Jedan je ljudski, poučen našim ovozemaljskim iskustvima, dimenzijom, paletom osviještenih ili neosviještenih emocija, otvorenošću ili zatvorenošću uma i srca, uvjerenjima i svime što je karakteristika našeg ljudskog oblika na ovome svijetu.

Čak i ako posjedujemo najbritkiji um, bogato životno iskustvo i najviši oblik emocionalne inteligencije, čak i ako smo pročitali brojne drevne knjige i prijateljevali s mudracima, pogled na svijet iz ovozemaljskog ugla sadržavat će neka ograničenja.

Drugi pogled na svijet je božanski.

To je pogled očima Boga, Više Svijesti, Polja Bezuvjetne Ljubavi.

Onaj tko nije nikada ušao u taj dio sebe, vrlo vjerojatno će govoriti kako je to nemoguće dostići dok smo u ljudskoj dimenziji.

No, itekako je moguće.

Do tamo se dolazi potpunim odricanjem u duhu od svih uloga, svih nastojanja i svih potreba.

Do tamo se dolazi kroz otvoreno srce, tišinu beskraja i zaron s one strane uma.

Ovaj pogled na svijet ima samo jednu stranu – svjetlosnu.

Ovaj pogled na svijet duboko zna da su nedostatak, mrak i strah samo iluzija.

Čovjeku nije lako biti cijelo vrijeme svjesno zaronjen u božansku svijest.

Da je to bila namjera, duša ne bi ni nastojala postati dio ljudskog iskustva.

No, što više osvješćuje taj božanski dio sebe, što više iz njega svijet promatra, to ga on snažnije obavija.

To duže traju sveta iskustva.

I u jednom trenutku shvatiš da Te iznutra grli Bog.

Pa zagrliš i Ti njega.

I tako plovite, bespućima svemira.

I kad je olujno i kad je mirno.

Podsjećate jedno drugo na Istinu.

Kroz svjetlost.

Kroz Jednost unatoč prividu da vas je dvoje.

Kroz Nebo na Zemlji.

Kroz Ljubav vječnu.

Kroz Sve.

Hvala, Živote!