Zagrepčani su s punim pravom ogorčeni jer će po najavama vladajućih – od prvog listopada morati odlagati otpad u novim, posebnim vrećama za otpad koje će morati kupovati. Gradonačelnik Tomislav Tomašević rekao je kako će se otpad moći ostavljati isključivo u novim standardiziranim vrećicama, a kazne za prekršitelje iznosit će čak 500 kuna po korisniku i prekršaju kućanstva i 1000 kuna po korisniku koji nije iz kategorije kućanstva. Koje li trgovine… Pod prisilom. Ucijenjeni smo – ili ćemo kupiti te vreće ili ćemo biti kažnjeni. Ovo pobija sve zakonitosti tržišta. Monopol na najjače. Ekonomisti, čeka se vaše mišljenje.
Vrećice od 10, 20 i 40 litara kupovat će se u rolama po 10 komada, a od sredine rujna bit će dostupne na 500 prodajnih mjesta. Dio je to pripremnih radnji oko novog modela koji 1. listopada stupa na snagu u Zagrebu, a predstavili su ga gradonačelnik Tomislav Tomašević i voditelj Čistoće Davor Vić. Pri kraju su i dogovori s predstavnicima stanara oko postavljanja boksova. Uskoro kreće nova edukativna kampanja, dijelit će se informativni letci, a aktivna je i web stranica koja će informirati građane o novom sustavu – https://zgvrecice.cistoca.hr/
Ovo je dno dna da se u vrijeme najveće krize građanima nameću novi troškovi i da ih se ucjenjuje da moraju odlagati otpad ili u tim vrećama ili nikako drugačije, odnosno da ih se tjera da moraju kupovati nešto što do jučer nisu morali kupovati i da uz sve novce koje inače daju Gradu Zagrebu sada moraju kupovati nekakve posebne vreće za otpad. Zbog čega Grad Zagreb onda građanima te vreće ne dijeli? Zbog čega ih sam ne kupi od tvrtke koja će ih proizvoditi? I koja će to tvrtka proizvoditi te specijalne vreće za otpad koje sada svi moramo kupovati?
Ono što građane Zagreba najviše zanima je cijena odvoza otpada koju će sada morati plaćati, a koja će po svemu sudeći sada biti znatno skuplja, pogotovo za one građane koji nisu skloni odvajanju i recikliranju otpada.
Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević naglasio je kako ćemo sada imati novi sustav naplate komunalnog otpada prema tzv. švicarskom modelu. To znači da će Zagrepčani, među rijetkima u Europi, uz još nekoliko švicarskih gradova, plaćati fiksni dio računa za odvoz smeća od 45 kuna i varijabilni dio od 4 ili 8 kuna po posebnoj, službenoj gradskoj vrećici u koju će komunalni otpad odvajati, pa će ukupan račun ovisiti o broju vrećica koje određeno kućanstvo iskoristi.
Tomaševićev novi model za veliki broj zagrebačkih kućanstva znači osjetno poskupljenje s čime građani nisu oduševljeni. U nekim slučajevima građani će plaćeti čak i dvostruko veću cijenu odvoza otpada.
Ako prosječno zagrebačko kućanstvo od četiri člana, koje je odvoz smeća dosad plaćalo 80 kuna, dnevno proizvede 20 litara komunalnog otpada, dakle, jednu vrećicu, onda bi ih prema Tomaševićevu modelu, odvoz mjesečno mogao koštati 165 kuna. Gradska standardizirana vrećica od 20 litara košta 4 kune, svaki dan se baca jedna, što je mjesečno 120 kuna, a na to još ide i 45 kuna fiksno.
Uzme li se u obzir i to da je trenutno prosječni račun za smeće u Gradu, prema službenim podacima, 45 kuna (iako je nemoguće razlučiti kako se odvoz smeća dosad računao, zbog brojnih dodataka, pravilnika i ponekih populističkih popusta pokojnog Milana Bandića), može se zaključiti da će svakom kućanstvu, čak i onima koji smeće propisno odvajaju, računi ipak biti nešto veći nego dosad. Najštedljiviji građani, prema novoj računici, mjesečni će račun plaćati minimalno 49 kuna (fiksni dio 45 kuna + jedna vrećica od 20 litara 4 kune), dakle opet za 4 kune skuplje.
Sve u svemu, prema Tomaševićevoj računici, ukupan mjesečni trošak kućanstva koje proizvodi, recimo, dvije vrećice miješanog otpada tjedno, iznosio bi 61 kunu, a kućanstvo koje proizvede tri takve vrećice, od po 20 litara, 93 kune.
Za obiteljske kuće, recimo, koje mjesečno proizvode oko 480 litara otpada, koji se odvozi četiri puta mjesečno, odnosno jednom tjedno, računi za smeće bit će do 141 kunu, a odvoz su, kako smo se uvjerili, dosad plaćali između 50 i 70 kuna.
No, kako je Tomašević najavio, sve ovisi o građanima i njihovoj disciplini, a ovim se modelom stimulira odvajanje i recikliranje, što je i dio zelene politike gradske vlasti.
Dakle, oni ljudi koji otpad ne odvajaju, biootpad, plastiku i papir posebno od miješanog otpada, skuplje će ga plaćati jer će brže puniti gradske vrećice za miješani otpad. Ovdje će najviše nastradati naši umirovljenici. Jer, budimo iskreni, većina naših umirovljenika nije sklona odvajanju otpada i recikliranju, jer nisu navikli na to, a mnogo ih je koji su nepokretni i zbog zdravstvenih problema ne izlaze iz zgrada bez potrebe, niti imaju snage nositi posebno odvojeni otpad u kontejnere pred zgradom. Oni građani za koje oduvijek postoji samo miješani otpad platit će najvišu cijenu ovog ‘švicarskog modela’ zbrinjavanja otpada.
Tomašević je više puta naglasio kako će se građanima naplaćivati samo vrećice za komunalni miješani otpad, dok će ostale vrećice, za plastiku i biootpad, biti kao i do sada, besplatne. No, ništa nije besplatno, sve mi to i te kako dobro plaćamo putem naših davanja.
Pitamo se što je, primjerice, sa starijim nemoćnim građanima koji iz zdravstvenih razloga koriste pelene za inkontinenciju koje su same po sebi glomazne ili sa ženama koje zbog jakih menstrualnih ciklusa koriste velike uloške koje također moraju bacati u vreće za miješani otpad? Zar će takvi ljudi sada morati plaćati veću cijenu odvoza otpada samo zato što zbog svog zdravlja moraju koristiti spomenute medicinske proizvode kojima se brzo pune vreće za miješani otpad? Pitanja je bezbroj, a odgovora na njih nema.
„Taj sustav će omogućiti individualizaciju na razini kućanstva, a posebice na razini stana u višestambenim zgradama, da se usluga naplati prema komunalnom otpadu koji nije sortiran za recikliranje i kompostiranje.“, objasnio je svojedobno Tomašević.
Pitamo se – Koja će tvrtka proizvoditi te specijalne vreće za miješani otpad koje su obligatne? Kako će se određivati tko se drži modela, a tko ne? Prema Tomaševićevoj najavi, za odlaganje otpada u vrećici koja nije gradska predviđena je novčana kazna. Nismo ni sumnjali da će kazne izostati, pa to ih jedino i zanima. Jedva čekaju nečiji krivi korak da ogule čovjeka.
Komunalci će od sada biti i svojevrsna ‘otpadna policija’, jer će biti zaduženi za kontroliranje sadržaja kanti i kontejnera, a za svaki krivo odloženi otpad, primjerice, komunalni otpad koji nije odložen u službenu vrećicu grada nego u neku vrećicu od Spara ili Konzuma, komunalci će moći napisati kaznu stanarima predmetne zgrade ispred koje je pronađena nepropisna vrećica za miješani otpad u iznosu od 12 mjesečnih paušalnih iznosa, što bi iznosilo oko 500 kuna.
Tu bi moglo doći do velikih prijepora, posebno u velikim stambenim kompleksima s mnogo ljudi. Jer, kako će se ustanoviti tko je to točno, u stambenom kompleksu od nekoliko stotina stanova, ubacio neoznačenu nepropisnu vrećicu u jedan od kontejnera? To doista može biti bilo tko. I, što je najgore, ne mora uopće biti iz te zgrade. Tomašević je, osvrnuvši se na taj problem, rekao da će se kazna od 500 kuna u tom slučaju dijeliti na sve stanare te zgrade, a time bi zapravo sami stanari postali “nadzornici” i “policajci” jedni drugima i korektiv svojih susjeda koji se ne drže propisanih pravila.
Pritom, Grad neće pratiti individualno svaku vrećicu jer će prihod od tih vrećica (4 i 8 kuna) ionako ići Čistoći, a za praćenje svake vrećice posebno trebalo bi uspostaviti sustav čipova i barkodova što je puno skuplje.
Primjerice, netko može u prolazu proći pokraj bilo kojeg kontejnera bilo koje zgrade i baciti unutra otpad u vrećici od Konzuma i što onda? Tko će platiti kaznu za to? Stanari zgrade ispred kojeg je kontejner morat će platiti kaznu jer je neki prolaznik bacio otpad u nepropisnoj vrećici? Ovo će biti nemoguća misija i show program. Ljudi će se međusobno pobiti oko otpada ako bilo tko bude imao neke troškove koje nije planirao. Ljudi su osjetljivi na takve stvari, a ova mjera je više nego opasna za sve građane Zagreba, jer nikad ne znaš kada će te nanovo oguliti iz ovog ili onog razloga, brzo se oni dosjete.
Prestrašno. Ovo je stvarno utopija. Zar ćemo morati cijele dane dežurati ispred zgrada da nam netko ne ubaci otpad u vrećici od Konzuma ili Spara u kontejnere pred zgradom? Svaki daljnji komentar je suvišan. Još nešto, vladajući sami mogu ubaciti otpad u krivoj vrećici ispred neke zgrade u kojoj ima puno stanara kako bi im mogli naplatiti što veću kaznu. Mogu imati svoje ljude koji će noću ubacivati otpad u nepropisnim vrećicama i tako podvaljivati građanima kazne. Jedno je sigurno – ovaj je model odlaganja otpada unaprijed osuđen na propast, a ako zaživi, poslužit će vladajućima da naplaćuju kazne i gule građane. Kazne su, čini se, glavni motiv ove mjere, kako bi se napunila opljačkana i prazna gradska blagajna. Javna nabava je već standard, o njoj ne treba posebno govoriti. I tu će netko fino zaraditi.
„Od idućeg ponedjeljka bit će dostupan i mobilni kontejner Čistoće koji će obilaziti kvartove i građani će moći pričati licem u lice s radnicima Čistoće. Kreće i medijska kampanja u drugoj polovici rujna“, najavio je Tomašević. U toj će kampanji, pretpostavljamo, educirati građane o zelenom Zagrebu. O čemu će nas to još educirati djelatnici Čistoće s kojima ćemo moći pričati licem u lice? O tome kako će nam naplaćivati kazne ili o tome gdje da kupimo nešto što nećemo i ne želimo kupovati jer to nije naša odluka?
Zašto nam se sada nameću te gradske vreće za miješani otpad? U ime čega? Zelenog Zagreba? Valjda ljudi sami odlučuju o tome što će kupiti. Zar smo došli do toga da nam netko naređuje što ćemo kupiti? Kupovina je ugodna kada je naša odluka, a na kada nam je nametnuta. Kako se usuđuju tražiti bilo što od građana? Žive u nekom svom svijetu i loši su trgovci. Dapače, nemaju pojma o trgovini. Da imaju, ne bi im ucjena bila marketinška strategija. Dobro da nam dodatno ne naplaćuju papire na kojima nam šalju račune. Sve bi oni htjeli naplatiti.
A Tomašević je opsjednut otpadom, pa neka malo pogleda kako grad izgleda i neka prvo to riješi, a onda neka prodaje vrećice za otpad. I, ako tako jako voli trgovinu i ako ga trgovina kao takva zanima i intrigira, neka iz javnog sektora prijeđe u privatni, neka si otvori štand, neka plati placovinu i neka se bavi prodajom vrećica za otpad, a ne da dobiva plaću od građana Grada Zagreba i da ih još k tome tjera s shopping od kojeg su odavno odustali.
Grad Zagreb ima dovoljno novca da građane opskrbi s predmetnim vrećicama, ako to želi. Grad Zagreb već se odavno ponaša kao privatna tvrtka, pa nije ni čudo da se događaju ovakvi ekscesi koji zalaze u polje trgovine kojom se javni sektor ne bi smio baviti, kao što HTV kao javna televizija koja dobiva novce od pretplate ne bi smjela prodavati oglasni prostor i dodatno zarađivati od sponzora, jer to je zalaženje u privatni sektor. Ako je HTV javna televizija, onda neka se odrekne sponzora i neka njihove novce prepusti privatnim televizijskim kućama i drugim privatnim medijima. Ili neka prestane biti javna televizija, jer ona to već odavno niti nije.
Namještenici Grada Zagreba ponašaju se kao da su kupili Grad i sada od nas traže da skupo plaćamo život u našem gradu, a bogme i bolest i smrt su postali strašno skupi. Tako da se ljudi boje i živjeti i biti bolesni i umrijeti u gradu u kojem su se rodili i odrasli. Vladajući bi i u grobove odlazili pokojnicima po novce da im naplate nešto kada bi to mogli. Ali to na njihovu žalost ne mogu. Od pokojnika su već uzeli sve što su mogli dok su bili među živima, a sad uzimaju od njihove djece i unuka.
O kupovini proizvoda odlučuje sam kupac, a ne trgovac. Kupac je taj koji je uvijek u pravu i on je taj koji odlučuje kome će dati svoj novac. Kupca se nikada ne ucjenjuje i nikada mu se ne govori – MORAŠ OVO KUPITI, ILI OVO ILI NIŠTA. To je loš marketing i to neće i ne može proći. To je ucjena, a ne dobra trgovina. Tko bilo kojem kupcu može reći da nešto MORA kupiti? Ovakvo što još nismo čuli u povijesti prodaje. Zamislite da nam netko sutra kaže kako MORAMO kupiti određeni model tenisica, ili moramo kupiti taj model ili ne smijemo hodati po gradu u nekom drugom modelu tenisica. Bismo li tu kupnju obavili s nekim guštom ili s gnušanjem? Koja glupost. A najveća je glupost da bilo što kupujemo u ime grada i za grad kao građani koji taj isti grad financiraju. Zar grad želi trgovati s nama?
“Sustavu će trebati da se uhoda, neće to ići preko noći, ali Zagreb je na to spreman”, napomenuo je Tomašević. Ne, Zagreb nije na to spreman, nemojte govoriti u ime Zagreba i Zagrepčana. Zagrepčani jedva spajaju kraj s krajem i nisu im niti na kraj pameti novi troškovi. Običan toaletni papir plaćamo po 40 kuna, pa sad još i da nekakve specijalne vreće za otpad kupujemo.
Ovo im sigurno neće proći. Ovo je presmiješno. Sve čekamo vidjeti tko će to pohrliti kupiti te famozne vreće za otpad da nekome napunimo džepove. Netko misli kako će na ovome fino zaraditi na oguljenim Zagrepčanima koji gledaju na svaku lipu. Opet famozna javna nabava koja je ujedno i najveći poznati paravan za pranje novca. Ako nema otpada, nema ni potrebe za bilo kakvim vrećama. Ako je već tako da nas ucjenjujete, neće više biti ni otpada, pa si te vaše vreće koje nam nećete uspjeti prodati uzmite doma, a te drakonske kazne naplatite sami sebi, ili dovedite kinesku COVID policiju u bijelim skafanderima da provodi teror po Zagrebu i provjerava tko je kupio vaše vreće, a tko nije.
Otkuda mislite da će vam građani davati novce koje nemaju? Kako možete tražiti od nekoga tko nema da bilo što na silu kupi? S čime da neki siromašan čovjek, a takvih je mnogo u našem gradu, bilo što kupi? Jedva da ima za jogurt. Jogurt je sve o čemu sanja. A, kupit će ga s novcem od prikupljene plastične ambalaže. Kada prosječni siromah skupi za jogurt i kruh, zasigurno će to biti njegova odluka o kupnji, a ne vreće za otpad.
Ali, namještenici su uporni, pa kao papige ponavljaju: „Otpad će se moći ostavljati isključivo u standardiziranim vrećicama, a ugovorne kazne za kućanstva iznose 500 kuna po korisniku i prekršaju, a 1000 po korisniku koji nije iz kategorije kućanstva. U tijeku je i provjera lokacija za podzemne spremnike. – Najteže je naći lokacije, s obzirom na instalacije. No, u tijeku je javna nabava za kupnju podzemnih spremnika, te lokacije su krenule. U Masarykovoj traju radovi za ugradnju prvog podzemnog spremnika. Kod toga trošak snosi grad. Kod boksova trošak snose suvlasnici. U centru grada bit će postavljeno 100 podzemnih spremnika”, rekao je Tomašević.
Kako je samo lijepo Tomašević naglasio da grad snosi troškove podzemnog spremnika. Predivno. Sad bismo mi morali biti sretni zbog toga. Pa sve to ionako mi plaćamo, jer grad smo svi mi, zar ne? Nije grad ni on ni ostali namještenici. Tko puni blagajnu grada ako ne svi mi, dakle SVE ĆEMO TO MI PLATITI, SVE TE ZAHVATE KOJI SE SPOMINJU. Oni se igraju upravljanja gradom dok mi sve to moramo plaćati, htjeli mi to ili ne, svidjelo se to nama ili ne. I sve te socijalne naknade nekakvim gradskim legendama koji su radno sposobni ljudi koji ništa ne rade i dobivaju novce od grada, svi ti gradski stanovi podijeljeni nekakvim ‘umjetničkim veličinama’ i ne znamo kome sve ne, sve te izmišljene ‘mjere’ za dijeljenje novaca besposličarima, koje nemaju veze s vezom, također sve mi to moramo plaćati.
Ljudi bez dana radnog staža koji uopće nisu nikakvi socijalni slučajevi dobivaju kojekakve naknade od grada za svoj nerad i još im se plaća staž u sklopu tih sumanutih mjera. Bolje je ne ulaziti u to, ali svi sve ionako znamo i znamo zašto smo ogorčeni. Pravi socijalni slučajevi su na čekanju zbog onih koji su se ‘snašli’. Tko može raditi neka radi, a ne da uz uhljebe plaćamo cijeli niz neradnika i da još k tome moramo kupovati nešto samo zato jer javna nabava mora ići dalje.
„Hoće li sustav bokseva biti na vrijeme? Ovisi o građanima koliko brzo ih postave na svoje lokacije. Jer, nabava bokseva je otvorena, predstavnici stanara ugovaraju s kim žele njihovu izradu, a to plaćaju iz svoje pričuve. Razmišlja se i o uvođenju boksa za jedan spremnik, ako to bude potrebno.“ Predivno, zar ne? Oduševljeni smo. Jedva čekamo nove troškove. Imamo višak love i samo čekamo da nam je uzmu. Ljudi ne znaju što će sutra jesti, a oni se bave nametanjem novih troškova. To se zove socijalna inteligencija.
I to glupo suvlasništvo isto, da se o svemu u nekakvom tobože kapitalizmu gdje bismo trebali biti svoji na svome i sami odlučivati o svojim troškovima i nekretninama, moramo dogovarati s ostalim suvlasnicima zgrade. Svatko bi od uvaženih suvlasnika uložio u nešto drugo, netko u vodomjere, netko u nove brave, netko u nove cijevi, netko u fasadu, netko u krov, netko u dimnjake, netko u ništa. Bogatiji suvlasnici sa svojom kvadraturom nameću troškove siromašnijima u zgradi s manje kvadrata što znači i manju moć odlučivanja o nečemu. A dogovora ionako oko bilo čega u rijetko kojoj zgradi uopće ima jer niti oni koji imaju više kvadrata nisu baš raspoloženi za nove troškove pričuve. Njihovi kvadrati jamac su većih troškova oko bilo čega. Zato je potražnja za manjim stanovima porasla.
I zato je taj model upravljanja zgradama naprosto – loš. Nikakvo suvlasništvo. To je glupost. Svatko bi trebao biti vlasnik svoje nekretnine i upravljati njome kako zna i umije i plaćati svoje i isključivo svoje troškove. Nitko ne bi trebao plaćati zajedničku toplanu ni zajedničku vodu u zgradi. Pa to je socijalizam na najjače. Ne živimo više u socijalizmu. Ili se varam? Kojeg li paradoksa. Otuđenje nikada nije bilo veće. Nitko ni s kim ne komunicira u zgradama, svatko je sretan kad nikoga ne vidi u prolazu, a moramo se dogovarati oko nekakvih zajedničkih troškova u zgradi, to je najbolja slika vremena u kojem živimo.
Netko se sjeti da bi mijenjao nešto na zgradi i svi to moramo plaćati. Ma, užas. Solidarnost u troškovima oko neke zgrade, neke materijalne tvorevine koja će tu biti i poslije nas, ali ne i u nekim drugim ljudskim pogledima. Najbolje je imati kućicu i biti svoj na svome. Život u zgradama je pakao.
Tko su uopće ljudi koji žive u svim tim zgradama i koje su im sve bijesne gliste u glavama? Tko to može znati? Postavlja se pitanje – zašto bismo onda ovisili jedni o drugima kad ionako jedni s drugima nemamo posla? Tko nekome danas može nametati bilo kakve troškove? A oni koji imaju više od drugih perverzno uživaju u tome da se drugima nameću troškovi koje neće moći platiti. Tko zna koliko je nekome puno, a koliko malo, koliko tko ima ili nema, zato – razmislimo još jednom o trenutnom sustavu i vidjet ćemo da nije dobar. Razlike među ljudima su prevelike i upravo zbog toga ne može ni biti nekakve solidarnosti među ljudima u pogledu troškova.
Svačiji džep ima neku svoju dubinu i način preživljavanja. Nečiji je dubok, nečiji nešto plići, a nečiji se krpa od danas do sutra i pun je zakrpa. Kako takva dva džepa (dubok i plitak) mogu postići konsenzus? Nešto se mora promijeniti. Sustav se mora promijeniti, što na lokalnoj, što na globalnoj razini. Potreban nam je temeljni reset, ali u režiji nas građana, a ne u režiji moćnika koji nas sve skupa žele nastaviti tlačiti do razine nemilosrdne kineske COVID policije. Recimo im svima DOSTA dok nije prekasno. Ukinimo podobništvo, uhljebništvo, umreženost i snalažljivost kao temelj preživljavanja u našem društvu i vratimo običnim ljudima osmijeh na lice.
A gradskim vlastima recimo – Grad Zagreb, to smo svi mi, a ne samo vi i niste vlasnici našega grada, prestanite ga privatizirati i tretirati kao tvrtku, a nas kao potrošnu robu i kupce vaših proizvoda i usluga. Shvatili smo, sviđa vam se igrati se vlasti, zaigrali ste se, ali, k vragu, valjda se i nas nešto pita, zar ne? Nije li kupac taj koji je uvijek u pravu i čija je riječ zadnja? Zapamtite – ne postoji prodavač koji može nekome prodati nešto na silu. Ne postoji. Nije se rodio.
Ako se želite baviti trgovinom, samo izvolite, probajte, izađite na tržište s nekim svojim proizvodima, ali kada se sjetite da su teška vremena i kada na tom istom tržištu ne uspijete prodati baš ništa, brzo ćete se vratiti na sigurno, pobjeći ćete od tržišta glavom bez obzira natrag u siguran i miran javni sektor gdje ne morate ovisi o dobroj volji kupaca i bilu tržišta. Život na tržištu je neizvjestan, na to vi niste navikli, zato držite se vi lijepo svojih fotelja i smirite doživljaje. Niste heroji tržišta, već tržišne kukavice koje bi na silu nekome nešto prodavale. To nije trgovina – prisiljavati ljude na kupovinu nečega. To je teror. Nije vam dosta što raspolažete s našim novcem, pa biste nam sad još nešto i na silu prodavali.
Vi biste se igrali trgovine, a o tržištu pojma nemate. Vi biste se igrali tržišta prisiljavajući ljude na kupnju i kažnjavajući ih još k tome ako ne kupe to što im naređujete da kupe. Dobro da nam niste uperili pištolje u glavu. Takvih trgovaca svijet još nije vidio. Ako to niste znali, kupac je taj koji ima pravo reći – NE. Njegova je uvijek zadnja. A kupci smo svi mi i naša je uvijek zadnja. Mi odlučujemo o kupnji. A ne vi koji nam na silu prodajete maglu. No, vi ionako ništa osim magle niti ne znate prodavati. Možda se varamo, slobodni ste uvjeriti nas u suprotno. Štandovi i lokali za najam vas čekaju. Iznajmite svoj prostor, otvorite tvrtku i počnite s prodajom vaših proizvoda i usluga.
Izvolite, tržište vas čeka. Da vas vidimo – što ćete prodati na tom tržištu i kako ćete se osmjehivati potencijalnim kupcima u prolazu… Da vas vidimo – kako biste se vi snašli na tržištu? Biste li i na nemilosrdnom i neizvjesnom tržištu kupcima u prolazu govorili kako nešto moraju kupiti? Čisto sumnjam. Bili biste manji od makova zrna i molili biste Boga da netko nešto od vas kupi. Ali, eto, niste toga ni svjesni. Niste svjesni što je tržište. Kao što toga nisu svjesne sve te silne tvrtke koje trguju s vama i koje zahvaljujući javnoj nabavi nemaju pojma o tržištu kao takvom, o konkurenciji, o konkurentnosti cijena, o kvaliteti proizvoda i usluga, poslovanju s klijentima, komunikaciji s kupcima i ostalo…Zašto i bi kad im s neba pada sve što im treba. Čemu se gnjaviti s edukacijom kad uskoro stiže nova narudžba, misli oni…