Političari prodaju vas i vašu imovinu kako bi nastavili život na dug i zadržali svoje pozicije


George Orwell jednom je napisao: “Nepoštenje je veliki neprijatelj jasnog jezika. Kada postoji jaz između stvarnih i postavljenih ciljeva, poput sipe koja ispušta tintu, pribjegavamo, kao instinktivno, dugim riječima i iscrpljenim frazama.”

Vjerojatno ste čuli dvosmislene izraze poput trgovinskog deficita, kolapsa dolara, javnog duga, financiranja duga itd., a svi oni zvuče nejasno, aktuarski i nebulozno.

Stvarnost iza ovih računovodstvenih fraza je apsolutno monstruozna.

Kad netko — recimo, stranac — posudi novac američkoj vladi, što dobiva zauzvrat?
Dobivaju obećanja plaćene kamate i mogućeg povrata glavnice.

Što vaša vlada dobiva za ovaj novac? Vlada nije posao; ne ostvaruje profit na slobodnom tržištu, pa odakle joj onda novac da isplati svoje vjerovnike? Počinjete li shvaćati da to nije prodaja dolara, obveznica, agencijskih dugova ili riznica ili bilo što slično.

Gdje će vaša vlada dobiti novac da isplati vjerovnike? Nema papirića, ugovora ili dijelova računala za prodaju. Vlada može prodati samo jednu stvar. Vlade imaju samo jednu imovinu koju mogu koristiti kao jamstvo, a to ste vi i vaša imovina.

Prodaju vas politički vođe

Kada Kina posuđuje 800 milijardi dolara vladi, ono što dobivaju zauzvrat je jamstvo da će 10 000 dolara – plus kamate – prijetnjom biti oduzeto vašoj obitelji i otpremljeno u inozemstvo. Kad poljoprivrednik dobije kredit od banke, kao jamstvo koristi svoju stoku. Kredit će otplaćivati ​​mlijekom i mesom koje će krave u budućnosti proizvoditi. Banke kupuju dio njegovih krava. Vi ste stoka koju vaši vođe koriste kao kolateralne žrtve.

Lideri za koje navijate, paradirate, puštate balone, donirate novac prodaju vas stranim vladarima; Kineskim, japanskim, nigerijskim, južnoameričkim dilerima droge s računima na Karibima, ruskim, korejskim, egipatskim, kolumbijskim, čileanskim, filipinskim, malezijskim i svima koji su im spremni dati nekoliko dolara u zamjenu za krv, znoj i trud posao vaše budućnosti.

Zastava kojoj se klanjaš i himne koje pjevaš i vladari pred kojima klečiš i plačeš odani su ti koliko vlasnik plantaže ima svojim robovima.

Nažalost, robovi s plantaža imali su više ponosa od nas. Robovi s plantaža općenito nisu poštovali svoje gospodare jer su ih prodavali, stavljali na dražbu svoje živote, snove, nade i budućnost svoje male djece.

Razumijemo da stoka liže ruku seljaka koji joj zamahuje sjekirom za vratom jer su goveda glupe životinje koje ne mogu razumjeti svoj pravi odnos sa seljakom i njegov strašni plan za njih. Koji je naš izgovor?

Kad skandiramo, kad kličemo, klanjamo se, molimo, pjevamo i plačemo od radosti što neki novi farmer sada predsjeda trgovinom na veliko izlažući i prodajući budućnost naše obitelji, kad s opsesivnom prazninom volimo vođe koji se smiju dok dražbe od svih do diktatora i burzovnih mešetara svijeta, koja je naša isprika?

Je li naš ponos toliko slomljen da padamo u patetično veselje nad svakim novim bezobraznim demagogom, koji se pretvara da mu je imalo stalo do nas? U budućnosti će naša djeca tražiti da znaju, zašto smo klečali i radovali se kad su prodana na aukciji. 

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp