Totalitarna medijska cenzura u Europi dobiva odobrenje EU suda

Totalitarna medijska cenzura u Europi dobiva odobrenje EU suda

Bruxelles ne vjeruje da građani zemalja članica EU mogu sami prosuditi što je u medijskom tijeku istina, a što laž. To im je zajedničko s totalitarnim komunističkim režimima poput Sjeverne Koreje i Kine. No, nadnacionalna odluka o blokiranju ruskih medija kritizirana je zbog kršenja nacionalnih ustava, uključujući i u Švedskoj, izvještavaju švedski mediji.

EU je bila kritizirana kada je Vijeće ministara zabranilo distribuciju sadržaja ruskih medija RT i Sputnik. Tome su prethodile nadnacionalne mjere da se svim građanima EU zabrani pristup tim medijima. Dopuštena bi bila samo slika rata koju prikazuju ukrajinski mediji koje podržava Zapad, unatoč činjenici da ti mediji ne mogu objektivno izvještavati i da su čak povezani s nacističkim vezama.

Nacionalne vlade i lokalne internetske operatere u državama članicama Bruxelles je uvjerio da blokiraju anglofone ruske medije koji bi mogli dati protuglas o ratu u Ukrajini. I to na temelju tvrdnje da su ti mediji pristrani drugoj strani.

Vijeće ministara u Bruxellesu, koje je donijelo odluku, može samo pročitati što pišu RT i Sputnik, ali ne vjeruje da obični građani EU-a imaju istu mentalnu sposobnost razlikovati činjenice od propagande kada dolazi iz Rusije, kada drugi strana je izložena.

Za one koji se razumiju u tehnologiju, postoje načini da zaobiđu cenzuru, baš kao što to rade disidenti u Sjevernoj Koreji i Kini. Kao i u tim zemljama, vlasti u Europi sada mogu obračunati one koji to rade. Nadnacionalnu cenzuru i zabranu širenja ruskih medijskih izvješća koju je proglasilo Vijeće ministara sada podržava i Europski sud pravde.

Kršenje ustava država članica

Kritičari kažu da se nomenklatura u Bruxellesu seli u područja u kojima nema nadnacionalne nadležnosti. Prema njima, ne postoji direktiva EU-a koja EU-u daje pravo nadjačati ustave država članica o slobodi izražavanja, mišljenja i tiska. Ove građanske slobode i prava temelj su demokratskog društva.

Jedan od onih koji se oglasio nakon što je sud EU odobrio totalitarne odluke EU je švedski slobodni novinar Staffan Dahllöf, koji također radi u Danskoj. U članku u SvD-u parafrazira poznatu distopiju Georgea Orwella 1984. s onim što režim u Bruxellesu kaže o svojoj odluci.

“Kontrola je sloboda. Zabrana sumnjivih govornika je demokracija. Sloboda govora ne uključuje neprijateljsku propagandu.” To je, prema Dahllöfu, sažetak odluke Suda EU o tome zašto obični ljudi u EU ne bi smjeli znati što ruski mediji prenose i zašto bi trebalo kazniti one koji to krše.

Švedski sudac među donositeljima odluka

Sud EU koji je donio presudu uključuje i suca iz Švedske, poznate kao zemlje s najstarijom svjetskom poveljom o slobodi tiska, koja izričito kaže da je državi zabranjeno ometati slobodno kretanje medija. Međutim, i švedski sudac je u potpunosti podržao odluku.

Svih 15 sudaca koji su sudjelovali u donošenju odluke učinili su to, a mnogi drugi također su došli iz zemalja EU sa sličnim ustavima o slobodi medija kao Švedska. Odlučeno je zatvoriti oči pred onim što kažu ustavi pojedinih zemalja i umjesto toga gledati samo ono što je u zakonu EU, koji – upravo zato što je sloboda tiska regulirana u državama članicama – nije jednako jasan.

Definiranje slobode medija kao Fidel Castro

Sud EU kaže da sloboda prema zakonima EU nije ograničena jer RT-u i Sputniku nije zabranjeno proizvoditi medijski sadržaj. Samo to ne mogu objaviti. Kada su komunisti Fidela Castra 1959. nasilno preuzeli vlast na Kubi, donesena je slična odluka: oporbenim medijima koji nisu pod kontrolom države dopušteno je nastaviti s radom – samo im nije dopušteno kupovati novinski papir.

Dahllöf je začuđen što je odluka s tako dalekosežnim totalitarnim ograničenjima temeljnih prava i sloboda građana u Švedskoj prešućena s tolikom šutnjom. Jedna je hipoteza da se mnogi ljudi ne usuđuju prosvjedovati iz straha da će biti označeni kao prijatelji Rusije, što je optužba koja se intenzivno koristila u švedskoj predizbornoj kampanji kako bi se njihovi politički protivnici učinili sumnjičavim.

Pristrano novinarstvo i ustavom zaštićeno

U svom mišljenju, Dahllöf tvrdi da je “Ruska agresija na Ukrajinu kršenje međunarodnog prava, rat koji krši Povelju UN-a i grubo kršenje suvereniteta Ukrajine.” Također priznaje da su “RT i Sputnik medijske platforme pod državnom kontrolom s dnevnim redom i porukama koje su formulirali oni na vlasti u Moskvi.”

Ne postoji ništa u ustavima Švedske i mnogih drugih zemalja o slobodi tiska što zabranjuje pristrano novinarstvo. Velika većina medija na Zapadu također se bavi takvim aktivnostima, au Švedskoj se time ponose čak i vodeći mediji poput Dagens Nyhetera.

Švedska također ima medije pod državnom kontrolom i financirane porezima, SVT, SR i UR. Većina smatra da je izvještavanje u tim medijima očito politički pristrano.

Sklizak teren

Sloboda govora, mišljenja i tiska nije tu da štiti ono što se govori, objavljuje i izvještava u medijima oko čega se svi slažu. Oni postoje kako bi zaštitili od “tiranije demokracije” i kako bi osigurali da se čuju svi glasovi, čak i oni kontroverzni.

Uz specifičnu raspravu o pravu da se zna kako obje strane prikazuju rat u Ukrajini, Dahllöf kaže da postoji veće i temeljnije pitanje — da država “sebi daje za pravo određivati ​​što je prihvatljivo novinarstvo”. Ako to možeš u jednom slučaju, možeš i u drugim slučajevima, a onda lako sklizneš na sklizak teren.

Traljavo donošenje odluka

Sud Europske unije se u odluci izražava na način da se ta ograničenja demokratskih prava i sloboda ne doimaju kao takva, već, naprotiv, štite demokraciju i slobodu. Navodi se da se “svi oblici izražavanja” za koje vlasti kažu da doprinose promicanju mržnje, netrpeljivosti i upotrebe nasilja moraju biti kažnjeni i okončani.

Budući da RT i Sputnik opravdavaju rusko vojno nasilje u Ukrajini, potrebno je blokirati te medije, navodi se. Pravilo o tome koje bi vojno nasilje koje zemlje trebale izazvati mjere cenzure temelji se na tome koje nasilje vladari u Bruxellesu smatraju prihvatljivim ili neprihvatljivim.

Međutim, u presudi suda EU stoji da pravo medija i novinara na izvješćivanje ostaje zaštićeno ako se izvješćivanje može smatrati (od strane Bruxellesa) javnim interesom, te se može pretpostaviti (od strane Bruxellesa) u dobroj vjeri ili na temelju (što Bruxelles smatra) točnih činjenica i u skladu s (onim što Bruxelles smatra) dobrom novinarskom etikom i načelima odgovornog novinarstva.

Pokušaji zaobilaženja cenzure su kažnjivi

Ujedno se u odluci navodi da se dijelom prava EU-a smatra cenzura medija i novinara koji ne ispunjavaju te uvjete, bez obzira je li to protivno nacionalnim ustavima država članica. Ono što Bruxelles smatra “propagandnim i dezinformacijskim kampanjama” političkih ili vojnih protivnika može se cenzurirati kako bi se “postigli ciljevi” koje Bruxelles definira u bilo kojem trenutku kao poželjnim.

Isto se obrazloženje koristi za zabranu daljnjeg širenja informacija iz zabranjenih medija građanima EU-a u sljedećoj fazi. Odluka je sročena na način da se kao kazneno djelo opisuje pokušaj zaobilaženja bruxelleske blokade na način na koji to sada neki čine, primjerice putem VPN veze.

Oslanjajući se na iste totalitarne režime za koje tvrdi da se ideološki protive, Bruxelles i Europski sud pravde opravdavaju cenzuru, tvrdeći da ono što ruski mediji izvješćuju “predstavlja prijetnju javnom redu u EU”.

Odstupanje od prihvaćenih demokratskih načela

Dahllöf ističe da sloboda izražavanja nije apsolutna te da određena ograničenja na kakva smo navikli mogu biti opravdana, primjerice u slučaju prijetnji, klevete i poticanja na nasilje. Ali ovo što se sada događa puno je drastičnije i državna akcija se unaprijed provodi kolektivno umjesto da se naknadno ispituje pojedinačno na sudu.

Dahllöf smatra da je to očito u suprotnosti i sa švedskim ustavom i s prihvaćenim demokratskim vrijednostima. Postavlja pitanja o nadnacionalnom upravljanju u Bruxellesu, onakva kakva smo ranije spomenuli o drugim režimima s upitnim narodnim legitimitetom, u kojima donošenje odluka pluta u sve totalitarnijem smjeru.

Dahllof zaključuje:

“Ova demontaža klasičnih liberalnih sloboda događa se bez javne rasprave. Pravnici, politolozi, mediji, medijske organizacije i naravno politički zainteresirani općenito nisu bili obaviješteni o onome što se sada čini kao zakon EU na snazi: da je ustavnu zabranu cenzure 1. ožujka donijelo 27 ministara vanjskih poslova i ratificiralo 15 sudaca u Luksemburgu 27. srpnja.”

 

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp