Kolaps Europe bit će početak Velikog resetiranja

Činjenica da su globalističke elite sada ukorijenjene u europskim ekonomijama ne znači da će, ako Europa propadne, propasti i globalisti. Suprotno je zapravo puno vjerojatnije.

Različite analize aktualne situacije u Europi i vijesti koje oblikuju naraciju koje dolaze iz Ukrajine uglavnom su bile pogrešne. To nije novo: od veljače smo govorili da će se sankcije protiv Rusije obiti o glavu i nanijeti daleko veću štetu ekonomijama Europe i Amerike nego Rusiji i bili smo označeni kao “ruski propagandisti”.

Sada su isti ljudi koji su rekli da će sankcije strmoglaviti rusko gospodarstvo i učiniti malo štete zapadnim gospodarstvima, da će se europska gospodarstva urušiti, ali nekako je to dobra stvar, jer će završiti Velikim resetiranjem. Opet sam prisiljen demantirati ove tvrdnje. Kolaps zapadnih ekonomija je TOČNO ono što žele arhitekti Velikog resetiranja.

Ne možete prodati reset ako stvari idu dobro. Ne možete ponoviti Build Back Better sve dok nacija nije učinkovito uništena. Tako je od početka i tako nas globalističke elite namjeravaju gurnuti na svoj neomarksistički put. Sve sam to detaljno opisao u današnjoj epizodi JD Rucker Showa .

Kao rješenje bit će predstavljen Great Reset

Članak Davida Solwaya u  PJ Media pojavio se ovog vikenda i bio je dobro istražen, vrlo dobro napisan i apsolutno pogrešan. Mogu razumjeti željne misli koje bi nekoga mogle navesti na vjerovanje da bi Europa u kolapsu na neki način izbacila iz kolosijeka planove Kabale za Veliko ponovno postavljanje, temeljene na prošlim i sadašnjim okolnostima koje je globalistička moć donijela europskom prosperitetu. Ono što Solway propušta uzeti u obzir je da veze koje povezuju kapitalistički uspjeh eurozone s vlastitim financijskim bogatstvom globalističkih elita nisu ni približno tako trajne kao što većina vjeruje.

Solway je napisao:

Kao što Richard Morrison piše u  NRC-u, “Globalni regulatorni kartel koji su zamislili tehnokrati poput Schwaba – sustav nadnacionalnog kreiranja politike koji izolira političare i izvršne direktore od zahtjeva i očekivanja njihovih ključnih glasača – upravo je put koji će završiti… zadivljujući rast, zdravlje, obrazovanje i prosperitet” koje je stvorio sustav slobodnog tržišta. To je politika koju bi Klaus i njegovi sljedbenici vodili u Davosu, a koja bi mogla biti zaustavljena trenutnim previranjima. Za provedbu švapskog programa bilo bi malo manevarskog prostora.

Ili bi se zagovornici tvrtke iz Davosa radovali anarhiji i vidjeli je kao dobru priliku za nametanje socijalističkog interregnuma koji vodi potpunoj totalitarnoj revoluciji, ljevičarskom preuzimanju svjetske zajednice koje bi izazvalo malo otpora?

Sumnjam da je takvo što malo vjerojatno. Kompanije bi bile ozbiljno oslabljene energetskom krizom i ne bi mogle uspješno potvrditi svoju dominaciju dionika. Međunarodna tijela, neprofitne organizacije i političke organizacije bile bi na sličan način spriječene. Zapravo, bilo bi premalo “na terenu” da bi Reset uspio, što bi bila slaba utjeha pred globalnom katastrofom. Veliko Resetiranje je nešto čemu se čovjek može oduprijeti ; uništenje svjetske ekonomije i uništenje institucionalnog tkiva društva ne nudi takvu utjehu.

Bio je blizu. Priznao je da bi kolaps gospodarstva eurozone izazvao kaos koji bi mogao omogućiti arhitektima Velikog resetiranja da pokrenu sljedeću fazu svog plana. Naprotiv, vrlo je vjerojatno. Zapravo, rekao bih da je to upravo ono čemu se Kabala ne samo nada, već i planira već neko vrijeme.

Umjesto da vidimo da su zapadni kapitalizam i globalistička moć isprepleteni, trebali bismo ih više vidjeti kao da idu u istom smjeru…za sada. Čini se da su poravnati; uspjeh gospodarstava eurozone znači uspjeh za globalističke organizacije kao što su Svjetski ekonomski forum, Otvorena društva i Vijeće za uključivi kapitalizam. Ali samo zato što idu u istom smjeru ne znači da idu na isto odredište.

Zamislite dva automobila kako se voze jedan pored drugog po mračnoj cesti. Jedan automobil sadrži gospodarstvo eurozone. U drugom automobilu je globalistička kabala. Put je mračan i ne vidi se daleko ispred sebe. Ali globalističke elite imaju kartu koju su stvorile kada su od početka zacrtale put kojim će ići. Na karti vide da mosta nema. Auto iz eurozone nema karticu. Oni vide samo ono što je neposredno ispred njih.

Neposredno prije nego što stigne do nefunkcionalnog mosta, auto pun globalista koči. Automobil eurozone vozit će dalje i srušiti se u klanac ispod, u vatrenom plamenu ekonomske nevolje i društvenog kaosa. I tko će ostati netaknut da ponudi pomoć i uvede novu viziju neomarksizma? Da, elitna globalistička kabala.

Evo članka koji sam naveo u današnjoj emisiji. Ostanite hladni, ljudi. Stvari će uskoro postati još neravnije nego što već jesu.

Europa će propasti

Otprilike od sredine veljače s užasom sam promatrao eskalaciju ekonomske situacije u Europi. Dana 21. veljače objavio sam kratku vijest na Twitteru s detaljima najgoreg mogućeg ekonomskog scenarija za Europu ako izbije rat između Rusije i Ukrajine, što se i dogodilo.

Predviđanje se sastojalo od 10 faza:

1. Zapad bi vjerojatno odgovorio sankcijama.
2. Rusija bi odgovorila prekidom plina Europi.
3. To bi dovelo do velikog porasta cijena energije u Europi, gurajući kontinent u recesiju s visokim inflatornim pritiscima (stagflacija).
4. Inflacija bi u roku od dva do tri mjeseca trebala doseći dvoznamenkastu vrijednost.
5. Tržišta imovine prvo bi jako fluktuirala, a zatim bi se srušila.
6. Raskošna inflacija natjerala bi Europsku središnju banku da brzo podigne kamatne stope i zaustavi Pandemical Emergency Purchase Program (PEPP) i kvantitativno popuštanje (QE).
7. Europski bankarski sektor bi se raspao.
8. Prinosi državnih obveznica bi eksplodirali.
9. Eurozona bi se raspala.
10. Europa bi pala u depresiju.

Cijene energije su skočile do neba, tržišta imovine su fluktuirala, a Europska središnja banka (ECB) zaustavila je PEPP i QE (na neki način). Inflacija u eurozoni u mjesecu  kolovozu je iznosila 9,1 posto i ne pokazuje znakove popuštanja. Dakle, najvjerojatnije bismo mogli biti dvoznamenkasti već sljedeći mjesec. Stoga je zlokobno da smo već “štiklirali” brojke 1, 2, 3, 4 i 6 najgore prognoze.

Što očekivati u nadolazećim mjesecima

Zamjene kreditnih obveza Credit Suissea, švicarskog bankarskog diva označenog kao globalna sistemski važna banka (G-SIB), dosegnule su razine neviđene od 2009. godine. Prinos na 2-godišnje njemačke državne obveznice trenutno je oko 100 baznih bodova viši od 2-godišnje EUR OIS swap stope, koja odražava stopu ECB-a za sljedeće dvije godine. Takvo odstupanje nismo vidjeli od vrhunca europske dužničke krize 2012. To dovodi do velike “krize kolaterala” u bankama jer vrijednost kolaterala koji se najčešće koristi (državnih obveznica) pada u odnosu na kamatnu stopu.

Sprema se bankarska kriza

Prinos na talijanske 10-godišnje obveznice koketira s granicom od četiri posto, što bi označilo “crtu u pijesku” za talijansku vladu koja ne bi mogla pokriti svoje financije. ECB je koristio sredstva od dospjelih dugova iz, primjerice, Njemačke i Nizozemske za otkup državnog duga Grčke, Portugala, a posebno Italije. Dom kraja mjeseca srpnja, posjedi ECB-a u njemačkim, francuskim i nizozemskim obveznicama pali su za 19,3 milijarde dolara, dok su posjedi talijanskih obveznica porasli za 14,3 milijarde dolara. Očekuje se da će ECB u narednim mjesecima dodatno pojačati kupnju.

