Donosimo osobno svjedočanstvo međunarodno priznatog plesača Maxwella Harrisona o oštećenju njegova srca uzrokovanom cjepivom.

„Nemam nikakva znanja niti znanja o medicini i slično, stoga se unaprijed ispričavam zbog toga. Ali moje osobno iskustvo je da sam u rujnu 2021. godine primio drugo cjepivo protiv Pfizera. To je bilo 1. rujna – sada se i sam toga pokušavam sjetiti – i od tada, nakon osam dana, sa svojim dobrim prijateljem koji je danas sa mnom, odveden sam u bolnicu nakon što sam pretrpio srčani udar, bila je to epizoda u kojoj nisam mogao disati. 

Od tada, svakim danom postupno, od te hospitalizacije, osjećao sam jake palpitacije srca. To se obično događalo kada sam se fizički naprezao, pa je ubrzao rad srca i to je trajalo nevjerojatno dugo. 

Prvobitno sam bio na razini NHS-a i oni su mislili da su to napadi anksioznosti. I svaki put kada sam nečujno spomenuo učinke cjepiva, na neki su mi se način podsmjehivali, smijali mi se i govorili da je to teorija zavjere. 

Zatim, 17. prosinca 2021. dijagnosticiran mi je peri/miokarditis od strane jednog od vodećih kardiologa u zemlji. Tu sam dijagnozu dobio nakon odgovarajućih pretraga i MRI-a. Od tada sam na liječenju i polako mi je bolje. 

Međutim, vrlo je jasno iz mojih razgovora koje vodim s ovim kardiologom i vodećim stručnjacima u medicinskom sektoru da ovo nije samo rijedak slučaj, nisam tu samo ja, tu je na stotine i stotine ljudi. I kao i svi vi danas, šokiran sam čuti, do koje razine i do koje mjere se sve ovo gotovo nečujno događa u ostatku Europe, SAD-a i Azije.

Prilično je zastrašujuće da nam je, kada smo prvobitno dobili cjepiva, rečeno da nema prethodnih nuspojava. A nama mladim ljudima, posebno nama koji možda malo više vježbamo od starije generacije, rečeno je kako nam se ništa od toga neće dogoditi. No, prema onome što vidimo iz priloženog iz svih iskustava koje sam čuo od igrača ragbija koji se više ne mogu natjecati u svojim sportovima, pa do trkača, recimo jednog u Gillinghamu koji je imao rupu u srcu jer je prekomjerno vježbao…rekao bih da je ono što se pokušava prikriti važnije od bilo čega drugog. Rečeno mi je da se ovdje radi o upali srca i da je to nuspojava koja će biti sastavni dio moga života sljedećih 12 do 18 mjeseci.

Od studenoga nisam plesao. Ali u listopadu sam, budući da nisam bio prethodno upozoren na to, predstavljao Veliku Britaniju na svjetskom prvenstvu. Iako to nije bio rezultat koji sam želio, došao sam šesti. . . Nije to bio rezultat koji sam želio, da budem iskren, imao sam dva napadaja na natjecanju i morali su me liječiti bolničari. I opet, bilo je to u vrijeme kada nisam imao pojma koliko je to zapravo drastično. 

I reći ću vam, kardiolog mi je rekao, kad sam mu rekao da sam imao ta dva napada, da sam potencijalno mogao izgubiti život. 

Više puta bih odlazio na počinak u strahu za svoj život, jer nisam znao hoću li se jutrom probuditi. Brinuo sam se. A ono što me sada najviše brine . . . iako je to sada riješeno što se mene tiče, je činjenica da se o tome ne izvještava u glavnim medijima. Osjećam da me kao autsajdera i kao pravnog studenta jako brine zašto ovo nije razgovor na nacionalnoj razini. U prosincu sam se pojavio na GB News i dobio sam priliku govoriti o tome, na čemu sam bio nevjerojatno zahvalan.