Sjećaš se starih drvenih klupa, šiljenja olovke nad košem u kutu? Sjećaš li se ono kad bi dobili lošu ocjenu, pa hodaš doma i razmišljaš jel’ buš rekel starcima ili ne? Još nekoliko dana mira uvek bi dobro došlo, kaj ne?

Sjećaš se bakinog zagrljaja i mirisa sarme iz lonca? Sjećaš se dedinog parfema i njegovog sata za koji ti je rekao, ‘To bu jednog dana tvoje.’ Sjećaš li se završetka osnovne i napuštanja sigurne zone kvarta i odlaska ponovno u nepoznato, spuštanja u gradsku vrevu? Sjećaš li se švercanja u tramvaju i straha od kontrolora? Sjećaš li se srednje i prvih izlazaka? Sjećaš li se prvih poljubaca, na klupici u parku i dodira naših smrznutih crvenih noseva?

Sjećaš li se prve šore i frendova kako staju uz tebe bez razmišljanja? Sjećaš li se Svih Svetih i pucketanja kestena na ulazu u Mirogoj? Sjećaš li se sengule u Pingvinu, Saloona, Kulušića, Jabuke, Gjure, Besta? Sjećaš li Tingla, Kavkaza, Zvečke, Točkice, Mrkve…? Sjećaš li se Poleta i bradonje kako izvikuje na Trgu? Sjećaš li se Brankeca, Đukice, Ruže, Zeke…?

Sjećaš li se Cvjetnog i mirisa cvijeća? Sjećaš li se Tkalče i dve vure pozdravljanja od početka do kraja? Sjećaš li se Sljemena, graha i kobase? Sjećaš li se Hot doga u prolazu Neboder ili u Dolčeviti? Sjećaš li se klizanja na Šalati ili kupanja ljeti isto tam? Sjećaš li se kupovanja karata u švercu za kino Balkan ili Zagreb? Sjećaš li se kolača kod Malbaše?

Sjećaš li se toplih slanaca i jogurta na Trešnjevci? Sjećaš li se Gornjeg grada, velikog i malog Lapa, Štrossa? Sjećaš li se Dvojke i Purgera, Zadra i Četvrtog lovca i mirisa te stare zagrebačke pizze? Sjećaš li se tog osmijeha, tuge, veselja i plača? Sjećaš li se tog mirisa te neke posebne gradske čarolije? Sjetiš li se nekad Zagreba?