Strašno! Ljudski ZOO vrtovi su postojali do 1958. godine


Europske i ostale zapadne zemlje koje sebe smatraju vrhuncem demokracije ne tako davno imale su tzv. ‘ljudske zoološke vrtove’ o čemu se u javnosti nevoljko govori, želeći se zataškati ovu sramotnu povijest ljudskog rasizma i idiotizma. Prisjetimo se malo tih ‘zapadnih vrijednosti’ iz ne tako davne prošlosti. Naime, u Belgiji su do 1958. postojali ‘ljudski zoološki vrtovi’ (kako ih nazivaju), odnosno izložbeni prostori na otvorenom u kojima su se ljudi prikazivali kao eksponati. Prestrašno… Toliko o tzv. ‘zapadnim vrijednostima’….

Ota Benga kidnapiran je iz Konga i doveden u izložbeni vrt kao jedan od živih eksponata.

Prvi poznati ‘ljudski zoološki vrt’ u Europi otvoren je u Vatikanu u šesnaestom stoljeću.  Poznati Kardinal Medici, sastavio je zbirku ljudi uključujući Turke, Indijce, Maore itd. Napisao je da je prvi u Europi okupio dvadeset jezika na jednom mjestu.

Ljudski zoološki vrtovi nisu izum bijelaca. Prvi takav poznati vrt posjedovao je aztečki vladar Montezuma II krajem 15. stoljeća. To je bilo ništa u usporedbi s onim što je tek dolazilo s pojavom bijelog čovjeka u novootkrivenim, a tada još neistraženim zemljama.

Sredinom 19. stoljeća sva veća središta u Europi imala su takve “izložbe” s ljudima kao živim eksponatima. Na njima su uglavnom predstavljeni crnci, zatim albinosi, osobe niskog rasta, osobe s raznim sindromima itd. Opći pokret upoznavanja egzotičnih zemalja u Europi danas se kroz udžbenike i opću kulturu predstavlja kao ‘proširenje horizonata europskih naroda prema drugim smjerovima na kompasu’.

Međutim, kolonijalna eksploatacija resursa i ljudi (ljudi su se tada, osobito u Africi, smatrali resursom op.a.) te robovlasnički odnos prema njima i njihovoj zemlji, odnosno život ljudi u tim ‘etnološkim parkovima’, koji su tamo bili dovedeni protiv njihove volje, obično se ne spominje. No, trebali bismo se ponekad prisjetiti svih tužnih i sramotnih momenata iz povijesti ljudskog roda kako bismo iz svega toga nešto naučili o ljudskom rodu.

Podsjetimo, ljudi koji su bili ‘izlagani’ kao eksponati posjetiteljima živjeli su u tim izložbenim prostorima, a ponekad su se kao eksponati čak i vezivali, što je krajnje nehumano, a što možemo vidjeti i na naslovnoj fotografiji na kojoj je prikazano malo dijete s Filipina (Coney Island) vezano špagom za drveni stup – kao eksponat dok ga bijelci u odijelima promatraju. Prestrašno za vidjeti. Ljudski rod je doista spreman na svakojake opakosti i gadosti.

U drugoj polovici 19. stoljeća javlja se njemački istraživač, ekscentrik i pustolov Hagenbeck, koji je nabavljao divlje životinje za razne cirkuse i zoološke vrtove. 

Mislio je organizirati izložbu ljudi koje je predstavio kao divljake. Prva takva izložba prikazana je 1874. godine u Njemačkoj. Hagenbeck je prikazao neke divlje životinje (lavove, slonove, krokodile), kao i crnce iz Nubije (dio Sudana). A te je crnce prikazao i kao divlje zvijeri – u kavezima! A onda je počelo…

Od Sjeverne Amerike, preko Britanije i Francuske te cijele Belgije počeli su se otvarati pravi zoološki vrtovi u kojima su glavna atrakcija bili ljudi, uglavnom crnci. 

Od sićušnih Pigmejaca, preko Bušmana, do Nubijaca i Hotentota. Ljudska raznolikost bila je predmetom čuđenja od strane dominantne rase, umjesto da se ta ista raznolikost percipira kao bogatstvo svijeta i planeta kojega svi mi dijelimo…

Ulaz se posebno naplaćivao, a fotografiranje s takozvanim divljacima se dodatno naplaćivalo.  Daleko smo dogurali kao ljudska civilizacija tehnološki, ali glede naše humanosti smo nažalost i dan-danas u povojima. Dovoljan je mali poticaj od strane vlasti i mainstream medija i ljudi se začas okrenu jedni protiv drugih, do te mjere da bi najradije onu grupu ljudi koji ne misle kao oni strpali u kaveze… Ljudi jedva čekaju prokazivati jedni druge, diskriminirati nekoga tko nije poput njih… Znamo li učiti iz povijesti ili nas takvo što niti najmanje ne zanima?

Ovakvi tužni povijesni trenuci podsjetnik su na što je sve čovjek spreman. S pravom se možemo zgražavati…

Izvor fotografija: nonviolence.org, Wikipedia, news.cnrs.fr, rarehistoricalphotos.com, evolutionnews.org

Ovoj se djevojčici ne zna ime, niti se išta zna o njezinoj sudbini. Ostala je fotografija kao tužni spomen na njezine dane provedene u izložbenom prostoru sa živim ljudima koje i danas nazivaju ljudskim zoološkim vrtovima.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp