Odškrinuo sam ti vrata svojih snova

da činim grešku

znadoh i prije početka

Jer tebe je željeti

pad u nedostajanje

i gubitak na prvi pogled

Dok sam te gledao u oči

postajala si sjena jedne vatre

gorući te pogled stavio nasred pozornice

Naspram svih svjetala

morao sam pronaći muškarca u sebi

u srži svoje siluete

u stvarnoj nestvarnosti

Čak i u postelji

kada bih između tvojih madeža

crtao sazviježđe, bilo je

kao da ti tijelo mijenja boju;

rasplamsano, opijajuće,

dodirljivo više nego prije

Tvoj glas je postajao drugačiji,

tvoje nagađanje sudbine vještije

I samom Odiseju daleko

nisam te nikada sreo

a kada pomislim na tebe,

ponovno se skupljam da zaspim