To je dobro pitanje. Iz svog rada kao psihoanalitičar znam da jednostavno govoriti nekome što da misli ili što da radi nikada nije bilo dobro. Ponekad jaka smjernica može nekoga privremeno uvjeriti, ali dugoročno gledano, uvid, promišljanje i kritičko mišljenje načini su koji se moraju uključiti autonomno. U mojoj profesiji često smo govorili da je svrha analize samoanaliza i to je tako. Čovjek ima odgovornosti i izbora i on se doista može odreći tih odgovornosti i izbora kada, na primjer, pouzdana država izda diktat preko svojih propagandnih glasila u medijima; ali takvo nekritičko pokoravanje teško da je dostojno čovjeka koji teži bilo kakvom obliku slobode.

Osim toga, otkrio sam da se, kada je u pitanju sve što se tiče Covida, ljudi koje sam smatrao razumnima i inteligentnima – od kojih su neki bliski prijatelji desetljećima – ponašaju kao zatvorena vrata.

“Rastao se” tako od mene jedan moj jako dragi prijatelj prije nekih osam mjeseci kada su mu moji stavovi o prirodnom imunitetu, ranom liječenju, pravu na okupljanje i slobodu itd. bili previše. “Prešao si na mračnu stranu” , rekao je, “nikada više ne mogu razgovarati s tobom.” Prošli tjedan nazvao me taj prijatelj, malo pripit i došlo je do zbližavanja, a ja sam mu rekao da mislim da bi naše prijateljstvo trebalo nadilaziti razlike, s obzirom na bliske veze između naših obitelji već četiri desetljeća, a rekao sam mu i da sam isti osoba kao kad smo se prvi put sprijateljili: “konstitucionalist” – pod tim sam mislio da sam Deklaraciju o neovisnosti i Ustav i Povelju o pravima smatrao iznimnim političkim dokumentima, jer su priznavali da su život, sloboda i potraga za srećom temeljni i da nisam čitao, gledao ni slušao mainstream medije.

Druga točka mu je privukla pozornost, koliko god bio pripit, jer znam da je ovaj čovjek ovisan o ovim medijima. Kad god sam ga posjetio u njegovoj prostranoj kući na ranču na jugozapadu, veliki ekran bio je uključen od izlaska sunca do ponoći: ABC, CNN, CBS, MSNBC, itd. I vrlo sam jasno shvatio da je njegova stvarnost – “stvarnost” koja ga je držala mnogo godina.

Ne, on nije psihotičan, i ne, on nije dio nikakve “formacije”: on samo ima potpuno povjerenje u svoje časne komunikacijske agencije, toliko da bi bilo nezamislivo da odstupi čak i od najmanjeg djelića njihove poruke.

Možda bi mu snaga njegovog prijateljstva sa mnom s vremenom mogla ponuditi drugačiju perspektivu, ali do sada to nije bio slučaj, svakako ne sve dok je njegova trenutna stvarnost samo odraz onoga što su ti neizmjerno paternalistički medijski prijatelji prikazali o lockdownu, maskama, ubodima, o zahtjevu za odricanjem od neotuđivih prava i prije svega o strahu.

Kampanja zastrašivanja svih je bila iznimno uspješna, mora se priznati. I time je povukla određenu granicu, granicu između onih koji žele sigurnost i onih koji žele živjeti. Covid nas je vrlo jasno razdvojio u dvije i pol godine Corona rata. Broj onih koji su se uspjeli oduprijeti Državnoj pjesmi sirene relativno je mali, ali se povećao u broju. Oni koji su progutali veliku prijevaru više su formalno ujedinjeni, brojčano ojačani strahom, zatvoreni za bilo kakve rasprave i bešćutni prema mukama onih od kojih se razlikuju. Ovdje na Novom Zelandu dobrovoljno su prihvatili sustav apartheida koji je stvorio dvoslojno društvo: cijepljene i necijepljene ljude. Kada bi necijepljeni ljudi ostali bez posla, kada se necijepljeni nisu mogli otići ošišati ili u teretanu ili kazalište, to je bio ‘njihov izbor’.

Toliko klevetani i neshvaćeni Freud napisao je u Psihologiji grupe i analizi ega da je “u grupi pojedinac stavljen u uvjete koji mu omogućuju da odbaci potiskivanje svojih nesvjesnih instinktivnih impulsa. Naizgled nove osobine koje on tada pokazuje su zapravo manifestacije ovog nesvjesnog, u kojem je svo zlo ljudskog uma sadržano kao predispozicija.”

Da, moramo prepoznati prisutnost i potencijal zla u svima nama, a moramo prepoznati i sebičnost pojedinaca koji su, da bi spasili vlastitu kožu, spremni zanijekati svoja načela i izdati sami sebe.

Ovdje mislim na ogromnu većinu liječnika koji, zbog straha i sebičnosti, nisu uspjeli biti pravi liječnici kada su se odrekli svoje dužnosti da se pridržavaju Hipokratove zakletve, informiranog pristanka i individualiziranog medicinskog tretmana.

Da, razumijem da bi ih napalo korumpirano Medicinsko vijeće (pod palcem Federacije nacionalnih medicinskih disciplinskih sudova) i Ministarstvo zdravstva; da, licenca bi im bila oduzeta; da, bili bi otpušteni jer su koristili svoj zdrav razum i svoje pravo da izaberu što će propustiti u svoja tijela – barem na početku.

Ali zamislite kada bi svi oni jednostavno ustali masovno za ono što je ispravno. Bi li se totalitarna vlast usudila sve nas progoniti? Bi li čak i nepouzdana organizacija poput Medicinskog vijeća pokušala procesuirati tisuće liječnika umjesto desetaka koji su progovorili? Bi li se novozelandski premijer zalagao za dogovor s nepovjerljivom i beskrupuloznom farmaceutskom tvrtkom poput Pfizera i potisnuo jeftine i učinkovite tretmane za izmišljenu bolest? Bi li vlada imala hrabrosti NE propisati autopsiju za one koji su umrli nakon cijepljenja te NE uzeti u obzir i provesti punu istragu neželjenih nuspojava? Bi li se cijeli ovaj izmišljeni scenarij noćne more mogao odvijati ovako kako se odvija, s popratnim uništavanjem sredstava za život, poslovanja i društvenog tkiva?

Što se tiče otvaranja tvrdoglavo zatvorenih Covid umova, mislim da postoje dva ključa:

• Pokazati primjerom da je strah koji preuzimaju i na koji su bili nagovoreni neutemeljen. Razgovor, rasuđivanje, predavanje, diktiranje, uvjeravanje ili uvjeravanje neće učiniti ništa u usporedbi sa živom demonstracijom smirene neustrašivosti.

• Poticati odbacivanje glavnih medijskih izvora nakon što se razvije istraživački stav. U našem ogromnom rastućem decentraliziranom svijetu Interneta, netko se može izgubiti s vremena na vrijeme, ali je mnogo vjerojatnije da ćemo doći do istine.

Korona rat je sredstvo za još veći i strašniji cilj, kao što mnogi od nas znaju, s restrikcijama vezanima uz klimatske promjene i digitalnim osobnim iskaznicama te potpunim nadzorom čovječanstva na obzoru, ako se Novi svjetski poredak Svjetskog ekonomskog foruma ostvari. A ostvarit će se kada pojedinci prodaju svoje pravo koje su dobili samim svojim rođenjem za zdjelu insekata. Mnogi naivno i nepromišljeno slijede upute države; ali mnogi također znaju bolje i pristaju jer su i sebični i plašljivi.

Volim misliti da dobro u nama nadmašuje sklonost zlu i da je kovidijanski egoizam koji je tako istaknut više potaknut strahom. Ako je tako, imamo šanse za borbu.