Ništa što se događa ne događa se slučajno. Sve je u našem ustajalom, užeglom društvu utemeljenom na pravima planirano i sve je namjerno. U ožujku 2020. godine upozorio sam da je prijevara o pandemiji koronavirusa osmišljena da učini tri stvari: ubije starije osobe, riješi se gotovine i uvede programe obveznog cijepljenja. Upozoravao sam da vodimo rat protiv zlih ljudi.

I tri mjeseca nakon toga, u rano ljeto 2020., upozorio sam da naši glavni neprijatelji nisu sami zavjerenici nego kolaboracionisti – milijuni ljudi koji bi, da im se to kaže, dubili na glavama u kantama punim pudinga i samo bi pitali koliko dugo moraju ostati tamo. Upozoravao sam da će naše smrtne presude potpisati bezobrazni, beskičmenjački, neuki, lakovjerni, popustljivi kolaboracionisti.

Zbog toga su me žestoko kritizirali (kakvo iznenađenje) ljudi koji su tvrdili da s onima koji surađuju s neprijateljem treba lijepo razgovarati i uvjeriti ih da shvate istinu o maskama, karantenama, ubodima Covid-19 i PCR testovima.

To nikad nije upalilo. I nikada niti neće uspjeti. Nikada nije uspjelo jer su zavjerenici kupili mainstream medije bez problema. Gates i njegovi prijatelji potrošili su milijune da kupe vijesti. Od samog početka ovog rata trebali smo se boriti protiv kolaboracionista, kao i protiv zavjerenika.

I morali smo skrenuti pozornost na način na koji su vladini glasnogovornici lagali i način na koji su otvoreno koristili trikove ispiranja mozga za promicanje laži i prijevara. Ukazao sam na opasnosti programa kontrole koji nas vodi prema društvenom kreditu pod kontrolom države.

Danas čak ni naizgled inteligentni ljudi još uvijek ne razumiju razmjere prijevare i opasnost s kojom se suočavamo. Ima mnogo obrazovanih ljudi kojima je toliko ispran mozak i koji su toliko sposobni potisnuti istinu da još uvijek vjeruju da mi koji govorimo i pišemo o zavjerenicima patimo od paranoje.

Dokaze o prijevari lako je pronaći. Lako je dokazati da su PCR testovi i više nego beskorisni. Lako je dokazati (službenom statistikom) da Covid-19 nije ubio više ljudi nego obična gripa. Lako je dokazati da su službene brojke isfabricirane. Lako je dokazati da su stotine tisuća ljudi ubijene ili ozlijeđene ubodima Covida-19. I lako je dokazati da su, odmah na početku, u Velikoj Britaniji, Vladini savjetnici potvrdili da Covid-19 nije ništa smrtonosniji od gripe.

Dokaz za to je, naravno, činjenica da su vlasti od samog početka odbijale raspravljati o bilo kojem od ovih pitanja. BBC je uporno odbijao dopustiti bilo kakvo vrijeme emitiranja bilo kome, koliko god bio kvalificiran, tko se usudi reći bilo što, čak i izdaleka kritično o cjepivima.

Jedina stvar koju smo trebali učiniti, od samog početka, je – zahtijevati prave, otvorene, žive, televizijske javne rasprave. Pokušao sam to više puta učiniti (čak sam nudio novac za raspravu), ali nitko s naše strane u ratu nije bio spreman promicati izazov – pa je zavjerenicima i suradnicima bilo lako zanemariti činjenicu da je istina bila potisnuta.

Mrzim pomisao da se ikad više pojavim na televiziji, ali iskreno vjerujem da bih mogao uništiti prijevaru jednom zauvijek, kad bi mi bilo dopušteno sudjelovati u 30-minutnom nacionalnom televizijskom programu uživo neovisno o brojčanom stanju opozicije. Tako je jednostavno. Sve su činjenice na našoj strani.

Umjesto toga, oporbi je bilo dopušteno učiniti sve kako bi uništila moj ugled i vjerodostojnost puneći mainstream medije i internet lažima. Moja stranica na Wikipediji je izmijenjena do neprepoznatljivosti – uglavnom od strane osobe za koju ja i drugi sumnjamo da je zaposlena u CIA-i. Moj prihod je (vjerojatno trajno) uništen. Moj ugled bio je uništen na način na koji nijedna slavna osoba nikada nije morala podnijeti i bio sam toliko shrvan da mi je bilo teško izaći iz kuće.

