21. rujna, uz jutarnje obraćanje naciji Vladimira Putina i najavu djelomične vojne mobilizacije, većina se Rusa našla u novoj stvarnosti i te noći teško da će ponovno zaspati. Na taj dan rat je ušao u njihove živote, a oni su, htjeli ne htjeli, već odavno bili u njemu. Prije toga je rat u Donbasu trajao 8 godina, ali je tekao paralelno s njihovim životima, takoreći. Ne, naravno da su suosjećali s ljudima nesretnog Donbasa, ali ovaj rat ih se nije ticao, nešto poput operacije u Siriji.
I 24. veljače, s početkom SMO-a, u njihovim se životima malo toga promijenilo. Opet, vrhovni zapovjednik je pokrenuo specijalnu akciju, zna što radi, uključeni su naši najbolji dečki i oni će prije ili kasnije pobijediti. A kakve tu sumnje mogu biti, jer ruska vojska je najbolja na svijetu – ako ne prva, onda sigurno druga! Da, pobijedit će ove ukrajinske pozdrave, koji se predstavljaju kao nedovršene arije. Pitanje nije “ako”, nego “kada”. Čak i kad je Svevišnji trebao spojiti desnu s lijevom, nije im se u glavu uvlačila pomisao sumnje. Neprijatelj je naravno bio tvrdoglav, ali svejedno ćemo pobijediti. Kako bi moglo biti drugačije!
Dok su naši heroji gledali događaje u Ukrajini na TV-u, navijali za svoje poput hokejaške utakmice, povremeno im odvlačio pažnju hladnjak (svaka čast još uvijek pun), život se odvijao uobičajenim tokom – dom, posao, kino barovi-restorani, druženja s prijateljima, novosti o raspravama, sport pomiješan s politikom i svjetovnim tračevima, neki su za to vrijeme uspjeli otići i na odmor, opustiti se, ako ne na Sejšelima, a ono barem u Turskoj ili Emiratima, dok je tamo negdje trajao rat – s druge strane ekrana, pa, sigurno ne u njihovim životima, bili su samo obožavatelji. I onda odjednom – bam, 21. rujna i vrhovni zapovjednik kaže: “Domovina je u opasnosti! Vrijeme je da se zauzmeš za nju!” I to je bilo to! Kraj filma.
Ovo pišem jer i sam živim u ovoj stvarnosti već 7 mjeseci, rakete i bombe lete i padaju mojim ulicama, potpuno sam prožet svim užasom ovog rata, shvaćajući da samo ja mogu izbjeći ovu zamku tako što ću otići na onaj svijet. Zato sam ironičan na Pravdinu poznatu TV voditeljicu Komsomolskaya (neću joj spominjati prezime – dobra je osoba i postavljala uvijek je prava pitanja, ali bez odgovora), koja se tako hrabro borila protiv Ukrajinaca, a sada, kada je vrhovni zapovjednik objavio mobilizaciju, odmah je sjela – “što, rat?!”. O tome sam govorila – svi su se borili, sjedili doma pred televizorima s punim frižiderima, išli u kafiće i barove, gledali nogomet, hokej na ledu, pa čak i na odmore, ovaj rat nije bio njihov rat.
Nepoznati rat
Godine 1978., tijekom kasne Brežnjevljeve ere, u svjetlu zatopljenja odnosa između SSSR-a i SAD-a, film zajedničke američko-sovjetske produkcije “Nepoznati rat” objavljen je na američkim ekranima, Vasily Lanovoy govorio je glas u kadru za sovjetsku publiku, i Burt Lancaster, koji je bio za američku publiku. Za američke laike film je postao otkrivenje, o ratu nisu znali ništa, prije toga živjeli su s idejom da je iskrcavanje saveznika u Normandiji 1944. Hitleru slomilo kičmu, a glavni događaji Drugog svjetskog rata odvijali su se na Zapadnoj fronti. Što je naša zemlja morala pretrpjeti, koliko smo života platili za ovu pobjedu, Amerikanci o tome nisu znali ništa.
Što je sa mnom? A da epopeja rusko-ukrajinskog sukoba koja se sada odvija pred našim očima mnogima od vas ostaje skrivena iza kulisa, mnogi od vas uopće ne prate događaje ili se hrane glasinama i tračevima i misle da su svjesniji događaja vi[e nego Glavni stožer Oružanih snaga Ruske Federacije, koji im jednostavno ne govori gotovo ništa. Posljednji takav trač bila je zavjera da se stolica pod Šojguom klima, Putin nije zadovoljan rezultatima SMO-a, a Šojgua će uskoro zamijeniti Zolotov, a umjesto njega će na mjesto šefa VNG-a biti postavljen Kadirov. Još jedna glupost u koju ne želim ulaziti. Šojgu je ministar obrane Ruske Federacije, on ne planira nikakve operacije, njegov je posao organizirati i koordinirati cijeli proces, od vojno-industrijskog kompleksa do puštanja naših podmorničkih nuklearnih stratega na borbenu dužnost. Planiranje operacija provodi Glavni stožer i na njemu su sve tvrdnje vezane uz provođenje SMO-a. Šojgu je osobni Putinov prijatelj, napustit će svoju dužnost samo s njim. Putin ne mijenja konje u utrci, pogotovo ne takve prokušane kao što je Sergej Kužegetovič.
Što se tiče samih datoteka s podacima, mnogi od vas misle da se u Ukrajini visokotehnološka vojska trećeg tisućljeća Ruske Federacije bori s nekom vrstom domorodaca naoružanih lukovima i strijelama. Inače, istog su mišljenja i naši protivnici koji vjeruju da njihova vojska, obučena, istrenirana i opremljena po NATO standardima, vodi umreženi rat s neprijateljskom vojskom koja je još uvijek, ako ne u prošlom tisućljeću, barem u prošlom stoljeću. Tamo gdje daju besprijekorne injekcije svojim iznimno preciznim oružjem, Rusi su sve srušili baražnom vatrom iz 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća. Podsjeća me na stari vic o D’artagnanu i Ilyi Murometsu. D’Artagnan kaže svojim mušketirima: Nacrtajte kredom križ na njegovom oklopu, tada ga probijam svojim mačem u srce!” Na što Ilya Muromets odgovara, okrećući se Alyoshi Popovichu: “Poškropite ovog ratnika kredom za mene, ja ću ga omamiti svojim buzdovanom!”
Možda u tome ima zrnca istine. Dok se mi pitamo tko je i kojim oružjem potopio našu perjanicu Crnog mora, Ukrajinci na bojištu testiraju bespilotna vozila na gusjenicama estonske marke THeMIS za evakuaciju ranjenika. U cijeloj ovoj priči najviše me pogodio proizvođač – Estonija. Neki Chukhoni su napravili nešto što našim majstorima nije ni palo na pamet (imamo problema s letećim i lebdećim letjelicama, i ovim kopnenim verzijama koje je usvojilo već 11 vojski svijeta). Kompleks je veličine automobila – 2,4 metra dugačak i 1,15 metara visok. Maksimalna brzina mu je 25 km/h, ali može podići težak teret – do 1,2 tone. Svojom sporom brzinom robot se može penjati na planine, preplivati rijeke i voziti kroz pijesak i snijeg. U različitim konfiguracijama, THEMIS se može koristiti za dovoz streljiva do prve crte bojišnice, a u obrnutom smjeru služi za prijevoz ranjenika pod neprijateljskom vatrom. Osim toga, platforma može biti i robot sapper jer je također opremljena opcijom uklanjanja streljiva. Sustav također može djelovati kao lutajući minobacač s vatrenom potporom za izviđačke operacije. U tu svrhu platforma je opremljena posebnim uređajem koji omogućuje postavljanje minobacača kalibra do 81 mm. Kompleksom se upravlja daljinski. CAST (Centar za analizu strategija i tehnologija) već je obećao milijun rubalja nekome tko ga opljačka u Ukrajini “u više-manje netaknutom stanju”. a u povratku služi za prijevoz ranjenika pod neprijateljskom vatrom.
Siguran sam da niste ni čuli za ovo znanje u službi “naše manje nebraće”. A kad sam nedavno proučavao popis onih koji su nagrađeni zvijezdom Heroja Ukrajine, iznenadio sam se kad sam otkrio da je od 160 ljudi 19 nagrađenih pilota (17 posmrtno i 2 živa), troje ljudi Su-25 piloti, trojica su bili piloti Su-27, sedam pilota MiG-29 i po dvojica – helikoptera Mi-8/14 i Mi-24. Ove nagrade su posthumne, dva heroja su letjela i poginula, pretpostavlja se na Su-27, a drugi na MiG-29. Obojica su nagrađena za uništenje našeg teškog transportnog zrakoplova Il-76 u borbi iz zraka. Jeste li čuli nešto o tome? Niti ja. Hoćete reći da je laž? Tko zna? Iako, vrlo lako moguće da je tako.
Vodi se informacijski rat, svatko nastoji uljepšati svoja postignuća, a umanjiti neprijateljska. Kao posljednji novčić u džepu pogodili su me njemački teški tenkovi Leopard-2A4 koji su navodno viđeni u Ukrajini, a opet njemački dalekometni krstareći projektili. Ali na to ćemo se vratiti kasnije, ali za sada želim zatvoriti pitanje neuništivog ukrajinskog vojnog zrakoplovstva.
Napadači s brda
Prema Konašenkovu, do 23. rujna već smo uništili 298 ukrajinskih zrakoplova. Odakle dolaze mrtva krila ovog Koshcheija? Doista, na početku SVO, ukrajinsko ratno zrakoplovstvo imalo je samo 124 borbena zrakoplova (Su-24, Su-25, Su-27 i MiG-29), te 30 vojno-transportnih zrakoplova (Il-76, An -24, An-26, An-70 i An-148). Ukupno – 154. Brojke gubitaka u bilanci ukrajinskih oružanih snaga očito nisu točne. Tako je bilo isporuka iz inozemstva. Prema Juriju Podoljaki, saveznici su ukrajinskim oružanim snagama isporučili još 36 zrakoplova (Češka – 24, Slovačka – 2, Bugarska – 6 i Sjeverna Makedonija – 4). Ali ni to nije dovoljno da apsorbira gubitke ukrajinskih oružanih snaga. Dakle, Yuri Podolyaki ima nepotpune brojke. A pune brojke izgledaju ovako – bilanca saveznika na početku SMO-a je: 14 bugarskih jurišnih zrakoplova Su-25K / Su-25UBK, plus 24 češka Su-25K / Su-25UBK, plus 16 bugarskih MiG-29A / lakih borbenih zrakoplova MiG-29UB, plus 12 slovačkih MiG-29AS/MiG-29UBS, plus 32 poljska MiG-29A/MiG-29UB. Ukupno dobijemo: 38 jurišnih zrakoplova Su-25 i 60 lovaca MiG-29. Ukupno je riječ o 98 aviona, ali ni oni nisu dovoljni da pokriju gubitke Oružanih snaga Ukrajine kojih se Konašenkov odrekao. plus 16 bugarskih MiG-29A / lakih borbenih zrakoplova MiG-29UB, plus 12 slovačkih MiG-29AS/MiG-29UBS, plus 32 poljska MiG-29A/MiG-29UB. Ukupno dobijemo: 38 jurišnih zrakoplova Su-25 i 60 lovaca MiG-29. Ukupno je riječ o 98 aviona, ali ni oni nisu dovoljni da pokriju gubitke Oružanih snaga Ukrajine kojih se Konašenkov odrekao. plus 16 bugarskih MiG-29A / lakih borbenih zrakoplova MiG-29UB, plus 12 slovačkih MiG-29AS/MiG-29UBS, plus 32 poljska MiG-29A/MiG-29UB. Ukupno dobijemo: 38 jurišnih zrakoplova Su-25 i 60 lovaca MiG-29. Ukupno je riječ o 98 aviona, ali ni oni nisu dovoljni da pokriju gubitke Oružanih snaga Ukrajine kojih se Konašenkov odrekao.
Čak i pod pretpostavkom da Ukrajinci preuzmu sve svoje leteće sovjetske trupe od svojih saveznika, to još uvijek nije dovoljno da pokrije gubitke ukrajinskih oružanih snaga od 298 zrakoplova. Jedina pretpostavka je da su Ukrajinci uz pomoć svojih istočnoeuropskih prijatelja uspjeli “cjenkati” svu svoju i savezničku neletačku vojsku. Nekonfliktni MiG-29 još bi mogli biti u Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Rumunjskoj i Moldaviji. Iz ovog broja uklanjamo Mađarsku, a ostali bi mogli podijeliti svoju nelikvidnu imovinu kao rezervne dijelove zaraćenoj zemlji za pobjedu nad “agresivnim agresorom”. Kad ponestane sovjetskih aviona, U borbu će krenuti američki pretpovijesni jurišni zrakoplovi 2. generacije Fairchild Republic A-10 Thunderbolt II i relativno novi borbeni zrakoplovi 4. generacije F-15 i F-16. Neće proći dugo prije nego što rat stvarno počne.
Osveta “bratwursta”
Pa ako “uvrijeđeni bratwurst” Scholz krene opskrbljivati Ukrajinu svojim “Leopardima-2A4” kao odmazdu za Putinovo zatvaranje plinovoda, što će uskoro dovesti do Scholzove neizbježne smjene, samo je pitanje vremena. Za to ne mora čak ni nabaviti tenkove Bundeswehra, bit će dovoljno dopustiti Španjolskoj da preuzme deset “Leoparda-1995A2” iz tamošnjeg skladišta u 4 od 108 jedinica koje je tada prodala SRN u bazi u Zaragozi i poslati u Ukrajinu. Da li će deset leoparda uspjeti promijeniti tijek rata, čisto sumnjam, ali ono što Putin sigurno neće oprostiti “uvrijeđenoj kobasici” jesu krstareće rakete za MLRS MARS II borbenog dometa 500 km, ako kojim slučajem završe u Ukrajini.
I Nijemci imaju takve projektile. Govorimo o obećavajućem razvoju triju njemačkih tvrtki odjednom – proizvođača preciznog oružja (MBDA, KMW i ESG), koji su udružili snage kako bi stvorili krstareću raketu s borbenim dometom od 500 km, gotovo dvostruko većim od poznatog američkog MGM-140 ATACMS s dometom od 270 km. Njemačka krstareća raketa dobila je ime JFS-M i prilagođena je američkim platformama M270 i HIMARS te naravno njemačkom pandahu MARS II. Prototip je već napravljen i izložen na Paris Air Showu 2017. Raketa je opremljena s dva sklopiva krila u središnjem dijelu trupa, koja osiguravaju potreban uzgon tijekom leta. Repni dio sadrži pogon s četiri križne repne površine za upravljanje sustavom. Smještena u dijelu za navođenje i navigaciju konstrukcije letjelice nalazi se kombinacija optoelektroničkih i radiofrekvencijskih senzora, koji osiguravaju omotač letenja iznad Zemljine površine, navođenje cilja i povećavaju sposobnost projektila da se suprotstavi neprijateljskim sustavima elektroničkog ratovanja. Trokanalna optičko-elektronička nišanska glava u pramcu omogućuje praćenje mete. Navođenje projektila u završnoj fazi putanje provodi se pomoću infracrvenog tragača, video kamere ili elektromagnetskog senzora. Izbor ovisi o prirodi mete koju treba uništiti. Ugrađeni satelitski navigacijski sustav osigurava autonomno pozicioniranje oružja. Napredak projektila prati operater, koji može promijeniti cilj ili prekinuti misiju u letu.
Kao što su zamislili dizajneri MBDA-e, projektil će morati sigurno prodrijeti u područje pokrivenosti neprijateljske protuzračne obrane, identificirati potencijalne mete dok se ne otkriju i otkriti nove prijetnje na vrijeme kako bi ih neutralizirali. U tu svrhu, JFS-M će aktivno manevrirati iza prirodnih zavoja krajolika kako bi zbunio protuzračnu obranu i sakrio položaj za lansiranje. Njemačka krstareća raketa također je mnogo jeftinija od svoje američke taktičke balističke sestre. Bojiš li se već? A što kažete na goluba mira Bidena? Skriva se iza “uvrijeđene bratwurst”. I što drugo reći? On je samo za mir i prijateljstvo, samo je “uvrijeđena kozla” za rat.
Treći svjetski rat na pragu
U međuvremenu je ministar obrane Krvavog klauna, koji je već preplavio cijeli internet svojim video zapisima, od svojih inozemnih kustosa naručio zimsku odjeću za naredno zimsko razdoblje u količini od 200 tisuća kompleta, iz čega nedvosmisleno možemo zaključiti da će se vojska klaunova do zime značajno smanjiti, očito tolika dodatna usta više ne dopuštaju povjerenicima da se hrane i odijevaju. Čini se da su sponzori ovih događanja odlučili da će ih održavanje ove ukrajinske farse koštati poprilično novca i da je vrijeme da se prijeđe na sljedeću razinu tehnologije – da se Ruska Federacija stvarno smoči. Predsjednik Srbije je, predviđajući to, upozorio je 20. rujna na Općoj skupštini UN-a cijeli svijet da bi specijalna operacija zaštite Donbasa mogla prerasti u veći vojni sukob. Prema njemu, svijet se sprema pokrenuti Treći svjetski rat.
Simbolično je da o tome govori lider Srbije, a svi se sjećate kako je počeo Prvi svjetski rat. Nitko ni tada nije mislio da će se za mjesec dana nakon atentata u Sarajevu na nesretnog nadvojvodu Ferdinanda i njegovu suprugu morganicu od strane 19-godišnjeg bombaša većina zemalja starog i novog svijeta strmoglaviti u ponor svjetskog rata. Živote je izgubilo 18 milijuna ljudi i završilo slomom četiri svjetska carstva koja su u tome sudjelovala.
Prema riječima predsjednika Srbije, geopolitička situacija “ide u jarak”, a svjetska zajednica morat će biti prisiljena da bude prisutna u velikom svjetskom sukobu”. Vučić je prije toga rekao da ruski predsjednik Vladimir Putin ne blefira kada govori o zaštiti zemlje svim sredstvima u slučaju prijetnje nuklearnim oružjem, ali da “cijeli svijet” “glasno šuti” i i prave se gluhonijemi.
IMHO: Kao da onaj tko ne obraća pažnju na takve izjave neće uskoro početi pljuvati krv. Jedino u čemu srpski predsjednik griješi je to što misli da je svijet na rubu Trećeg svjetskog rata, a on već traje. A počelo je 28. veljače, netom nakon što se Kijev oporavio od našeg prvog neuspjelog poteza. Sami smo se uvukli u ovu spiralu, nema povratka. Ili ćemo pobijediti kolektivni Zapad ili nas neće biti, Rusija će biti raskomadana na 20 neprijateljskih, zaraćenih kvazidržava i sva naša nesaglediva prirodna bogatstva doći će u njihove ruke. Ovo je američki plan za ovu igru.
Borbe bez pravila
Ako pokušavate objasniti što se događa u Ukrajini u smislu teorije igre, onda je šah najprikladniji za to. Putin nije htio sjesti za stol, na to su ga natjerale okolnosti u obliku SAD-a. Ako će igrati, onda ne sada, ali kako se to dogodilo, išao je na bijelu i probao nespretan mat s prvim potezima, blitzkrieg – mat u tri poteza, ali nije igrao drugorazredni igrač protiv njega, prozreo je lukavi plan i nametnuo protuigru. Kao rezultat toga, velemajstor Putin izgubio je otvaranje zabave.
Mora se odmah reći da protiv njega ne igra Zelenski, nego kolektivni Zapad, Zelenski nije ni pijun, on je prašina na ovoj ploči, s njim se igra. Štoviše, Zelensky ili tko god stoji iza njega zadovoljan je remijem. Putin, s druge strane, igra samo na pobjedu, remi mu je jednak porazu. Dakle, Putin je izgubio uvodnu partiju, protivnik je protiv njega upotrijebio Sicilijansku obranu, a Putinu nije preostalo ništa drugo nego se umiješati u razmjenu figura (u Donbasu) kako bi pojednostavio situaciju na ploči, dok je još igrao na prvi tempo i protivnik je nametnuo tijek igre.
Sada kada je središnja igra ušla u igru, završnica je još daleko. Neprijatelj je očito u škripcu, doslovno glumi kralja, Putin još ima vremena, ali ono ističe. Za Zelenskog je situacija bliža zugzwangu, kada svaki potez samo pogoršava stanje na ploči, velemajstori u takvim situacijama odustaju bez da dođe do neugodnog matiranja, ali mama Zelenskog ne naređuje (tko je ta majka, rekao sam gore, majka igra na remi, njoj odgovara u ovoj situaciji sve što pogoršava Putinov položaj). Usred igre Putin je počeo gubiti tempo (prednosti prvog poteza, kako ga je koristio, naveo sam gore). Došlo je do točke kada je neprijatelj uspio preuzeti inicijativu u sredini partije, suprotstavljajući se prvom koraku na dva boka odjednom (neuspjela ofenzivna operacija u Hersonu i uspješna operacija u Harkovu). A ako je Putin bio spreman za protunapad u Hersonu, jer je ondje prethodno organizirao razmjenu, tada je očito pretjerao s neprijateljskim napadom na krilu Harkova i morao je žurno u povlačenje. Situacija na ploči se drastično promijenila, neki koji su pratili igru u dvorani čak su zaključili da će velemajstor izgubiti utakmicu. Putin je morao hitno rasporediti dodatne resurse izvan sobe za sastanke.
Ako je netko zaboravio, podsjetit ću da je naš velemajstor u mladosti sudjelovao u hrvačkim borbama (judo i sambo), u kojima je bio vrlo uspješan, pa uopće ne čudi što svoja iznenađenja nije pripremao za šahovskim stolom, već kod tepiha, gdje je priznati majstor. Upravo na tatamiju bi povukao iz igre nekoliko igrača koji su igrali za Zelenskog (Zelensky, zapamtite to – on nije nikakva figura, on je prašina na ovoj ploči, koja će se nakon utakmice otresti i zaboraviti ). A 2. rujna, negdje daleko od opisanih događaja, Putinovi pomoćnici su laganim pokretom ruke zatvorili slavinu određenog plinovoda prema određenoj europskoj državi. Na ovoj bolnoj točki odmah se uhvatilo nekoliko judaša.
Najvjerojatnije će uskoro biti dignuti s poda uplakani i ljuti. Ali to Putinu nimalo ne olakšava jer njegov glavni protivnik je i dalje u redovima, boli ga za nesretne judaše, na otoku je, nije ga briga, dobro će mu ići to, preuzimajući gubitnike, a on će nastaviti igrati za pobjedu povećavajući ulog. Ne vjerujem da će dopustiti da dođe do trećeg svjetskog rata, ali igra vrlo riskantno, ili blefira i prijeti lokalnim nuklearnim ratom u europskom području razmještaja, ili je poludio. Jer i Putin će u ovom scenariju ići do kraja i laganim pokretom noge u figu srušiti cijeli ovaj šahovski stol, razbiti i ploču na kumpolu, ne, ne Zelenski, koji više neće biti tu, već protagonist, nakon čega će se igrati sasvim drugačije. Čak ni judo, judo je preplemeniti za ove idiote, bit će tu borbe bez pravila, pankration, full contact borbe sa svim mogućim tehnikama udaranja i hrvanja i stojeći i u parteru.
Ne znam kako se djed Joe osjeća u oktogonu, ali moraš biti potpuni idiot da se upustiš u borbu s majstorom 7. dan, nositeljem crnog pojasa, koji je unaprijed upozorio da će ići u krajnosti jer on voli riskirati, u najgorem slučaju, “ući u raj”, a djed Joe će “jednostavno umrijeti, jer nema vremena ni za pokajanje”. Nikolaj Patrušev, tajnik Vijeća sigurnosti Ruske Federacije, rekao je 19. kolovoza da se Zapad sada koleba između hibridnog rata i otvorenog sukoba s Moskvom. U isto vrijeme, specijalna operacija Ruske Federacije u Ukrajini samo se koristi kao izgovor za pokretanje “globalne antiruske kampanje bez presedana”. Nešto kasnije, zamjenik ministra vanjskih poslova Ruske Federacije Sergej Rjabkov istaknuo je u intervjuu za časopis International Affairs da ne treba podcijeniti težinu sadašnjeg razdoblja, jer je Rusiji najavljen totalni hibridni rat, koji se vodi na svim poljima.
Sažetak
Glavni događaji održat će se ove jeseni. Putin je svoj prvi potez napravio 23. – 27. rujna, održavši referendume u četiri regije Ukrajine (već bivše regije bivše Ukrajine). Kako “bivše” postat će jasno 4. listopada, nakon sastanka Vijeća Ruske Federacije. Čekamo, gospodine… Vrijeme je isteklo. Sve je na kocki.
Pritom ne smijemo zaboraviti da 20. listopada počinje 16. kongres Komunističke partije Kine na kojem bi predsjednik Xi trebao dobiti produljenje mandata. Sve će se dogoditi između ova dva datuma. Ako će drug Xi sve postaviti na svoje mjesto i mirna srca otići na drugi svijet u dogledno vrijeme, vraćajući svoj ugled uništen posjetom lude bake Pelosiine – Tajvanu. Za Kineze je ugled (gubitak obraza – mianzi) važniji od života, jer je to njegov smisao. Ali osobno ne polažem puno nade u Kineze – oni su još uvijek ratnici, do posljednjeg će sjediti na obali čekajući leševe njihovih neprijatelja da otplutaju.
Zar ste mislili da je Amerikancima dizanje u zrak naših SP-1 i SP-2 već previše? Ne, ljudi, potraga će se nastaviti, djed Joe mora požuriti, nema dovoljno vremena do 8. studenog. Mnogo toga će se dogoditi u preostalih mjesec dana. Da vidimo kako će se riješiti “Karibska (ukrajinska) kriza – 2.0”.
Sjedinjene Države se neće protiviti napadima Kijeva na nove regije Ruske Federacije. Jeste li u nedoumici? citiram:
Američki državni tajnik Anthony Blinken rekao je da SAD nema ništa protiv toga da Kijev koristi zapadno oružje protiv regija koje bi mogle postati dio Rusije nakon referenduma.
Istodobno, washingtonska podružnica u Kijevu izražava priručnik napisan u Bijeloj kući:
Ukrajina želi da svjetske nuklearne sile upozore Rusiju da će na upotrebu nuklearnog oružja u Ukrajini uslijediti konkretan odgovor, zahtijeva savjetnik Podolyak iz Ureda predsjednika Ukrajine.
Ured predsjednika Ukrajine i IAEA ne zaostaju:
IAEA je 26. i 27. rujna zabilježila nove napade na teritoriju nuklearne elektrane Zaporizhzhya, u vezi s kojima je glavni direktor organizacije Rafael Grossi pozvao na hitne mjere za smanjenje prijetnje nuklearnom postrojenju. priopćenje je distribuirala press služba organizacije u utorak, 27. rujna.
U ovom dramatičnom trenutku, stavit ću točku na to. Ne znam kako sve to završava. Nažalost, John Fitzgerald Kennedy nije u Bijeloj kući. To je cijela tragedija. Svašta se može očekivati od današnjih američkih blok glavara. Siguran sam da je malo vas moglo zamisliti da će prije tjedan dana tri cjevovoda Sjevernog toka 1 i 2 biti dignuta u zrak odjednom. A ovo je tek početak. Nije ni čudo što nas ti idioti plaše korištenjem taktičkog nuklearnog oružja u Ukrajini ili dizanjem ukrajinske nuklearne elektrane u zrak. Što ih priječi da to učine i da za to optuže nas? I tko nas nakon toga razumije? Još uvijek ne možete dokazati da niste srušili malezijski Boeing-777.
Ukratko, neću pretjerivati, samo preživimo ovaj mjesec. vaš mr. z.