Financijski sustav se urušava, a EU ne gleda interese naroda članica, već interese krupnog kapitala izvan EU


Stalno upozoravam da krize koje dolaze izvan EU pokazuju nemoć zajedničke valute – eura da spriječi destabilizaciju. U ovom slučaju cijene nafte i plina opasno destabiliziraju njemačko gospodarstvo i društvo. Inflacija je 10% i najviša je u proteklih 70 godina. Jedna trećina građana ne može platiti iznenadne troškove kao što je skuplje grijanje ili struja. Sve veći broj poduzeća je pred stečajem.

Njemačka je desetljećima gradila svoj gospodarski uspon na jeftinim ruskim energentima i izvozu diljem svijeta. Sada postaje manje konkurentna jer su joj npr. proizvođačke cijene prošli mjesec u odnosu na prošlu godinu bile 42% više. Za to vrijeme kineske firme dobivaju osjetno jeftinije ruski plin i naftu i ugrožavaju dodatno konkurentnost EU. Slična je priča i sa američkim gospodarstvom koje nije posebno ugroženo rastom cijena energenata jer ih sami proizvode u velikoj mjeri. Dakle, od sankcija koje je EU uvela Rusiji najviše štete ima ona sama. Alternativni pravci dobave plina i nafte nisu Njemačkoj donijeli niže cijene i to je ono što će nastaviti slabiti najveće europsko gospodarstvo.

Da bi pomogla stanovništvu, njemačka vlada je odlučila domaćinstvima i malim i srednjim poduzećima isplatiti subvencije u ukupnom iznosu od 200 milijardi eura. Za tu svrhu će se zadužiti što će im povećati javni dug. To će donijeti određenu pomoć, ali ne dovoljnu. Međutim, to ne rješava sam problem. Građani to sve više shvaćaju i sve su češći i veći prosvjedi u Njemačkoj i drugim zemljama EU, o kojima hrvatski mediji ne izvještavaju. Ako to i učine onda je riječ o onim najmanjim.

Dakle, u EU situacija kipi. Ako njemačko gospodarstvo nastavi slabiti, a hoće, jer je ušlo u recesiju a u isto vrijeme ima visoku inflaciju. Te dvije bolesti nazivaju se zajedničkim imenom stagflacija. Ta njemačka bolest proširit će se diljem EU i još više ugroziti slabije članice.

Želim ponovo naglasiti da pri svakoj pojavi krize EU ne nastupa jedinstveno, već svatko sebe spašava. To smo vidjeli i prilikom grčke krize ili plandemije. Tu se vidi sva nemoć zajedničkog projekta – Europske unije. U tom smislu ni europske središnja banka ne može pomoći a niti euro. Naprotiv, različita dinamika inflacije u članicama eurozone pogoršava konkurentnost onih s višom inflacijom, a oni to zbog gubitka vlastite valute ne mogu ispraviti drugačije osim smanjivanjem plaća ili njihovom stagnacijom. Zbog toga euro nema perspektivu i neće dugo opstati.

Rast kamatnih stopa povećava dugove i teret njihove otplate i uskoro započinje val bankrota građana, poduzeća, ali i država. Zato je prevažno u ovakvim situacijama zadržati kunu, jer vlastita valuta omogućava lakše upravljanje krizom. Oni koji misle da to nije točno i pozivaju se na eurozonu i euro kao ruku spasa uistinu nemaju pojma što govore. Uzmimo npr. zajednički proračun EU koji iznosi 170 milijardi eura. Što se s tim mizernim iznosom može učiniti u rješavanju ove krize? Ništa. Vidimo da je njemačka vlada s 200 milijardi eura pomogla građanima, što je veće od proračuna cijele EU-a. Zato je bilo otužno slušati Plenkovićev govor koji je govorio upravo o značaju EU proračuna u ovoj krizi. I tužno i smiješno.

Ovo nije kriza koja će proći kao druge do sada. Stvara se okvir novoga poretka koji će EU učiniti još manje važnom u svijetu i manje konkurentnom. Globalizacija se sve više urušava kao koncept i nove trgovinske barijere i ratovi biti će na štetu EU. Vodstvo EU je izgubljeno i ne štiti interese suverenih naroda članova EU, već interese krupnog kapitala izvan EU. Sada se jasno vidi zbog čega su Englezi napustili EU. Znali su što će se događati.

Hrvatski narod treba konačno stati na kraj vođenju politike sadašnje Vlade na našu štetu, hitnim izborima i svakom vrstom neposluha. Moramo se okrenuti sebi i našim interesima. Najbolju poruku nam šalje upravo Njemačka.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp