Ljudi koji sumnjaju u „klimatske promjene“ koje je prema globalističkim znanstvenicima „uzrokovao čovjek“, u Australiji se od sada smatraju ‘mentalno bolesnima’.
Istraživači sa Sveučilišta Sunshine Coast pokušali su objasniti zašto toliko ljudi i dalje niječe ono što nazivaju “stvarnošću klimatskih promjena, njihovim uzrocima, utjecajima i potrebom za djelovanjem za ublažavanje”.
Autori studije — Breanna Fraser, Patrick Nunn i Rachael Sharman — namjeravaju otkriti zašto skeptici o klimatskim promjenama razmišljaju onako kako misle, izvan onoga što nazivaju “sociodemografskim i vrijednosnim čimbenicima”. Umjesto toga, studija je predložila promatranje psiholoških čimbenika uključenih u skepticizam prema klimatskim promjenama. Studija je pitala 390 australskih sudionika zašto su odbili prihvatiti narativ o klimatskim promjenama.
„Ova studija s mješovitim metodama istraživala je postoje li podatniji psihološki čimbenici: mjesto kontrole; stil obrade informacija; i antirefleksivnost, skepticizam prema klimatskim promjenama iznad i izvan socio-demografskih i vrijednosnih čimbenika,” navodi se u sažetku studije.
Prema istraživačima, skeptici prema klimatskim promjenama bili su krivi za korištenje “mentalne gimnastike” kako bi porekli ono što su nazvali “gotovo univerzalnim dogovorom među znanstvenicima o stvarnosti i utjecaju klimatskih promjena”.
Gotovo univerzalno? Stvarno? Što je s 1100 znanstvenika — uključujući dobitnike Nobelove nagrade — koji su nedavno potpisali deklaraciju kojom proglašavaju da “ne postoji hitna klimatska situacija?” Među tim znanstvenicima bilo je 134 potpisnika iz Australije, iste zemlje iz koje su bili i sudionici ankete.
Istraživači su pronašli jedan vrlo zanimljiv rezultat: oni koji stvarno proučavaju problem umjesto da se slijepo oslanjaju na vladinu propagandu zapravo su vjerojatnije bili skeptični prema takozvanim klimatskim promjenama.
„Ova studija s mješovitim metodama istraživala je postoje li podatniji psihološki čimbenici: mjesto kontrole; stil obrade informacija; i antirefleksivnost, skepticizam prema klimatskim promjenama iznad i izvan socio-demografskih i vrijednosnih čimbenika,” navodi se u sažetku studije.
Prema istraživačima, skeptici prema klimatskim promjenama bili su krivi za korištenje “mentalne gimnastike” kako bi porekli ono što su nazvali “gotovo univerzalnim dogovorom među znanstvenicima o stvarnosti i utjecaju klimatskih promjena”.
Gotovo univerzalnim? Stvarno? Što je s 1100 znanstvenika — uključujući dobitnika Nobelove nagrade — koji su nedavno potpisali deklaraciju kojom proglašavaju da “ne postoji hitna klimatska situacija?” Među tim znanstvenicima bilo je 134 potpisnika iz Australije, iste zemlje iz koje su bili i sudionici ankete.
Istraživači su pronašli jedan vrlo zanimljiv rezultat: oni koji stvarno proučavaju problem umjesto da se slijepo oslanjaju na vladinu propagandu zapravo su vjerojatnije bili skeptični prema takozvanim klimatskim promjenama.
“Suprotno našim predviđanjima, ljudi s visokim analitičkim sposobnostima čak su vjerojatnije bili skeptični u vezi s tim”, izjavili su autori studije Nunn i Sharman u članku za The Conversation.
Zamislite to – ljudi koji odvajaju vrijeme i trud proučavajući pitanje klimatskih promjena imaju tendenciju prema skepticizmu.
Također, prema mišljenju studije, ljudi koji cijene individualnu slobodu manje su skloni pristati na pojam potpune klimatske krize.
“Oni s jačim individualističkim svjetonazorima – njihov prioritet je individualna autonomija za razliku od više kolektivističkog svjetonazora – bili su skeptičniji prema tome da ljudi uzrokuju klimatske promjene”, navode autori.
Ili, drugim riječima, manje je vjerojatno da će ljudi koji su manje skloni komunizmu i globalizmu progutati priču o hitnoj klimi.
Među ostalim nalazima studije:
Stariji su ljudi vjerojatnije bili skeptični prema stvarnosti klimatskih promjena.
Dakle, stariji ljudi, koji su na svom putu i ne mogu se predomisliti, veliki su dio razloga zašto je tako dugo potrebno za početak takozvane klimatske akcije.
Konzervativci su vjerojatnije bili skeptični prema stvarnosti, uzrocima i utjecajima klimatskih promjena.
Dakle, konzervativci, prema mišljenju istraživača, jednostavno nisu u stanju vidjeti “stvarnost” klimatskih promjena.
Niže ekološke vrijednosti bile su snažno povezane sa svim vrstama skepticizma.
Dakle, stariji i konzervativci jednostavno manje brinu o okolišu, prema studiji.
Drugim riječima, prema istraživačima, određena doza naivnosti među građanima korisna je kada se prodaje priča o klimatskoj krizi.
Autori studije ispravno ističu da bi i sami klimatski histeričari mogli snositi dio krivnje za skepticizam. Na primjer, praksa zajednice koja se bavi klimatskim promjenama da daje predviđanja koja su očigledno pogrešna dovodi do skepticizma.
Istraživači primjećuju da su skeptici svjesni “predviđanja koja se ne ostvaruju [i daju] objašnjenja kao što je ‘vidite da su predviđanja alarmanta klimatskih promjena potpuno lažna’.” Naravno, to daje uvjerljivost skepticizmu.
Autori vjeruju da su se takve sumnje pojavile jer skeptici imaju “osnovno nerazumijevanje” klimatskih predviđanja temeljenih na modelima. Je li taj “nesporazum” posljedica činjenice da takvi klimatski modeli nikada nisu trebali biti alat za predviđanje?
Andrew Bolt iz Sky Newsa istaknuo je kako je studija pokušaj klasificiranja skepticizma prema klimatskim promjenama kao mentalnog stanja. Obratio se studiji na vrlo bezobrazan način:
Ali pitam se, moram priznati, zašto su ljudi s visokim analitičkim sposobnostima, ljudi koji dobro analiziraju stvari, skeptičniji prema propovjednicima globalnog zatopljenja. Samo mi je žao što Sharman nije analizirao taj dio jer mislim da bi odgovor bio fascinantan.
I Bolt je u pravu. Iako studija ne izlazi odmah i kaže da skeptici prema “kriznoj klimi” imaju neku vrstu mentalnog stanja, samo postojanje studije i njezini dvojbeni zaključci imaju za cilj posaditi sjeme koje bi, možda, ljudi koji bi povukli njihove noge na uništavanju svjetske ekonomije i energetskih sustava za borbu protiv ove takozvane klimatske krize mogu jednostavno patiti od neke vrste zabluda.
Dakle, unatoč vlastitom nalazu studije da su ljudi s “visokim analitičkim sposobnostima još vjerojatnije da će biti skeptični prema” klimatskim promjenama, autori studije htjeli bi nas natjerati da vjerujemo da su takvi ljudi prijetnja Zemlji.