Pitanje je, međutim, hoće li to biti dovoljno da se spriječi izbijanje nove dužničke krize.

Talijanska inflacija raste na rekordnih 8 posto u razdoblju eura, a njezina kućanstva i poduzeća osjećaju najveći teret rastućih cijena energije i prekida opskrbe Europom ruskim plinom. Prema modelu Međunarodnog monetarnog fonda, talijanski bruto domaći proizvod mogao bi se smanjiti za oko 6 posto ako se europsko tržište plina raspadne, što znači da bi opskrba plinom bila prekinuta. Sada smo vrlo blizu te točke, nakon što je Rusija prestala isporučivati plin Njemačkoj (Italija i dalje dobiva ruski plin). Talijanska vlada također već radi na fondu za spašavanje za male zajmodavce. Međutim, mali zajmodavci nisu pravi problem.

Italija, a time i Europa, ide prema potpunoj dužničkoj krizi

Prema izvješću Equinora, norveške energetske kompanije, energetske kompanije se suočavaju s razornim potraživanjem marže od 1,5 trilijuna dolara zbog reakcije cijena na europskim energetskim tržištima. Energetske tvrtke moraju održavati minimalnu maržu u slučaju neplaćanja prije isporuke energije. Te su marže porasle zbog porasta terminskih cijena električne energije, koje su, iako su podignute s najviših razina, još uvijek visoke. Nedavno je Finska postala prva europska zemlja koja je potpisala “ sporazum o premošćivanju ” koji pokriva ugovore o jamstvu Fortuma, najvećeg finskog proizvođača energije. Vjerojatno će slijediti i druge vlade.

Cijena električne energije ostaje visoka. U Njemačkoj je, na primjer, cijena trenutno oko 10 puta viša nego u ljeto 2021. godine. Mnoga kućanstva i poduzeća bilježe porast cijena energije za 10 ili više diljem kontinenta.

Nažalost, neće vas iznenaditi, raspad europskog gospodarstva već je u tijeku.

Mnoge europske energetski intenzivne industrije zatvaraju ili smanjuju proizvodnju zbog visokih cijena energije. Čak i barovi u Ujedinjenom Kraljevstvu zatvaraju svoja vrata (u osnovi zbog “energetske blokade”) jer si ne mogu priuštiti cijene energije. U isto vrijeme , inflacija u zemlji mogla doseći 20 posto sljedeće godine!

Neplaćanje korporativnih kredita raste diljem kontinenta , a “poplava” bankrota poduzeća i kućanstava je neizbježna – sve zbog težine masovno povećanih cijena električne energije, inflacije, rastućih kamata i nadolazeća recesija.

Stoga se Europa trenutno suočava s  gospodarskom depresijom i neće tu stati. Kao što sam ranije spomenuo , 10 od 30 G-SIB-ova diljem svijeta nalazi se u Europi. Usporedbe radi, Sjedinjene Države imaju sedam G-SIB-ova, ali kolaps tržišta nekretnina 2006.-09., koji je doveo do bankarske krize u Sjedinjenim Državama, gotovo je urušio globalni financijski sustav. Ako europsko gospodarstvo propadne, što se u vrijeme pisanja ovog teksta čini vjerojatnim, slijedit će njegov bankarski sektor, a s njim i globalni financijski sustav, a možda i jedinstvena europska valuta (euro).

Može li se išta učiniti da se sve to spriječi?

Mislim da ne možemo pobjeći od europske recesije, koja je također zakasnila, ali možda još ima vremena da se spriječi njezino prerastanje u depresiju. Iako nije popularno, jedino što može donijeti trenutačno olakšanje je ponovno uspostavljanje tokova plina iz Rusije u Europu, što će zahtijevati ukidanje zapadnih sankcija.

Čak i kad bi skladištenje, smanjenje potražnje i globalna opskrba mogli nadopuniti rusku opskrbu Europi, što je vrlo malo vjerojatno, cijene prirodnog plina globalno bi skočile u nebo. Rast cijena već je izazvao “tsunami karantena” u Sjedinjenim Državama. Zamislite samo koliko će se pogoršati situacija ako se cijene prirodnog plina udvostruče ili utrostruče u odnosu na sadašnje razine.