Većina ljudi još nije svjesna dramatične situacije u EU, ali ona postupno postaje očita. Čitave industrije nepovratno umiru, kao što pokazuju ovdje navedeni primjeri.
Ekonomski rat koji je Zapad objavio Rusiji prije šest mjeseci uništava gospodarstva većine zemalja EU, a da pritom ne nanosi preveliku štetu samoj Rusiji. Dopisnica ruske televizije za Europu je u nedjeljnom tjednom pregledu vijesti opisala koliko je situacija postala dramatična, a ja sam preveo njezino izvješće.
Europa nije prisiljena jednostavno poduzeti mjere štednje, već poduzeti doslovno drakonske mjere suočene s ozbiljnom nestašicom plina. To karikaturistima daje sav prostor koji im je potreban. Ovdje vidite dva beskućnika. Jedan pita drugog: “Kako si postao beskućnik? Kockanje? Droga?” “Ne”, odgovara drugi, “ostavio sam upaljena svjetla.” Ili ulje na platnu “Račun za struju” – prava drama.
Ovo je račun za struju male njemačke pekare koja je stavljena na mrežu. Od listopada račun se gotovo učetverostručio. Pekara je pokvarena.
Humor je sve u svemu depresivan. Dok je Europa u nevolji, Amerika profitira od krize. Stvarno ne izgleda dobro. U vrijeme kada su cijene plina u Europi 40 puta veće nego u Rusiji, čak iu inače prosperitetnoj Švicarskoj postoje temperaturna ograničenja za domove koji se griju na plin. Odluka državne vlade: tko grije prostore za sebe iznad 19 Celzijevih stupnjeva riskira ne samo novčanu, već i zatvorsku kaznu do tri godine, ako se dokaže namjera. To izvještava RIA Novosti, pozivajući se na novine Blick, koje citiraju glasnogovornika Ministarstva gospodarstva Markusa Spurndlija:“Kršenja zakona o odredbama zemlje uvijek su upravni prekršaj ili čak kazneno djelo i kantoni bi ih trebali procesuirati u skladu s tim.”
U Njemačkoj ministar gospodarstva Robert Habeck izjavljuje da neće biti bankrota, ali zvuči vrlo čudno: “Ne, ne očekujem ih. Mogu zamisliti da će neke industrije zaustaviti proizvodnju na neko vrijeme.” Što to znači – cijele “industrije”? Neko vrijeme? I nitko ne bankrotira?
U Poljskoj postoje ograničenja za obitelji pri kupnji ugljena – mjesec dana unaprijed i s omjerom od najviše tri tone po obitelji. Ali već u lipnju dopušteno im je skupljanje mrtvog drva u šumi. Međutim, to košta. Nakon što sakupite mrtvo drvo, morate ga pokazati čuvaru koji će vam naplatiti račun. Donald Tusk, bivši premijer Poljske, u panici je zbog rasta cijena plina:“Omča se toliko steže da će se u siječnju i veljači srušiti deseci, možda čak i stotine najboljih poljskih tvornica. Situacija je uistinu dramatična. Ono što se dogodilo posljednjih tjedana nadilazi maštu. Ponude poljske naftne i plinske tvrtke PGNiG odgovaraju rastu cijene od 12 do 15 puta. To je povećanje od 1000 do 1200 posto.”
Treba napomenuti da su dvije velike tvrtke za proizvodnju gnojiva već zaustavile svoje aktivnosti u Poljskoj. Apsurdno je što se europske sankcije čine kao pravi pucanj u vlastitu nogu. Evo kako se o ovom pitanju raspravljalo u Francuskoj ovaj tjedan:
“Hoćete reći da Rusija nikada nije dobila ovoliko za svoj izvoz nafte i plina, unatoč sankcijama koje su nametnute zemlji?”
“To je poanta, nije ‘unatoč’ sankcijama, to je zbog sankcija. Dali su na volju špekulacijama na tržištima. Kao rezultat toga, Rusi su dobili puno više novca na svjetskim tržištima za malo manje energije.”
“Znači, stežemo remen, doživljavamo nestašicu ovoga i onoga, a sve uzalud? Sve ovo uzalud?”
“Želio bih vam reći da to nije slučaj. Ali odgovor je, nažalost, da. Da, naše sankcije nisu učinile ništa osim što su gurnule Putinov proračun do vrtoglavih visina.”
Zapaljena bačva u uredu moldavske predsjednice Maie Sandu, gdje se spaljuju računi za struju i grijanje: Samo jedan posto stanovnika moći će platiti tako visoke račune – cijena plina je u zemlji s više od 300 postotak. Energija postaje luksuzna roba. U 16 zemalja EU, među kojima je i Belgija, račun za struju već je cijeli mjesec veći od minimalne plaće.
“Belgija je bankrotirala. Ovo naravno nije kriza koju je izazvao Putin, već kriza koju je izazvala sama Europa odbijajući proizvoditi vlastitu energiju” , uvjeren je gradonačelnik Antwerpena.
Troškovi režija u stambenim zgradama, koje se nažalost griju na plin, već su ove godine porasli na 2500 eura po kvartalu. Važno je razumjeti da račun za struju nije uključen, već dolazi dodatno. S obzirom na sve veće cijene svih dobara i usluga, cijene još nisu dosegle svoje granice. I nitko ne može pogoditi gdje je ta granica. Prema belgijskim ekonomistima, oko 60 posto stanovnika kraljevstva bit će u neizvjesnoj situaciji, 40 posto će pasti ispod granice siromaštva.
Zbog suše u Kanadi i Francuskoj nestao je popularni francuski umak od senfa. Na internetu se nudi za devet eura po staklenci, a stvarna cijena je oko dva eura. Ljudi se više ne suzdržavaju sa svojim komentarima o proizvodu.
Neke pekare sada odlučuju zatvoriti vrata, osim plina, poskupjela su i jaja, maslac je do srpnja poskupio 80 posto, a mlijeko u prahu 50 posto.
Nizozemska, drugi najveći proizvođač hrane nakon SAD-a, ove bi zime mogla oštro smanjiti izvoz jer je grijanje staklenika skupo.
U industriji su prve pogođene tvornice gnojiva diljem Europe, od Litve do Španjolske. Primjerice, najveći europski proizvođač dušika, Yara, prestao je proizvoditi gnojiva u Italiji, Francuskoj, Belgiji i Nizozemskoj. Nyrstal, svjetski lider u proizvodnji cinka i olova, također je zaustavio proizvodnju.
Groningen u Nizozemskoj više ne proizvodi aluminij. Proizvođač stakla Duralex od studenog će zatvoriti svoje peći za taljenje na četiri mjeseca. Industrija čelika u Slovačkoj, Poljskoj, Češkoj, Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj i Francuskoj dolazi do zastoja.
Jedna od francuskih tvornica s prometom od 20 milijuna eura iduće će godine samo na energiju morati potrošiti 10 milijuna eura, dok je prije dvije godine bilo samo 750.000. Tvrtki prijeti zatvaranje. Proizvođač čelika Ascometal zaustavit će proizvodnju dva puta – svaki na tri tjedna u studenom i prosincu. Cristal d’Arques, koji proizvodi staklo i kristal, stavio je više od 1500 zaposlenika na trodnevni radni tjedan, njegovi troškovi plina mogli bi narasti s 18 milijuna eura na 260 milijuna eura, a njegova europska proizvodnja postaje nerentabilna.
“Vrijeme je da se okonča Zelene koji su uništili energetsku industriju u Njemačkoj i Francuskoj i doveli do nestašica. Treba nam mir u Ukrajini, prestanak sankcija Rusiji, to je samoubojstvo za naše tvrtke. Ne razumijem koje vrijednosti štitimo kada kupujemo plin od Saudijske Arabije ili Katara koji plaćamo deset puta skuplje”, rekao je francuski političar Nicolas Dupont-Aignan.
U Francuskoj je zatvoreno više od 30 bazena kojima upravlja privatna tvrtka Vert Marine – računi za struju porasli su sa 15 na 100 milijuna eura. Ista sudbina čeka i općinske bazene; troškovi postaju pretjerani. U Normandiji će se ove zime neke škole grijati na drva. Gradonačelnik Montatrea u departmanu Oise zamolio je sve da prestanu plaćati struju jer su cijene po megavat-satu dosegle tisuću eura.
Ideju je podržao i bivši predsjednički kandidat Komunističke partije Fabien Roussel, koji je istovremeno pozvao Francuze na ulice: “Predsjednik nam se usuđuje reći da je blagostanju kraj, da je prošlo bezbrižno vrijeme. U kakvoj to zemlji živi ovaj predsjednik Republike koji se vraća iz svog utvrđenog Chateau Bregansona gdje je s obitelji i unucima provozao svoj privatni bazen jet skijem? Nije svjestan problema Francuza. Deset milijuna naših sugrađana živi ispod granice siromaštva, 12 milijuna je na rubu energetskog siromaštva.”
Predsjednik Macron, čije ankete strmoglavo padaju, tvrdi da je najbolja energija ona koja se ne koristi. I opet poziva Zelenskog na solidarnost i razgovor o daljnjem naoružavanju Ukrajine. Razgovor je trajao gotovo sat i pol.
Francuzi su na ulicama drugi tjedan zaredom. U Moldaviji najavljuju nacionalni prosvjed. U Češkoj se oko 100.000 ljudi okupilo u središtu Praga kako bi zaustavili inflaciju i rast cijena struje, a češki poljoprivrednici najavili su nakon toga štrajk. Njihovi nizozemski kolege prosvjeduju, a s njima štrajkaju i željezničari, a sljedeća nacionalna akcija u Nizozemskoj održat će se za četiri dana.