Ono što je fascinantno je to da ljudi olako i bez imalo razmišljanja prihvaćaju svaku novu nenormalnost koju im sustav ponudi kao novo pravilo ponašanja. Kao hipnotizirani prate mainstream medije i poslušno slijede upute sustava, prihvaćajući sve što čuju kao jedinu istinu. Pandemija je bila najbolji primjer slijepe poslušnosti. Veliki broj ljudi navukao je maske i stao u red za cijepljenje.

Borili su se da sačuvaju život kakav su do jučer poznavali, da zadrže svoja radna mjesta, da nastave putovati svijetom… Učinili su sve kako bi svijet ostao kakav je bio. No, on nije ostao takav. Promijenio se unatoč njihovoj poslušnosti. I nikada više neće biti onakav kakav je bio. Iz dana u dan preplavljeni smo novim lošim vijestima. Zbog rata u Ukrajini ispaštamo kao građani Europske unije – samo zato što smo građani Europske unije.

Kada se samo sjetim tih pustih godina u kojima smo čekali na članstvo u toj Uniji, kao da se radi o ulasku u raj. Toliko smo čeznuli za time da netko u Bruxellesu odlučuje o našoj sudbini. I, što danas imamo od toga? Imamo nenormalno visoke cijene svega koje ne možemo pratiti i inflaciju koja nas sve uništava.

Povrh svega, kao šlag na torti – odričemo se vlastite valute, povlačeći taj posljednji suicidalni potez kojega kao država možemo povući kako bismo se dodvorili ljudima kojima nije nimalo stalo do naše suverenosti. U najgore moguće vrijeme najveće krize ulazimo u eurozonu. Ne moraš biti ni financijski, ni ekonomski stručnjak kako bi shvatio da je to loša odluka.

Toliko smo čeznuli za slobodnijim putovanjima bez granica, carina i putovnica, a sada su ta ista putovanja postala živi napor zbog pandemijske papirologije koja uključuje potvrde o cijepljenjima, potvrde o PCR testiranju i ostale gluposti zbog kojih mnogi ljudi čak odustaju od planiranih putovanja. Umjesto da se sve više putuje, sve se manje putuje, jer se ljudima ne da zamarati sa svim mogućim administrativnim zavrzlamama. Nekada si imao kartu za autobus, vlak ili avion i putovnicu i išao kamo god želiš. Danas je situacija nešto drugačija i svatko tko odlazi na put – zna da zapravo odlazi u avanturu koja će mu pojesti hrpu živaca, a putovanja bi trebala biti užitak, a ne napor. Svaka zemlja ima neka svoja pravila, pa moraš kontaktirati veleposlanstvo te zemlje da pitaš što sve kao putnik trebaš obaviti prije no što se otisneš na put. Potrebno je imati razne aplikacije u mobitelu, što starijoj populaciji stvara problem jer nisu navikli na to.

Sve te promjene iz normalnog u nenormalan svijet traju već dugi niz godina. Najprije smo prošli rat, pa onda to pandemijsko ludilo za vrijeme kojeg je svijet potpuno poludio postavivši cjepivo kao glavno mjerilo postojanja i rodivši nove društvene podjele (čitaj: segregacije) i diskriminacije koje su ljudi bezrezervno prihvatili kao ‘novo normalno’ anti-društveno ponašanje, kako bismo sada bili žrtve isfabricirane krize izazvane čudnim i za cijeli svijet vrlo opasnim ratom. Klima je stavljena u fokus vrjedniji od života kao takvog. Primjerice, u ime spasa planeta sada moramo otpad bacati u posebnim vrećicama koje moramo kupovati bez obzira na to što smo u trgovini već kupili hrpu vrećica koje bismo mogli ponovno iskoristiti da nema tih novo-normalnih pravila zbrinjavanja otpada. Najavljuje se konzumacija kukaca kao novog izvora proteina. Uništava se poljoprivreda. Potpuno se urušava svijet kakvog poznajemo. Ugljični otisak bit će globalistima idealan povod za uvođenje novih restrikcija. Naš je ugljični otisak mjera cjelokupne emisije ugljičnog dioksida (CO₂) i drugih stakleničkih plinova uzrokovanih našim aktivnostima tijekom godine. Ubuduće će taj otisak također biti mjerilo naše poslušnosti i socijalnog bodovanja. Mjerit će  se emisije svih putovanja koja smo obavili i sve struje koju smo potrošili, kao i emisije koje ulaze u izradu proizvoda koje smo potrošili i usluga koje smo koristili. 

Kako bi se uvodile nove restrikcije bit će potrebno uvesti potpunu kontrolu nad svjetskim stanovništvom za što je pandemija poslužila kao idealna vježba. Građani svijeta uspješno su položili ispit poslušnosti i sada samo čekaju nove restrikcije u želji da ponovno pokažu svoju poslušnost i odanost sustavu. Rat je tu da nas sve uzdrma, preplaši i financijski uništi. A, klimatska agenda sljedeća je na redu kao novi izgovor za maltretiranje ljudi koji svojom pokornošću kupuju lažnu slobodu i građanska prava.  

Sjetimo se kako smo bez razmišljanja prihvatili pametne telefone i kako nam je bilo normalno kada su nadzorne kamere nicale svuda oko nas. Sve smo to prihvatili i živjeli dalje svoje živote, a danas su ti isti mobiteli sredstvo putem kojim nas sustav kontrolira dok poput malih ribica plivamo virtualnim morima punim virtualnih morskih pasa ubojica.

Diljem svijeta bukte prosvjedi o kojima se ne govori u mainstream medijima. Sve je više probuđenih, osviještenih ljudi koji vide da svijet u kojem živimo nije normalan svijet. Sve je više ljudi koji ne žele bezrezervno biti poslušni.

Sloboda govora ne postoji. Može se govoriti i pisati samo ono što je sustav odredio kao jedinu istinu. Sve ostalo je označeno kao dezinformacija i laž. Društvene mreže postale su poligon za iživljavanje moćnika nad običnim smrtnicima kojima se blokiraju i zaključavaju računi bez ikakvog valjanog razloga, uz šuplje izgovore kako je netko koristio naš račun, a taj netko su plaćeni cenzori koji su tu da nas svojim prizemnim i šupljim diverzijama u digitalnom svijetu pripreme za nove restrikcije kojima ćemo kao društvo biti izloženi u budućnosti.

Kažnjavajući svakoga tko se usudi posumnjati u sve ono što propisuju sustavni mediji – blokadama, zamračivanjem i gašenjem profila u virtualnom svijetu te nagrađujući neograničenom slobodom digitalnog izražavanja svakoga tko o svemu misli ono što se mora misliti, cenzori nas u biti pripremaju za sustav socijalnih kredita koji nagrađuje poslušne građane i kažnjava one neposlušne po notornom kineskom modelu.

Ljudi su sve to bezrezervno prihvatili kao nešto normalno, iako je ponašanje cenzora posve nenormalno i krajnje nemoralno. Ponašaju se poput diktatora. Taj je diktatorski sustav društvenog bodovanja na temelju kojeg ljudi bivaju nagrađeni ili kažnjeni ovisno o razini njihove (ne)poslušnosti – već došao u neke europske zemlje i pitanje je dana kada će se proširiti na ostatak svijeta. Ne, ovo nije normalan svijet. Ovo je nenormalan svijet.