„I nakon 70 godina sankcija, na Kubi i u Sjevernoj Koreji na vlasti su iste dinastije. Pa kako će onda sankcije prisiliti Ruse da maknu Putina?“ – pita se Mislav Kolakušić u svom obraćanju javnosti. Zapitajmo se da je Meksiko odlučio pristupiti Ruskoj federaciji i postaviti nuklearne i druge projektile na granicu sa SAD-om? Kakva je bila reakcija Amerike?, upitao je u Europskom parlamentu Mislav Kolakušić na temu rata u Ukrajini.
Komentirao je i sankcije Rusiji, koje primarno pogađaju građane EU-a u obliku skupljih energenata i bujanja inflacije.
„Imali smo 70 godina povijesnog iskustva kako sankcije utječu na pokušaje svrgavanja izabranih predstavnika vlasti. Nakon 70 godina uvođenja ekonomskih sankcija, i to najviše razine, na Kubi i u Sjevernoj Koreji u tim su zemljama na vlasti iste dinastije. Pa zar nismo ništa naučili?“
Kolakušić upozorava na veliku opasnost od nuklearnog rata u Europi te ističe kako bi se taj rat trebao odmah zaustaviti.
„Rat u Ukrajini može dovesti do nuklearnog rata i pogibije stotina milijuna ljudi. Moramo koristiti iskustva iz povijesti i okrenuti se diplomaciji da bi došli do mira“, smatra Kolakušić.
„Mi se ponašamo kao da danas na svijetu postoji samo jedna supersila – SAD. U potpunosti se negira postojanje drugih svjetskih supersila Rusije, Kine, Indije, Brazila… EU je pogriješila jer je suprotno povijesnom iskustvu smatrala da se može staviti nuklearno oružje na same granice Rusije. Kao što ni SAD to ne bi dopustile Meksiku, tako je i Rusija pokušala zaustaviti pristupanje Ukrajine NATO-u i postavljanje nuklearnih raketa na granice. EU je mislila da je Rusija slaba. Očekuje da će zbog sankcija ruski narod sam svrgnuti Putina s vlasti. Ali povijest sankcija nas je naučila sasvim suprotno. Pa Kubanci nisu svrgnuli Castra, a Koreanci Kima ni nakon 70 godina sankcija. Njihove obitelji su i danas na vlasti. A te zemlje su na praktički nula samodostatnosti, a opstale su. A Rusija je 100% samodostatna. I onda će sankcije zaustaviti rat? Vidimo kako su zaustavile rat…“, istaknuo je Kolakušić.
Pogledajmo njegovo obraćanje u EU parlamentu:
