Zagreb nije samo od Britanca do Kvatrića


Opanke za jordanke i pravac Cvjetni. Idem jutros busom na posao, ruta Voltino-Mažuranac. Stojim s ruksakom i kišobranom u rukama, bus pun k’o šipak. I tako već sretan što je Zagorskom prošao Selsku, za čudo, kao da nije 07 i 20 h. Teško mi s tim stvarima u rukama, pa se veselim i takvim glupostima da bus prođe semafor bez čekanja.

Kad, dođemo do Adžijine, tu pusti putnike van i zapne na totalno u masi auta. Svi se guraju, svi bi prošli, a semafor pušta na kapaljku jer je predviđen da tu inače nije tako, osim što ujutro je. Ali to “stručnjak” nije vidio jer je bio na terenu kad je prvo sve sebi bitno obavio u svom uredu. Kavica 9-10, doručak 10-11, pa malo pomazio kolegicu i evo njega na terenu da procjeni potreban interval baš kad tu skoro da i nema prometa.

U 12:00h. No, nije samo on kriv. Kriv je i Bandić, a i Tomašević. Sad već mislite, stvarno su mu te stvari u rukama bile teške i jako je ljut, pa na sve strane traži krivce. Al’ ne, stvarno, krivi su. Prvenstveno Bandić, a onda i Tomašević jer je došao na tako bitno mjesto i bavi se rodnom ideologijom i vrećicama umjesto da riješi tako važne stvari kao što je promet.

A da bi se promet riješio treba se prvo postaviti pitanje što je dovelo do tog problema? Ako već ne znate, reći ću vam; prenaseljenost uže gradske zone. Svaki ruralac hoće svoj kvadrat u Zagrebu. No, neće on u Lučkom, Stupniku, Horvatima, Sesvetama…ne, on hoće u krugu presjeka od Britanca do Kvatrića. Njemu drugo “nije Zagreb”.

A to znam jer mi je moja bivša opća doktorica iz Broda rekla da joj javim ako ima kakav stan u Zagrebu za kupiti. I dodala: “samo od Britanca do Kvatrića, drugo ne priznam za Zagreb”. Ostao sam zatečen s magarećim osmijehom na licu. No dobro, ona je doktorica, pa hajde, malo je snob. Ali imam frenda iz jednog slavonskog sela koji je u Zagrebu radio na traci. Nije bio doktor. Kad je tražio stan ili kuću da riješi stambeno pitanje, kažem mu da traži malo izvan grada.

Kaže on, valjda ne misleći kakvu glupost će izvaliti: “Pa što bi mi u mom selu rekli da znaju da sam kupio kuću izvan Zagreba, a otišao živjeti u Zagreb”?! Tu smo se već i ja i žena grohotom nasmijali, a znamo i danas kad se toga sjetimo. Osobno, ne bih sad o rješenjima, nije to za jedan jutarnji tekst. Uostalom, Tomašević se predstavio da zna pa nek’ se on i njegovi ljudi uhvate posla.

Moje kao stanovnika Zagreba je da ukažem na pojedini problem i tražim da se taj problem riješi. Još bih samo dao rezime na kraju; država nam je poluprazna, ali je uži Zagreb prenakrcan jer se dozvolila gradnja bez ikakvog šireg plana i procjene, jer je potražnja takva “samo bliže Trga bana Jelačića i bliže Cvjetnog”… Cijene kvadrata su skočile u nebo. Pitanje je i tko i kako to kupuje?!

Porezna bi se s tim svakako trebala pozabaviti, ali da, kad bi smjeli. No dobro, kupuje se većinom kreditima. Postavlja se pitanje je li i to pametno – toliko pustiti ljude da se zaduže? Ili će i tu doći do “gužve” kad skoče kamate?! To je opet druga priča, ali kako se jasno vidi – usko vezana za promet i neplansko građenje. Dala bi se o tome dobra knjiga napisati, ali kome? Ovima iz rute opanke-jordanke-kavica na Cvjetnom sigurno ne. Ne zanimaju te teme ljude iz njihovog kraja…

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp