Tako nekako je i s nama. Ono što je dobro u svemu tome, kada spužvi promijeniš okolinu i ona postaje čista. Zato ja vjerujem u ljude. Jednostavno, iz svega onoga što sam vidio, narod je toliko puta prevaren, toliko puta izigran i ostavljen na cjedilu, toliko je ranjen i isfrustriran da sada kada sluša neke od nas zastupnika misli da pričamo bajke. Da prostite, to vam je kao da ste veći dio života u društvu frendova koji nisu bili vjerni svojim djevojkama, svojim ženama. Koji su razmišljali s krivim glavama, a Boga se nisu bojali – pa su šarali.

Takvi su baš uvjereni da nema časti i poštenja. I onda je njima čudno kada slušaju drugačija svjedočanstva. Ne vjeruju da je moguće jer duboko u sebi znaju da time sami sebi priznaju vlastitu slabost, nedosljednost i nedostatak viteštva u vezi. Kužite? Često ljudi u drugima vide točno ono što sami nose u svom srcu, što sami žive. Ako vide nevjernost, to je zato jer su sami slabi. Ako vide hrabrost, to je zato jer su sami hrabri. Isto vam je s politikom. Ono što je dobro, ako prekinemo dotok otpadnih voda (korupcije), ako spužva promijeni okolinu – može sve biti bolje.

Kako bi rekao veliki Vlado Gotovac: “Politika je kurva, ako ju vode kurvari.” Ima nas, ima nas dosta, a mogu garantirati za nas osmero Mostovaca u Saboru da niti smo kurvari, niti smo na bilo čiji daljinski. Ne moraju nas svi voljeti. Da smo htjeli da nas svi vole prodavali bismo sladoled, a ne izabrali ovako zahtjevan i težak poziv. Ali, dajemo sve od sebe. Ja osobno svaki dan, baš svaki dan. Razmišljam što mogu još učiniti. Evo i sada prije ovog statusa zovem sveučilišne profesore, poduzetnike – molim ih da mi šalju materijale, ulazim u još jednu važnu temu.

Ustvari, na kraju dana zar nije najvažnije da ste uvijek davali sve od sebe. S čime god se bavite. Koliko bi sve bilo ljepše, kvalitetnije i poštenije kada bi ljudi davali sve od sebe. I još nešto. Neki misle da bih trebao biti ovakav, drugi misle onakav, treći misle da bih trebao ovo, a neki opet misle da bih trebao baš ono drugo. Ja vam nisam takav čovjek.

Cijeli život nastojim biti vjeran dragom Bogu. I unatoč slabostima – u tome uspijevam. Mene vam uopće ne zanima što susjed misli, što pričaju kolege po saborskim hodnicima ili što misli neki heroj dnevnog boravka na društvenim mrežama. Ja imam svoj put. Račune polažem samo Stvoritelju. A do tada, živim pošteno, potpuno predan svome cilju: talente koje sam dobio odozgor umnožiti na dobro svoje obitelji i svoga naroda tu gdje me narod hoće. Čvrsto vjerujem u biblijsku misao: Bog sve okreće na dobro s onima koji ga ljube. Pa tako neka bude i u mom životu do kraja. A kraja ionako – nema.