Elia Pekica Pagon – Pandemija je razotkrila sve prikrivene diktatore među nama


Famozna pandemija uz još famoznije cjepivo u potpunosti su demaskirali naše društvo i omogućili nam da sada kristalno jasno možemo vidjeti tko je kakav i tko je sve na što spreman, razotkrivši do kraja porazno nisku razinu međuljudske tolerancije i urođenu težnju za diskriminiranjem ljudi koji misle drugačije od iskompleksiranih diskriminatora. Jer, radi se upravo o tome – o kompleksima koje jadnici liječe time što pljuju po nekome iz bilo kojeg razloga koji nikada nije utemeljen ni opravdan, već je samo izgovor za patološko ponašanje i iživljavanje na drugim ljudima samo zato što imaju drugačije stavove i poglede na svijet od njih.

Svatko tko ima potrebu prokazivati nekoga, osuđivati nekoga je iskompleksiran čovjek koji na taj način liječi svoje komplekse. Razlog maltretiranja i teroriziranja drugih ljudi diktatorima nije uopće važan, jer je lažan, to je samo izgovor koji je njima kao rođenim tiranima potreban kako bi činili zlo. Njima je samo potreban neki, bilo kakav povod da mogu početi sa svojim terorom, a cijepljenje je bilo izvrstan povod upravo za to – za njihovo izlaženje iz ormara – za pojavu brojnih wannabe diktatora na javnoj društvenoj sceni. Važno je znati da su kompleksi ti koji žive i tinjaju u tim sitnim dušama diktatora i dovoljna je sitnica da njihovo zlo, mržnja i zloba eksplodiraju u svoj svojoj paklenoj raskoši i izađu iz njih – kroz sve njihove pore u obliku otrovne, razarajuće energije.

Te sitne duše koje su tijekom pandemije izašle iz ormara želeći na bilo koji način potamaniti i ukloniti iz društva i sustava slobodnomisleće ljude koji samo vjeruju u pravo na izbor, sada se već zasigurno srame svojih sramotnih izjava tijekom pandemije kojima su častili necijepljene ljude. No, možda i ne, možda griješim, jer takvi nemaju srama.

Oni samo imaju potrebu prikazati se humanima i društveno angažiranima. Sve je to samo njihova krinka. Sve u vezi njih je protkano lažima. Lako ćemo ih prepoznati. Za novac su spremni biti bezrezervno vjerni svakom sustavu, poslušni su do bola, u sve dane života svoga maksimalno su prilagođeni sustavnim kalupima u kojima žive kao uspavane i zakonom zaštićene vrste ljudi bez imalo prava na svoj mozak. Financijska dobit im je na prvome mjestu, a sve drugo im nije važno. Za novac bi utopili nekoga u čaši vode ili ga gurnuli kroz prozor bez ikakvih problema. I, da, ne mogu smisliti ljude koji misle svojim glavama, oni ih posebno iritiraju jer su se oni svojih mozgova odavno odrekli, ako su ih ikada i imali.

Cijepljeni diskriminatori za vrijeme pandemije koja s vremenskim odmakom djeluje poput neke parade njihova ponosa, hvalili su se svojom brigom za druge i predstavljali svoj sveti čin cijepljenja kao pripadnost nekoj novoj Covid religiji i neko humano djelo koje čine za druge, dok su istodobno iskazivali mržnju i netrpeljivost prema necijepljenim ljudima kao da su manje vrijedni, nevjernici i teški grješnici. Cijepljeni ljudi, odnosno velika većina njih, podsjetimo, otvoreno su diskriminirali necijepljene ljude, čime su dokazali da se u civilizacijskom smislu ovaj svijet nije pomaknuo niti milimetra prema naprijed, čak štoviše, kao da nazaduje, jer ljudi kao da baš ništa nisu naučili iz povijesti. Klanjajući se izmišljenom bogu Covidu, prinosili su mu necijepljene ljude na žrtvenik u želji da nestanu s lica zemlje.

I dalje su žedni krvi, i dan – danas samo čekaju prigodu da ona poteče. Da nije tako – ne bi bilo ni ratova, ni bilo kakvih drugih međuljudskih sukobljavanja. Ratovi su također dokaz da u ljudima spava želja da napadnu drugog čovjeka iz ovog ili onog razloga. Dovoljan im je bilo kakav povod da krenu jedni na druge kao najokrutnije zvijeri uz časne iznimke koje žele život u miru i slozi s drugim ljudima.

Veliki broj potencijalnih diktatora žive iz dana u dan, spremni na neki sukob, na prokazivanje drugih ljudi, na diskriminaciju, getoizaciju i segregaciju kako bi time liječili svoje komplekse i barem na tren se osjećali uzvišenima, vrjednijima od drugih i što sve ne. Jadno i presmiješno. Ali i opasno. Jer ti ljudi su tu, među nama i preko noći će se okrenuti protiv nas ako im vlasti daju neki povod za to. Neke smo od njih upoznali upravo tijekom pandemije, odnosno upoznali smo njihovo pravo lice i sada smo puno oprezniji u biranju društva.

Mislili smo da te (ne)ljude poznajemo, mislili smo da su ljudi, ali u biti ih nismo poznavali, poznavali smo tek njihove krinke, njihove nakaradne i laskave društvene maske. Upoznali smo ih tek onda kada su nam pokazali svoje pravo demonsko lice. Tek tada smo vidjeli da se ne radi o ljudima, već o neljudima spremnima na najveće gadosti i opakosti što proizlaze iz njihove osobne tame.

Evo i malog podsjetnika na te tužne i po mnogočemu vrlo ružne pandemijske dane i na sve ono što smo tijekom pandemije jedni o drugima spoznali…

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp