Zoran Vukman – Zapad kao laž liberalne demokracije nema šanse za opstanak u ovakvom obliku


Ne zaboravimo jednu bitnu činjenicu: u zadnjih sedamdesetak godina, rat i ratovi su dio angloameričke doktrine za ostvarenje globalne dominacije, ratovi su dio njihove geopolitičke filozofije i geostrategije. Rat je za anglosaksonske elite poželjan kao korisno sredstvo u danim okolnostima. Najviše ratova nakon Drugog svjetskog rata izazvali su i vodili USA i UK. Nema tu slučaja.

Da postoji dobra volja, politička volja i iskrena želja u Washingtonu i Londonu da se rat u Ukrajini zaustavi, onda bi ozbiljni mirovni pregovori bili započeli na vrijeme, pa čak ni sada još nije kasno. Iako se čini da jest.

Opet će netko reći da kao najodgovornije prozivam zapadne vođe: da, u njihovim su rukama ključevi rata i mira. Oni su HTJELI ovaj rat. Putin je neki dan izrazio volju za pregovorima, da bi engleska obavještajna mašinerija pokrenula napad na crnomorsku flotu u Sevastopolju i isprovocirala Moskvu da se povuče iz “žitnog sporazuma”. I sad nas zapravo zapadna propaganda plaši glađu i smrzavanjem ove zime.

Pogledao sam četiri i pol sata online, izravno, Putinov nastup na Valdajskom klubu, njegov govor i odgovore na pitanja novinara. Kad sam preletio komentare i izvješća o tome u hrvatskom i zapadnom tisku, činilo mi se da smo gledali dva različita događaja. Njihove interpretacije su bile maliciozne.

Putin nije bio agresivan niti je ikomu prijetio. Njegov govor u cjelini sadržavao je točke i argumente njegove političke i geostrateške filozofije. S druge strane, na Zapadu, prave se gluhi, ne žele s njim obnoviti dijalog jer je Putinov tradicionalizam za njih eksces (neovisno o ratu) kojeg treba anulirati.

Nisu ga uzimali za ozbiljno i bez rata i s ratom. I onda oni napadnu Sevastopolj i dobiju jutros odgovor novim udarima na Kijev. Ima li tomu kraja? Nema, ponor je otvoren, tektonski poremećaj i rascjep između Zapada i Istoka, neviđen u povijesti.

Ali ima jedna kvaka: Valdajski klub je pokazao da Putin nastupa kao predvodnik zemalja tzv. “trećeg svijeta” i Rusiju simpatizira većina zemalja u Aziji, Africi i južnoj Americi, doživljavaju je kao predvodnicu antikolonijalnog dijela svijeta i kao glas koji govori u ime njihove potpune nacionalne emancipacije u odnosu na diktate USA, UK i EU.

Velik dio tih nacija ne vole ni Engleze, ni Amerikance, ali ni velike europske kolonijalne nacije. Taj svijet je u ekspanziji, biološki i ekonomski, svjestan svojeg vitaliteta i željan ostvarenja vlastitih prava na postojanje, slobodu i ljudski dignitet. Dugoročno, Zapad kao laž tzv. liberalne demokracije (kovid je pokazao koliko ‘liberalna’ i koliko ‘demokracija’) i nastranog genderizma, nema šanse za opstanak u ovakvom obliku.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp