Um bez pomoći srca i duše ne može percipirati karmu. Tek kada um prizna važnost srca i duše, može shvatiti karmu. Sve do tog poštovanja i saznanja da su srce i duša vrlo važni za pravi život, mi smo samo lutalice i gubitnici pravoga života. Zbunjeni, razočarani, neshvaćeni i iznenađeni.

Unoseći poštovanje i prihvaćanje srca i duše, karmi dajemo njen pravi oblik: zatvaranje metafizičkih krugova da bi se opet našli na početku. U povjerenju u Život, u izostanku straha.

U stanju djeteta koje osjeća da je zbrinuto. Sve naše sumnje i logike, sva naša prošlost koja je zapela oko srca, prijeći nas da se prepustimo. Što mi zaista u ovom trenutku treba?

Ne treba mi ni prošlost, ni budućnost. Niti jedna igra uma ili ega. Niti potvrda niti položeni ispit… Zora miluje noć i postepeno rasvjetljava sve nedoumice i briše svaki strah i svako nepoznato. Korak po korak se osvaja svaki predio ljudske svijesti i univerzalne kreacije. Nepregledna su polja mogućnosti.

Ne isplati se ni jedna kalkulacija, ni jedna manipulacija ljudske dobrote i vjere. Nakon kaosa u kojem je patnja s naglaskom, sve se posloži kako treba. I obasja se Čistoća. Svrsishodna, jasna, borac protiv uzroka i posljedica, kauzalnog zakona koji nas je zarobio u mraku.

Vidim Svjetlo. I mnoge mu se duše raduju i putuju prema njemu. Mnoge spavaju, ali već sanjaju onaj san pred jutro… Karma je genijalna i služi na putu u Svjetlo. Što je svjetlije, ona postaje sve nepotrebnija. Budimo joj zahvalni.