New York Times već nekoliko godina lobira kod demokrata da ukinu Prvi amandman i učine slobodu govora ilegalnom u Americi.
Njihovi napori lobiranja počinju ovim incidentom:
Kad je policija prije zore pokucala na vrata kuće u sjeverozapadnoj Njemačkoj, otvorio im je mladić zamagljenih očiju u boksericama. Policajci su tražili njegova oca koji je bio na poslu.
Rekli su mu da je njegov 51-godišnji otac optužen za kršenje zakona protiv internetskog govora mržnje, uvreda i dezinformacija. Na Facebooku je podijelio sliku s zapaljivom izjavom o imigraciji koja se lažno pripisuje njemačkom političaru. “Samo zato što netko siluje, pljačka ili je teški kriminalac nije razlog za deportaciju”, stajalo je u lažnoj primjedbi.
Policija je zatim pretraživala kuću oko 30 minuta, zaplijenivši laptop i tablet kao dokaz, rekli su tužitelji.
Frontpagemag.com izvještava: Teško je zamisliti gori test za cenzuru. Ali New York Times odlučio je povesti se s nekim tko je na Facebooku podijelio sarkastičan citat koji ismijava režimske političare.
Jasno je da bi Times ovo želio vidjeti u Americi.
Govor mržnje, ekstremizam, mizoginija i dezinformacije dobro su poznati nusproizvodi interneta. Ali ljudi koji stoje iza najotrovnijeg ponašanja na internetu obično izbjegavaju bilo kakve veće osobne posljedice u stvarnom svijetu. Većina zapadnih demokracija poput Sjedinjenih Država izbjegla je nadzor nad internetom zbog prava na slobodu govora, ostavljajući more uvreda, ciljanog uznemiravanja i tweetova koji govore javnim osobama da bi im bilo bolje da su mrtvi. Najviše, Facebook, YouTube ili Twitter uklone objava ili obustave njihove račune.
No tijekom proteklih nekoliko godina Njemačka je krenula drugim putem, kazneno goneći ljude za internetski govor mržnje.
Njemačka je poznata po tome što kuje drugi put. Ipak, većina europskih zemalja će kazneno goniti neke vrste govora i nijedna nema slobodu govora. Policija vam može doći na vrata u Ujedinjenom Kraljevstvu i bilo kojoj drugoj europskoj državi. Njemačka to čini u većem opsegu.
Čineći to, izokrenuli su što, za američke uši, znači zaštititi slobodu govora. Njemačke vlasti tvrde da potiču i brane slobodu govora osiguravajući prostor u kojem ljudi mogu dijeliti mišljenja bez straha da će biti napadnuti ili zlostavljani.
Ovo je isti argument “Cenzura je sloboda” koju koriste Google, Facebook i ljevica.
Ono što zaista govori su primjeri u članku.
I upravo je taj post na kraju doveo do pretresa kuće tog 51-godišnjeg oca u sjeverozapadnoj Njemačkoj. Otac, čije ime vlasti nisu objavile zbog strogih njemačkih zakona o privatnosti, još uvijek je pod istragom u Donjoj Saskoj dok policija ispituje sadržaj njegovih uređaja. Čak i ako nije znao da je komentar pripisan gđi Bause lažan, još uvijek se suočava s kaznom jer “optuženi snosi rizik širenja lažnog citata bez provjere”, rekli su tužitelji.
Dakle, u osnovi kažnjavanje protivnika ljevičarskog političara.
Swen Weiland, programer koji je postao internetski istražitelj govora mržnje, zadužen je za razotkrivanje ljudi koji stoje iza anonimnih računa. On traži tragove o tome gdje osoba živi i radi, te veze s prijateljima i obitelji. Nakon što je nepoznati korisnik Twittera usporedio Covid ograničenja s holokaustom, upotrijebio je online registar licenciranih arhitekata kako bi pomogao identificirati krivca kao ženu srednjih godina.
“Pokušavam saznati što rade u svom normalnom životu”, rekao je gospodin Weiland. “Ako pronađem gdje žive ili njihove rođake, tada mogu pronaći pravu osobu. Internet ne zaboravlja.”
Sa sigurnošću se može reći da ta žena nije bila obožavateljica nacista.
Prošle godine, Christian Endt, novinar iz Berlina čije je izvještavanje o Covidu izazvalo stalan niz uvreda na internetu, dosegao je prijelomnu točku. Nakon što ga je anonimni korisnik Twittera nazvao “glupim” i psihički bolesnim, krenuo je u misiju da vidi može li tu osobu procesuirati.
Račun te osobe nije uključivao pravo ime, ali je imao fotografiju na stranici profila. To je gospodinu Endtu omogućilo da izvrši pretragu slika kako bi vidio gdje se još na internetu ta slika može pronaći. To ga je dovelo do LinkedIn stranice vlasnika male tvrtke. Odatle je pronašao web stranicu tvrtke te osobe, broj telefona i kućnu adresu.
- Endt je sabrao svoje otkriće u dopis i poslao ga lokalnom okružnom tužitelju. U prosincu je slučaj dospio u internetsku jedinicu za mržnju u Donjoj Saskoj, gdje je krivac živio. Nakon uvida u dokaze, poslali su muškarcu kaznu u vrijednosti od oko 1000 eura.
Opet, kritika vladine politike u vezi s COVID-om.
Prošle je godine Andy Grote, gradski senator odgovoran za javnu sigurnost i policiju u Hamburgu, prekršio lokalna pravila o socijalnom distanciranju — za čije je provođenje bio zadužen — organiziravši malu izbornu zabavu u baru u središtu grada.
Nakon što je g. Grote kasnije iznio primjedbe kojima je druge opominjao zbog organiziranja zabava tijekom pandemije, korisnik Twittera je napisao: “Du bist so 1 Pimmel” (“Kakav si penis”).
Tri mjeseca kasnije šest je policajaca pretreslo kuću čovjeka koji je objavio uvredu tražeći njegove elektroničke uređaje. Incident je izazvao pometnju.
Nijedan od profiliranih incidenata ne uključuje bilo kakvu vrstu nacističke udruge. Ovdje se radi o tome da vlast guši vlastitu političku opoziciju pod krinkom borbe protiv govora mržnje. Čini se da se pritužbe uglavnom odnose na političare, aktiviste i medijske osobe.
Nije teško shvatiti zašto mediji u Americi misle da bi trebali biti sličniji Njemačkoj.
