Ako nema riječi za nešto ispada da toga ni nema…


Neki dan na zadnjem druženju osviještenih pričamo tako o svemu po malo i u jednom trenutku naša Ružica Tomić, spomenu da neka plemena i zajednice uopće nemaju riječi za neke stvari jer ta stanja uopće ne poznaju, niti su im prihvatljiva, pa za to nemaju niti ime. To me potaknulo na razmišljanje…

I onda se sjetismo da je doista bilo u nekoj emisiji da neko pleme u Africi nema riječi za lopova ili krađu jer u tom plemenu takvo što ne postoji i nije opcija. Lijepo, to pleme sigurno nikad nije došlo u doticaj sa Hrvatima, što drugo reći nego – blago njima kada ne poznaju lopovluk.

Mi bismo, za razliku od njih mogli navesti čitav niz izraza kojim označavamo lopovluk, krađu, otimačinu, grabež, pohlepu, jamljenje, no tome neka se pozabave jezikoslovci.

I onda se krene obrnutom logikom, a baš tako kao što je Ružica i htjela objasniti. Ako za nešto makneš ime u narodu, praktički ga ograničiš i svedeš na ono što ti želiš da narod radi i bude.

Pa tako, meni pada na pamet da su nam s početka 90.-tih uveli hrvatski novogovor. U njemu je stvarno bilo svakakvih ludosti poput, sjetimo se zrakomlata ili brzoglasa. No, gle čuda, postoji i riječ – prosvjed.

Što reći o toj riječi? Sviđa li vam se ta riječ? Kada spomenemo riječ prosvjed, po meni, to je klasično ograničavanje svijesti čovjeka u borbi za svoja prava. Prosvjed označava nešto kao da si se ti malo nešto bunio, ukazao da s nečim nisi zadovoljan, ali nisi sigurno došao čvrsto i jasno rekao: “ne, ja to neću i ne pristajem” i ustrajao u tome. To bi već bio protest. Ali ta riječ više nije u uporabi, i- što sad?!

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp