoj je izgubljeno tri ljudska života. U prvi mah mogli bismo pomisliti da željeznička nesreća i prosvjed koji su kao vijesti obilježili dane iza nas naizgled nemaju neke veze. Ili možda ipak imaju? Razmislite još jednom. Imaju, vjerujte mi da imaju, i te kako. Dakle, u toj nesreći od neki dan spominju se svakakvi scenariji. Neispravna signalizacija, greška strojovođe, “parkiranje” vlaka blizu svoje kuće drugog strojovođe…ima tu svega. Ali ono jedino što nam je jasno vidljivo je to da je sustav prepun sumnjivih ‘majstora zanata’ na svim poljima, a nevine žrtve tih ‘majstora zanata’ smo nažalost svi mi.
Kada se dogodi neka tragedija svi su u šoku, a ne pitaju se kako je uopće došlo do toga? I, ono važnije – zašto bi uopće došlo do toga? Zašto? Pa zato što je po principu negativne selekcije, onaj na vrhu, koji je vjerojatno nečiji politički namještenik postavio ispod sebe sebi podobne tj. poslušne ljude, koji su onda opet pozapošljavali na radna mjesta svoje rođake i kumove. Nažalost, opet odreda sumnjive ‘majstore svog zanata’. Tako to kod nas biva i teško da će se išta u skorije vrijeme promijeniti. Već desetljećima smo svjedoci podobnog uhljebljivanja, nervirajući se zbog svega toga, umjesto da pokušamo nešto promijeniti.
S obzirom na opisanu situaciju postavljanja podobnih ljudi na određena radna (i neradna) mjesta, što na kraju dobijemo? Dobijemo to da se sudare vlakovi tko zna koliko vrijedni, a o izgubljenim životima zbog negativne selekcije da se i ne govori.
E, pa vidite, tako vam je i s prosvjedima. Onaj ili oni na vrhu moraju biti ljudi čistih ruku, visoke inteligencije i poštenih namjera, inače će ispod sebe postavljati sebi poslušne, ali i obično nesposobne i sumnjive “majstore svog zanata”.
Previše dugo je ovaj narod živio bez mozga slijedeći svakog tko se okiti u kockice, ne propitujući njegove istinske vrijednosti i namjere. Narode, čovjeka se slijedi ako iza sebe ima poštenje, čast, iskrene namjere. Kako da prepoznamo nečije iskrene namjere, pitate se?! A lijepo, učitelj vam reče; “prepoznat ćete ih po djelima njihovim”! Pa zato, otvorite oči i uši, da ne bi i naša kompozicija doživjela sudar i nesreću. Još uvijek sam optimist. Još uvijek vjerujem da možemo učiniti nešto da spasimo ovo posrnulo društvo.
