Prneosimo vam tekst u cijelosti pisan od strane Aleksandra Dugina:

„Odnos snaga u Ukrajini posljednjih se dana značajno promijenio. Ovo treba shvatiti u cijelosti. Protunapadi Kijeva uglavnom su bili neuspješni u regiji Herson, ali su nažalost bili učinkoviti u regiji Harkova. Situacija u Kharkivu i prisilno povlačenje savezničkih trupa su prekretnica. Osim psihičkih posljedica i legitimnih osjećaja domoljuba, mora se reći da smo u cijeloj povijesti SMO-a došli do “točke s koje nema povratka”.

Svi sada preporučuju izvanredne mjere za preokret situacije, a neki od tih prijedloga su vrlo racionalni. Ne zahtijevamo originalnost, već samo pokušavamo sažeti glavne točke i preporuke i smjestiti ih u globalni geopolitički kontekst.

Svjetski rat

Na rubu smo Trećeg svjetskog rata koji Zapad kompulzivno vodi. I to više nije strah ili očekivanje, već činjenica. Rusija je u ratu s kolektivnim Zapadom, s NATO-om i njegovim saveznicima (iako ne sa svima: Turska i Grčka imaju svoje stajalište, a neke europske zemlje, posebice Francuska i Italija, ne žele aktivno sudjelovati u ratu s Rusijom). Ipak, prijetnja trećeg svjetskog rata sve je bliža.

Hoće li doći do upotrebe nuklearnog oružja, otvoreno je pitanje. Ali šanse za nuklearni Armagedon rastu iz dana u dan. Očito je, a mnogi američki vojni zapovjednici (poput bivšeg američkog zapovjednika u Europi Bena Hodgesa) otvoreno izjavljuju da Zapad neće biti zadovoljan ni našim potpunim povlačenjem s teritorija bivše Ukrajine, oni će završiti na vlastitom tlu i poziva na “bezuvjetnu predaju” (Jens Stoltenberg), “deimperijalizaciju” (Ben Hodges), demontiranje Rusije.

Godine 1991. Zapad se zadovoljio raspadom SSSR-a i našom ideološkom predajom, uglavnom prihvaćanjem zapadne liberalne ideologije, političkog sustava i gospodarstva pod zapadnim vodstvom. Danas je crvena linija za Zapad postojanje suverene Rusije, čak i unutar granica Ruske Federacije.

Protunapad AFU-a u regiji Harkov je izravni napad Zapada na Rusiju. Svima je poznato da je ovu ofenzivu organizirao, pripremio i opremio vojni vrh SAD-a i NATO-a i da je bila pod njihovim izravnim nadzorom. Ne radi se samo o korištenju vojne opreme NATO-a, već i o izravnom angažmanu zapadnih zračnih obavještajnih službi, plaćenika i instruktora. U očima Zapada ovo je početak “našeg kraja”. Jednom kada stvorimo slabost u obrani područja pod našom kontrolom u regiji Kharkiv, možemo biti dodatno poraženi. Ovo nije mali uspjeh kijevske protuofenzive, ali prvi opipljivi uspjeh Drang nach Osten NATO snaga.

Naravno, to se može pokušati pripisati privremenim “tehničkim poteškoćama” i odgoditi sadržajnu analizu situacije za kasnije. Ali to bi samo odgodilo spoznaju svršenog čina i tako nas samo deprimiralo i demoraliziralo.

Stoga vrijedi hladnokrvno priznati da nam je Zapad objavio rat i već ga vodi. Nismo mi birali ovaj rat, nismo ga htjeli. Ni 1941. nismo željeli rat s nacističkom Njemačkom i odbijali smo u njega vjerovati do samog kraja. Ali u sadašnjoj situaciji, u kojoj se rat de facto vodi protiv nas, to nije presudno. Sad je bitno samo da je osvojimo braneći pravo Rusije.

Kraj SMO-a

SMO kao ograničena operacija oslobađanja Donbasa i nekih područja u Novorosiju je privedena kraju. Postupno se izrodio u pravi rat sa Zapadom, u kojem sam nacistički teroristički režim u Kijevu igra samo instrumentalnu ulogu. Pokušaj njezine opsade i oslobađanja nekih ukrajinskih teritorija u Novorosiji pod kontrolom nacista, uz očuvanje postojeće geopolitičke ravnoteže u svijetu kao tehnička operacija, nije uspio, pretvarajući se da samo nastavljamo SMO – negdje na periferiji pozornost javnosti – jednostavno je besmislena.

