Vladimir Putin potpisao je dokumente kojima se dovršava ruska aneksija četiriju regija u istočnoj Ukrajini, što znači da je sada u tijeku ukrajinska protuofenziva koju podržava Zapad kako bi se ponovno zauzelo ono što Rusija službeno smatra dijelovima svoje domovine.
Moskva je jasno dala do znanja da će koristiti sve oružane sustave koji su joj na raspolaganju za obranu od napada na teritorije koje smatra svojima, a koji bi mogli uključivati nuklearno oružje. Ovisno o tome hoće li se i kako to dogoditi i kakav dan imaju svi relevantni donositelji odluka kada se to dogodi, postoji jasna mogućnost da bi mogao uslijediti lanac događaja koji vodi do kraja svijeta.
To se događa kada ukrajinski predsjednik Zelenski potpisuje dekret kojim se službeno isključuje mogućnost bilo kakvih mirovnih pregovora s Putinom, koji je nedavno javno zatražio takve razgovore. Američki imperij, koji od početka vodi ovaj proxy rat, također trenutno nije uključen u mirovne pregovore s Moskvom. Stvari se ubrzavaju sve brže i brže prema apsolutno najgoroj stvari koja se može dogoditi, a koliko znamo, nitko nema nogu ni blizu papučice kočnice.
I grew up during the Cold War.
— Thomas C. Theiner (@noclador) October 4, 2022
I studied the Cold War.
When the russians/Soviets say: "We will use nuclear weapons!", the only answer must be: "Try and die."
All else is seen as weakness by the kremlin and will lead to the russians using nukes.
U međuvremenu su svi poludjeli. Promidžbeni pokrivač toliko je debeo postavljen od početka ovog rata da je postalo uvriježeno stajalište da je samo kontinuirana eskalacija prihvatljiva. Javni pozivi na deeskalaciju i detant nailaze na optužbe o lojalnosti Kremlju, kao što smo upravo vidjeli s oštrim odgovorima na online prijedlog Elona Muska o mogućim uvjetima za okončanje rata.
Twitterom trenutno kruži popularna objava prokijevskog stručnjaka po imenu Thomas Theiner koja sažima varljive osjećaje koje smo vidjeli na ovom frontu.“Odrastao sam tijekom hladnog rata. Proučavao sam Hladni rat,” piše Theiner . “Kada Rusi/Sovjeti kažu: ‘Upotrijebit ćemo nuklearno oružje!’, jedini odgovor mora biti: ‘Pokušaj i umri.’ Sve ostalo Kremlj vidi kao slabost i dovest će do toga da Rusi koriste nuklearno oružje.”
Theiner je u krivu i nije ozbiljno proučavao Hladni rat (ili točnije zadnji Hladni rat, budući da smo sada u drugom). Jedini razlog zašto smo preživjeli najopasniji dio te ere bio je kompromis i iskrena predanost deeskalaciji, a ne zato što je netko vikao Moskvi “Pokušaj i umri”.
Atlantic je još 2013. godine objavio solidan članak pod naslovom “Prava kubanska raketna kriza” s podnaslovom “Sve što mislite da znate o tih 13 dana je pogrešno.” Njegov autor Benjamin Schwartz detaljno opisuje kako je kriza mirno riješena ne zato što je JFK telefonirao Nikiti Hruščovu i rekao mu – “Pokušaj i umri”, već zato što je potajno sklopio dogovor o uklanjanju projektila Jupiter koje su SAD stacionirale u Italiji i Turskoj, a koje su izazvale incident iz 1962. na prvom mjestu.
Moskva je uvidjela da bi jedini razlog zašto bi se ta vrsta oružja srednjeg dometa postavila na takav način bio da SAD planira prvi nuklearni udar kako bi razoružao Rusiju, a Schwartz piše da je ta sumnja bila posve utemeljena: Kennedyjeva administracija je doista snažno razmišljala o takvom štrajku tijekom berlinske krize 1961. godine. Kao odgovor na ovu prijetnju, kao i na invaziju u Zaljevu svinja 1961. godine, Hruščov je premjestio balističke projektile na Kubu, čije je otkriće dovelo do napetog sukoba koji nas je doveo daleko bliže nuklearnom uništenju nego što većina nas želi razmišljati. Sklopljen je tajni dogovor čija će priroda postati javna tek desetljećima kasnije, što je rezultiralo time da su obje strane uklonile svoje nedozvoljene položaje projektila.
If Kennedy Hadn’t Listened to Khrushchev
— Antiwar.com (@Antiwarcom) October 4, 2022
by Ted Snider#NuclearWeapons #nuclearwar #JFK #Russia #Ukraine #NATO #diplomacy https://t.co/eyj3dAL5zk pic.twitter.com/3pl7YRylgY
Ti i ja smo danas živi jer je Kennedy odstupio od ruba i postigao kompromis (kao i zbog naše čiste glupe sreće da je jedan sovjetski časnik hladne glave na podmornici s nuklearnim oružjem odbio rasporediti oružje dok ga je bombardirala američka mornarica tijekom sukoba između JFK-a i Hruščova). Kennedy je uvjetovao svoje prešutno pristajanje na zahtjeve Moskve jamstvima da će se to držati u tajnosti, jer je tada, kao i sada, postojao golem politički pritisak da se na to slučajno ne bi gledalo kao na “povlačenje” ili “ispadanje slabog” pred neprijateljem.
Ali kao što nam povijest govori, nije nam busanje u prsa omogućilo da ostanemo živi na planetu punom nagomilanog armagedonskog oružja. To je senzibilnost – da znate kada napraviti kompromis i popustiti, a ne neprestano gurati prema rubu.
Detant je nekada bio uobičajen izraz. Bila je to rutinska tema glavnog političkog diskursa; od političara glavne struje očekivalo se jasno i artikulirano stajalište o diplomatskom popuštanju napetosti sa SSSR-om. Sada ljudi uopće ne znaju da je detant stvar. Izgovaram tu riječ ljudima i očito se prvi put susreću s njom, a sam koncept im je potpuno stran. Ljudi s kojima razgovaram skloni su vjerovati da su jedine opcije na stolu ili (A) nastavak eskalacije ove sulude nuklearne igre s Rusijom ili (B) davanje Putinu svega što želi. Oni su potpuno nesvjesni da postoji treća opcija pregovora, kompromisa i deeskalacije, a još manje da je ona povijesno bila održiva i uspješna.
Detente: The Vital Word Missing From Discourse On Russia And China
— Caitlin Johnstone (@caitoz) May 5, 2021
A recent 60 Minutes interview with Tony Blinken illustrates the way the concept of detente (the easing of hostilities between nations) is being deliberately hidden from public awareness.https://t.co/CvrodmLr8H
Ljudi ne znaju da je detant opcija jer ga politička/medijska klasa gotovo nikad više ne spominje. Mediji su navodno odgovorni za pomoć u stvaranju informiranog stanovništva, ali budući da je njihov pravi posao propaganda, uglavnom na kraju rade upravo suprotno. Kad bi javnosti bilo dopušteno da postane svjesna da ove igre nuklearnog udara nisu nužnost, već izbor koji se donosi u njihovo ime, i da se njihovi vođe kockaju s njihovim životima i životima svih onih koje poznaju i vole ni zbog čega drugog nego da rade na osiguravanju unipolarne planetarne hegemonije, oni više ne bi pristajali na ovo ludilo.
Kad bi ljudi doista shvatili koliko se ovdje riskira, a koliko im to malo koristi, Washington DC bi trenutno bio u plamenu. Zato je njihovo razumijevanje neprestano manipulirano i zamagljeno od strane upravitelja carstva.