Laži, zlostavljanje i prijetnje zatim su dodatno pojačali članovi oporbe koji su počeli promicati apsurdnu hipotezu da nema klica, zaraznih bolesti i imunološkog sustava. Mnogi od najbučnijih iz ove male, ali marljive skupine nisu se trudili ponuditi nikakve dokaze, nisu se borili protiv laži o ubodima Covida-19, već su jednostavno tvrdili, bez ikakvih dokaza, da svatko tko ne vjeruje u njihove gluposti mora biti ‘kontrolirana oporba’ i mora se ušutkati ili ubiti. 

Ova besmislica, koju su često namjerno promovirali ljudi koji su također izražavali uvjerenje da je Zemlja ravna i da ćemo svi pasti s ruba ako doputujemo preblizu ruba, imala je željeni dvostruki učinak uvjeravanja javnosti i medicinske struke da mi koji dovodimo u pitanje lažnu pandemiju, a također upozoravamo i na opasnost društvenog kredita, također moramo biti ludi.

Sve što se događalo od početka 2020. godine uvijek je bilo dio vješto isplaniranog medijskog rata.

Urotnici su namjerno uništili pismenost i računanje. Stvorili su epizodne televizijske programe i filmove kako bi uništili ‘povezane’ procese razmišljanja. Uvjerili su slavne osobe i liječnike da podrže i promoviraju injekcije protiv Covida-19 – čak i kada su dokazi jasno pokazali koliko su beskorisne injekcije zapravo štetne. U Velikoj Britaniji uspjeli su uvjeriti javnost da namjerno uništena zdravstvena služba neumorno radi na zaštiti i brizi za javnost. Uvjerili su ljude da imaju povjerenja u državu – dadilju. Služili su se trikovima koje su stvorile CIA i vojska.

A sada, nakon što su namjerno digli cijene nafte i plina insceniranim ratom, kupuju ljude subvencijama i isplatama u gotovini.

Veza koja nas drži zajedno je potreba da imamo svrhu i da budemo korisni. Urotnici su tu potporu namjerno uklonili. Učinili su sve da svi budu ovisni o državi. Stvorili su razjedajuću neizvjesnost i izgradili epidemiju depresije i tjeskobe.

Nekad nam je zakon dopuštao da radimo stvari koje nisu zabranjene. Širenje loše definiranih prava (koja zahtijevaju i namijenjena su agitatorima krajnje ljevice) znači da više ne znamo što je dopušteno, a što zabranjeno dok nas ne uhite. Dvostruki principi očekivanja intervencije i okrivljavanja drugoga kada stvari ne idu glatko uništili su društvo. Apsurdnim entuzijastima klimatskih promjena (koji su mentalno bolesni i opasni poput terorista i trebali bi biti zatvoreni zbog naše sigurnosti) dopušteno je kontrolirati političke programe sa smrtonosnim i razornim učincima.

Napredak prema društvu koje sam opisao u svojim knjigama Endgame  i Social Credit: Nightmare on Your Street  je brz. Graditelji sada moraju staviti rešetke na prozore novih kuća. Grade se ogromne komercijalne kuhinje kako bi stanovnici stanova mogli imati pripremljene i dostavljene sve svoje obroke. Rad od kuće promiče se kao način da osiguramo da ostanemo zatvoreni. Grade se namjenski najamni blokovi koji u sebi sadrže prostor za organizirano i dopušteno druženje – i pristup uslugama (kao što su frizerske usluge i popravak obuće) koje bi se mogle smatrati neophodnima.

Većini ljudi je teško povjerovati da loši ljudi lažu koliko i oni.

A ljudi se prilagođavaju jer, kako je rekao Joseph Schumpeter: ‘Svako devijantno ponašanje člana društvene skupine osuđuju preostali članovi grupe’ i dovodi do ‘društvenog ostracizma’.

Izopćenje onih koji sumnjaju u prijevaru dogovorili su CIA, MI5, 77. brigada, mainstream mediji i nečuvene, nepodnošljive zabrane i cenzura koju su organizirale javne tvrtke koje su se pridržavale pravila kao što su Wikipedia, Google, YouTube, Facebook, Twitter i PayPal.

Uskoro ćemo živjeti u verziji sustava društvenih kredita koji je sada na snazi ​​u Kini.

Možda biste trebali pogledati kako sve to funkcionira.

Wi-Fi snifferi, bar kodovi, pametni telefoni, pametna brojila, aplikacije i kamere (uključujući infracrvene kamere) prate svaki pokret ‘građana’ kako bi mogli biti kažnjeni i nagrađeni prema svom ponašanju. Svi i sve će biti kontrolirano od čovjekova rođenja do njegove smrti. Privatni i javni sektor rade zajedno na širenju tehnologije nadzora.

Kineski gradovi sada su tek nešto više od koncentracijskih logora. Imamo vremena do kraja godine da zaustavimo to što nam se događa i to spriječimo.