Sada smo u ratu protiv svoje volje i to pogađa svakog ruskog građanina: svatko od nas je na nišanu neprijatelja, terorista, snajperista, DRG-a.

No, situacija je takva da je, kada se sve uzme u obzir, nemoguće sve vratiti u prvobitno stanje – prije 24. veljače 2022. Ono što se dogodilo je nepovratno i ne trebamo se bojati ustupaka ili kompromisa s naše strane. Neprijatelj će prihvatiti samo našu potpunu predaju, pokornost, demontiranje i okupaciju. Tako da jednostavno nemamo izbora.

Kraj SMO-a znači potrebu za dubokom preobrazbom cjelokupnog političkog i društvenog sustava moderne Rusije – kako bi se zemlja dovela do ratne snage – politički, ekonomski, kulturno i informacijski. Dok je SMO ostao važan, ali ne i jedini sadržaj ruskog društvenog života. Rat sa Zapadom sve pokorava.

Ideološka fronta

Rusija je u stanju ideološkog rata. Vrijednosti koje zagovara globalistički Zapad – LGBT, legalizacija perverzije, droga, spoj čovjeka i stroja, potpuno miješanje kroz nekontrolirane migracije itd. – neraskidivo su povezane s njegovom ideološkom frontom – neraskidivo su povezane s političko-vojnom hegemonijom i njezinim unipolarnim sustavom. Zapadni liberalizam i globalna političko-vojna i ekonomska dominacija SAD-a i NATO-a su jedno te isto. Apsurdno je boriti se protiv Zapada i prihvaćati (makar i djelomično) njegove vrijednosti, u ime kojih on protiv nas vodi rat, rat za uništenje.

Naša vlastita ideologija ne bi bila samo “korisna” za nas danas; ako ju nemamo, izgubit ćemo. Zapad će nas i dalje napadati, kako izvana, s naoružanim i obučenim ukrajinskim nacistima, tako i iznutra, s vječno liberalnom petom kolonom koja vješto kvari umove i duše mlađih generacija. Bez vlastite ideologije, koja jasno definira tko je prijatelj, a tko neprijatelj, bili bismo gotovo nemoćni u takvoj situaciji.

Ideologija mora biti proglašena odmah, a njezina bit mora biti potpuno i izravno odbacivanje zapadne ideologije, globalizma i totalitarnog liberalizma, sa svim njegovim instrumentalnim podvrstama – uključujući neonaciste, rasizam i ekstremizam.

Mobilizacija

Mobilizacija je neizbježna. Rat pogađa sve i svakoga, ali mobilizacija ne znači prisilno slanje ročnika na bojišnicu, to se može spriječiti, primjerice, formiranjem punog dobrovoljačkog pokreta, uz potrebnu naknadu i potporu države.

Moramo se fokusirati na veterane i posebnu podršku novoruskim borcima. Rusija ih ima malo, ali ima ih i u inozemstvu. Ne trebamo se sramiti formirati antinacističke i antiglobalističke interbrigade s poštenim ljudima s Istoka i Zapada.

Prije svega ne treba podcjenjivati ​​Ruse. Mi smo nacija heroja. Uz veliku cijenu, ali strašnog neprijatelja kojeg u našoj slavnoj povijesti nismo pobijedili ne jednom niiti dva puta. I ovaj put ćemo pobijediti, makar samo u ratu protiv Zapada, a ovaj put će to biti narodni rat. Pobjeđujemo u narodnim ratovima, ratovima u kojima su se veliki ljudi probudili za borbu.

Mobilizacija podrazumijeva potpunu promjenu informacijske politike. Norme mira (koje se u biti sastoje od slijepog kopiranja zapadnih programa i strategija zabave koje samo kvare društvo) moraju se ukinuti. Televizija i mediji općenito moraju postati instrumenti domoljubne mobilizacije u ratnim uvjetima. Svi nastupi na fronti, također i na domovini. Malo po malo je krenulo, ali za sada se radi samo o manjem dijelu kanala. Ali trebalo bi biti posvuda.

