Vukovare, ljubavi naša


I tako. Ove godine nažalost ništa od mog dolaska u Vukovar. Krenuli smo u 5h, ali tehnički problemi s autom, Bogu hvala sve je dobro, na cesti čekamo vučnu službu Zvonimir Troskot i ja. Nekada se samo nešto dogodi, iako ne znamo razloge – treba u miru sve prihvatiti. Tako smo i mi sada, dragi Zvone i ja u miru dok kiša pada, mrak polako odlazi, a svjetlo dolazi.

U Vukovar sam prvi put otišao odmah nakon mirne reintegracije, tamo 1999. godine, kao netom završeni gimnazijalac. I zaljubio sam se u Vukovar. U njegovu ludu hrabrost, u njegovu poruku potpunog predanja, u njegove ljude. Bio sam u Vukovaru nekih dvadesetak puta u svom životu, dvadeset tri ili dvadeset četiri puta. Šesnaest godina sam vodio učenike u Vukovar na Dan sjećanja, znao sam imati i po četiri puna autobusa svojih gimnazijalaca u Vukovaru s dragim kolegama, Ivanom i Martom.

Spavanje u Vukovarskoj gimnaziji u dvorani, na parketu. Dugo u noć sam im govorio o značaju grada heroja. Emocije su pljuštale kao ova kiša što pada sada… Hvala vjeroučiteljici Sanji, svim ravnateljima Vukovarske gimnazije na dobročinstvu koji su nam godinama iskazivali.

Isto tako nekih četrnaest godina sam organizirao projekt Vukovar u Rijeci. Na inicijativu pokojnog Lule, Valtera Lulića (riječkog dragovoljca, jednog od prvih članova Armade) koji mi je tada rekao: “Marine, ajde organiziraj neki mimohod od murala do Mosta branitelja”… i od tih misli smo u Rijeci napravili posebnu manifestaciju Dana sjećanja na Vukovar. Svjedočanstva vukovarskih heroja Paše, Luje, Radnića, Horvata, Jurčana, ma desetci tih momaka su mi dolazili u Sušačku gimnaziju, Salezijansku, svjedočanstva…, pa smo krenuli nas oko 500 sa Sušaka prema Mostu branitelja gdje smo se spajali s braniteljima i Armadom.

Znalo je tu biti i preko 2.000 Riječana u čast Vukovaru. Molitva, svijeće i baklje postali su prepoznatljivi znakovi obilježavanja Vukovara nas Riječana. Posebno je to bilo. Nekoliko godina smo uspjeli vukovarskim srednjoškolcima omogućiti besplatno ljetovanje u Rijeci… i na to sam ponosan.

Vukovara se danas treba sjetiti. Ali ga ne smijemo zaboraviti i u sve ostale dane. Vukovar je zavrijedio da ga ljubimo i posebno poštujemo. Vukovar je simbol naše slobode, tolike žrtve heroja utkane u našu slobodu da bismo mi danas imali Hrvatsku. Odbacujem svaku pomisao pesimizma, odbacujem svaki pokušaj jadikovke i naricanja nad našim Vukovarom i nad našom Hrvatskom. Ona je onakva kakav si baš ti prijatelju i prijateljice koji čitate ove retke. Takvi kakvi smo mi, ti i ja, takva je naša Hrvatska. Pa neka bude ona ljepša, poštenija i pravednija. Radi svih njih koji su svoje živote za nju dali.

Vukovare, ljubavi naša!

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp