Izbjegavanje nuklearnog rata najvažniji je plan na svijetu. Najvažniji plan u povijesti. To je važnije od vaše političke frakcije. Važnije je od toga kako se osjećate kod Vladimira Putina. Važnije je od svega drugog.

Kada god ovo kažem, uvijek dobijem neku liberalnu izreku “Za neke stvari vrijedi umrijeti” ili neko drugo sr…e. Zapravo ne. Ništa, doslovce ništa, nije vrijedno uništenja cjelokupnog života na zemlji. Ne isplati se kockati cijelim zemaljskim životom kako bi zadovoljili svoje glupe egocentrične fiksacije.

Ljudi koji misle da je nuklearni rat vrijedan rizika ili nisu dovoljno dobro razmislili o tome što je nuklearni rat i što bi on značio, ili jednostavno mrze život i imaju neku bolesnu želju vidjeti kraj svega. U svakom slučaju treba ih odbaciti s krajnjom agresijom.

Ako postoji jedna stvar oko koje bi se svi trebali moći ujediniti, to je da treba poduzeti sve mjere da se svemu izbjegne kraj. Samo zato što je naša civilizacija preplavljena ratnom propagandom, to nije svima očito.

To nužno znači deeskalaciju i detant. To znači kompromis. To znači promjenu. To znači priznati što je vaša strana učinila krivo da nas dovede ovako blizu ruba i poduzeti drastične mjere da se to promijeni i osigurati da se to više nikada ne dogodi. Nije egoistički ugodno, ali je potrebno. Više nego što je bilo što ikada bilo. Riskiranje uništenja cjelokupnog zemaljskog života nije vrijedno egoističnog zadovoljstva koje dobivamo iz naših narativa o “pobjedi” i “gubitku” i “dobrim momcima” i “lošim momcima”. Ovo je beskrajno važnije od toga.

Naša civilizacija je toliko zaostala i luda da će se ljudi ponašati kao da ste najgora osoba na svijetu ako kažete da bismo trebali pokušati izbjeći nuklearni Armagedon. Ja i mnogi drugi smo godinama vrištali da nas američka politika prema Rusiji dovodi sve bliže i bliže nuklearnom ratu; sada smo na rubu i ljudi na koje smo vrištali ponašaju se kao da smo seronje.

Prije dvije administracije SAD je imao predsjednika koji se rugao ideji da je Rusija primarni suparnik i rekao da je Ukrajina glavni interes Rusije, ali ne i SAD- a, a liberali su ga smatrali sjajnim. Nakon četiri godine narativa vođenih obavještajnim agencijama o vjenčanju Rusije i Trumpa, liberali sada vape za Trećim svjetskim ratom.

Prije 2016. godine demokrati su na one koji su trošili energiju bjesomučni zbog Rusije gledali kao na čudne, arhaične hladne ratnike. Sada svakoga tko ne želi rat s Rusijom vide kao tajnog agenta Kremlja. Sve zato jer su trenirani da je Rusija = Trump i stoga borba protiv Rusije = borba protiv Trumpa.

Svi su protiv rata dok ne počne ratna propaganda.

Prava čudovišta ne izgledaju onako kako smo obučeni očekivati. Oni koji će nas silovati i povrijediti obično su ljudi koje poznajemo i kojima vjerujemo. Najubojitiji tirani ne izgledaju kao holivudski zlikovci; zbijaju šale i hvale slobodu i demokraciju i stišću vam ruku u kampanji.

Oni koji uzrokuju najviše smrti, ugnjetavanja i bijede u našem svijetu ne nalikuju čudovištima nalik na Hitlera koja smo obučeni da predvidimo. Izgledaju prijateljski. Govore stvari s kojima se slažete. Ovisno o njihovoj stranci, mogli bi vas čak pitati za zamjenice. U međuvremenu, Marvelovi superzlikovci imaju veću dubinu i složenost od jednodimenzionalnih likova koje imperijalni spin stroj izmišlja da predstavljaju svoje službene neprijatelje. Thanos je bio uvjerljiviji lik s razumljivijim i nijansiranijim motivima od fiktivnog predstavljanja Putina propagandnog stroja.

Predatori znaju da ako se ističu i izgledaju otvoreno grabežljivo, nije vjerojatno da će uhvatiti plijen; zato su polarni medvjedi bijeli. Isto vrijedi i za ljudske predatore. Oni nevješti su otvoreno grabežljivi. Oni koji uhvate tuljana su oni koji se sakriju u snijegu.

Prava čudovišta ne izgledaju onako kako smo obučeni očekivati. Jer prava čudovišta su ona koja su trenirala naša očekivanja.

Američko carstvo nije postalo ništa manje ubojito i tiransko nego što je bilo tijekom Bushove administracije, samo je postalo bolje u skrivanju svoje ubojitosti i tiranije kroz narativno upravljanje, alternativne oblike ratovanja kao što su sankcije izgladnjivanja i prepuštanje vojnog nasilja drugim nacijama i vojne snage.

Ponekad mi ljudi prigovaraju mom opisu SAD-a kao glave carstva, ali to je glupo; to je carstvo u svemu osim u imenu. To je neslužbeno, nepriznato carstvo koje dopušta većini svojih država članica da zadrže vlastite zastave i određuju većinu vlastitih unutarnjih politika, ali djeluju kao jedinstvena cjelina u vanjskoj politici. Ako to ne učine, njihova vlada će biti smijenjena.

Dobivate dobar pogled na ovu dinamiku iz Australije, gdje je svaki put kad smo pokušali postaviti vanjsku politiku više u skladu s našim vlastitim interesima, došlo je do državnog udara koji su pokrenule SAD. Zato smo sada funkcionalno samo američka vojna i obavještajna imovina ; samo vojna baza veličine kontinenta s dobrim položajem u odnosu na Kinu što se carstva tiče.

Praktično svi veliki međunarodni sukobi mogu se razumjeti kroz leću američke centralizirane strukture moći koja radi na pretvaranju sve više i više nacija u imperijalne države članice, a nacije se opiru ovom planu s različitim stupnjevima uspjeha. To nije samo carstvo, to je najmoćnije carstvo koje je ikada postojalo. Čak ni Britanci nisu uspjeli projicirati toliku moć i utjecaj diljem svijeta. Niti jedna druga sila nije se toliko približila unipolarnoj planetarnoj hegemoniji, što je krajnji cilj američkog carstva.

Stvarno transformativni uvidi i epifanije nisu oni o tome kakvi biste trebali biti ili što biste trebali promijeniti, već oni koji podsjećaju na nešto u vama čega prije niste bili svjesni. To su otkrića koja vas ostavljaju promijenjenima za cijeli život.

Ljudi se ne pridržavaju svojih novogodišnjih odluka. To je zato što imamo puno manje slobodne volje nego što mislimo da imamo. Najbliža stvar koju imamo stvarnoj slobodnoj volji je sposobnost osvještavanja snaga u nama koje pokreću naše ponašanje, koje se zatim mogu iscijeliti i osloboditi.

Vaš način života se ne mijenja zato što ste stvarali neke mentalne zvukove u svojoj glavi govoreći da ćete se promijeniti, već zato što ste stekli svijest o tome odakle dolazi vaš način života.

Ponašanje koje izaziva ovisnost ne mijenja se kada ga odlučite promijeniti, već kada osvijestite dinamiku u sebi koja ga je primoravala.

Prava nesebičnost ne dolazi iz odabira biti nesebičan, već iz uvida da je ja iluzija.

Istinska prisutnost ne dolazi iz odabira da budemo prisutniji, već iz dubokog prepoznavanja novosti svakog trenutka koji je uvijek već prisutan.

Unutarnji mir ne dolazi iz odabira da budemo mirniji, već iz spoznaje da je cijelo naše polje svijesti oslikano na ponoru čistog mira.

Sreća ne proizlazi iz odabira biti sretniji, već iz prepoznavanja neizmjerne radosti koja već postoji u svemu.

Ono što se može dobiti može se izgubiti. Ono što odaberete promijeniti će se odmah promijeniti. Ali prepoznavanje darova u kojima već plivamo u svakom trenutku našeg života donosi zdravlje i harmoniju koji ostaju s nama, jer nikada nisu bili s nama.

Ovo jednako vrijedi za čovječanstvo kao kolektiv kao i za pojedinca. Promjene u kolektivnom ljudskom ponašanju uvijek proizlaze iz širenja svijesti, bilo da se radi o društvenim nepravdama ili znanstvenoj stvarnosti. Dakle, širenje svijesti je ono što donosi stvarnu promjenu u svijetu.

To je u konačnici odgovor na svaki problem nastao ljudskim ponašanjem bilo koje razine: proširiti svijest. Donesite viđenje i priznanje onome što je neviđeno i neprepoznato. Ne možete uvijek izabrati da se stvari promijene, ali uvijek možete izabrati da proširite svijest.

Proširenje svijesti je ono što se događa kada pomno i iskreno promatramo naše unutarnje procese: naše sustave vjerovanja, naše navike razmišljanja i opažanja, kako se to iskustvo zapravo događa i što ga percipira, itd. To se također događa kada se uključimo u aktivizam za širenje svijesti o važnim pitanjima, kada se bavimo novinarskom djelatnošću za širenje informacija ili kada govorimo protiv zlouporabljivih struktura moći.

I postoje snage koje će se tome oduprijeti, kako unutar tako i izvana. U nama postoje konstrukti identiteta čije postojanje ovisi o tome da ih ne vidimo svjesno i čine sve što mogu kako bi nas odvratili od pogleda na njih. Postoje sile u svijetu koje i to rade. Baš kao što egoistične strukture pokušavaju izbjeći da budu viđene jer o tome ovisi njihovo postojanje, tako i strukture moći rade kako bi izbjegle da budu viđene iz istog razloga. To je razlog za vladinu tajnovitost, propagandu, cenzuru, manipulaciju algoritmima Silicijske doline i rat protiv novinarstva. To je također razlog zašto su psihodelici zabranjeni. Ometanje vida je cilj ovih sila čije postojanje ovisi o tome da ostanu nevidljivi, bilo da se radi o unutarnjem ili vanjskom vidu.

S moje točke gledišta, to je ono što je cijeli život: dovođenje viđenja u ono što je nevidljivo. Pojava života na ovoj planeti omogućila je svemiru da promatra sam sebe i on sebe promatra sa sve većom i većom dubinom i složenošću kako život napreduje.

Put prema harmoniji u nama samima isti je kao put prema harmoniji u društvu, isti je kao put prema harmoniji u svemiru: donošenje jasnog viđenja onoga što jest, na bilo koji način. Tako unosimo sklad u ono što jest, na svim razinama.