Kada netko zna da ne može dobiti otkaz, to mu daje pravo da bude bahat, bezobrazan, svakakav – a to ni u kojem slučaju nije dobro niti za ovu državu kao pružatelja usluga, niti za sve nas građane koji njezine usluge plaćaju. Uhljebi su najsigurniji ljudi. Svi drugi strepe od otkaza.  

Tek kada se uvede da se za propuste i nerad može dobiti otkaz, plus naravno ako se radi o težim posljedicama i kazneno odgovarati, tek tada će ljudi u službama paziti kako rade svoj posao. CZZS, škole, policija, liječnici opće prakse, suci i mnogi drugi državni službenici, malo je reći da ponegdje vlada kaos, bahatost i bezobrazluk pojedinih djelatnika. Misle da su Boga za bradu primili. Žalosna je to spoznaja.

Čast rijetkim iznimkama i svim ljudima koji se znaju lijepo ponašati, unatoč sigurnosti njihovih pozicija, gdje god bili uhljebljeni. Hrvatska država nije pravna država, nego država onih koji „imaju svog čovjeka“ za svaki problem koji im se nađe na putu i u svakom sektoru. Nije važno koje je škole netko završio i što sve zna, već je jedino važno “tko koga gdje ima” jer je taj netko koga negdje imaju ključ za rješavanje svih problema.

Imati negdje nekoga danas je ključ preživljavanja u Hrvatskoj. Drugih putova ova država ne poznaje. Taj netko koga imaš će te zaposliti u državnoj službi (uhljebiti). Taj netko koga imaš će ti na ovaj ili onaj način pomoći da preživiš. Sve sami uhljebitelji i uhljebljenici. Sve bih ja to dobro potresao i svi bi oni odgovarali za takva ponašanja i takve činove. Gadi mi se sve to. Kakva zemlja puna uhljeba, stranačkih šerifa i bolesnika!

Nimalo ne čudi da je Američki Institut svojedobno koristio uhljebe u jednoj od svojih kampanja…