Kultura, informiranje, obrazovanje, prosvjeta, politika, socijala: sve mora raditi složno za rat, odnosno za pobjedu.

Ekonomija

Svaka suverena država može izdati onoliko nacionalne valute koliko joj je potrebno. Ako je doista suverena. Rat sa Zapadom čini besmislenim nastavak igranja ekonomskih igara po pravilima. Ratna ekonomija može biti samo suverena. Za pobjede se mora potrošiti onoliko koliko je potrebno. Samo u strateške svrhe rashodi bi trebali biti koncentrirani u posebnom krugu. Korupciju u takvim okolnostima treba izjednačiti s ratnim zločinom.

Rat i udobnost su nespojivi. Udobnost kao cilj, kao referentna točka u životu, mora se napustiti; samo nacije spremne na teškoće mogu dobiti prave ratove.

U ovakvim situacijama uvijek se pojavi nova generacija ekonomista kojima je cilj spasiti državu, pogotovo ovu. Dogme, škole, metode i pristupi su sekundarni.

Takvu ekonomiju možemo nazvati ekonomijom mobilizacije ili jednostavno ratnom ekonomijom.

Naši saveznici

U svakom ratu uloga saveznika je iznimno važna. Danas ih Rusija nema toliko, ali ih ima. Prije svega, riječ je o zemljama koje odbacuju zapadni liberalni unipolarni poredak. Riječ je o zagovornicima multipolarizma poput Kine, Irana, Sjeverne Koreje, Srbije, Sirije, Srednjoafričke Republike, Malija, ali donekle i Indije, Turske, nekih islamskih, afričkih i latinoameričkih zemalja (prije svega Kube, Nikaragva i Venezuela).

Da bi im se suprotstavili, moraju se mobilizirati sva raspoloživa sredstva, ne samo profesionalna diplomacija, već i narodna diplomacija, za što je opet potrebna ideologija. Moramo uvjeriti svoje saveznike da smo se odlučili na nepovratan raskid s globalizmom i zapadnom hegemonijom te da smo spremni učiniti sve što je u našoj moći za izgradnju multipolarnog svijeta. Tu moramo biti dosljedni i odlučni. Vrijeme polovičnih procjena i kompromisa je prošlo. Rat Zapada protiv Rusije dijeli čovječanstvo na različite strane barikada.

Mentalni faktor

Srž globalne konfrontacije koja je započela je duhovni, religijski aspekt. Rusija je u ratu s antireligioznom civilizacijom koja se bori protiv Boga i ruši same temelje duhovnih i moralnih vrijednosti: Boga, Crkvu, obitelj, spol, čovjeka. Unatoč svim razlikama između pravoslavlja, tradicionalnog islama, judaizma, hinduizma ili budizma, sve vjere i na njima izgrađene kulture priznaju božansku istinu, visoko duhovno i moralno dostojanstvo čovjeka, poštovanje tradicije i institucija – države, obitelji, zajednice . Moderni Zapad je sve to ukinuo i zamijenio virtualnom stvarnošću, ekstremnim individualizmom, destrukcijom roda, sveopćim nadzorom, totalitarnom “kulturom ukidanja”, društvom postistine.

Otvoreni sotonizam i otvoreni rasizam cvjetaju u Ukrajini, a Zapad ih samo podržava.

Imamo posla s onim što ortodoksni starješine nazivaju “civilizacijom antikrista”. Uloga Rusije je, dakle, ujediniti vjernike različitih vjera u ovoj presudnoj bitci.

Ne treba čekati da ti svjetski neprijatelj uništi kuću, ubije muža, sina ili kćer… U jednom trenutku bit će prekasno. Ne daj Bože da doživimo takav trenutak.

Neprijateljska ofenziva u regiji Harkov je upravo to: početak pravog rata Zapada protiv nas.

Zapad pokazuje svoju namjeru da protiv nas započne rat uništenja – Treći svjetski rat. Moramo okupiti sav naš najdublji nacionalni potencijal da odbijemo ovaj napad. Bilo kojim putem: mišlju, vojnom snagom, gospodarstvom, kulturom, umjetnošću, unutarnjom mobilizacijom svih državnih struktura i svakoga od nas“.