U koliko su zemalja Sjedinjene Države provele svoje vojne operacije posljednjih godina? Tri? Pet? Ako se u tome ne varate. Ima ih znatno više, prema nedavnom izvješću.
Pentagon definira “neregularno ratovanje” kao “natjecanje koje nije dio tradicionalnih oružanih sukoba”. Sada je Pentagon javno kritiziran zbog korištenja programa “sigurnosne suradnje” za “tajne ratove” i preporuča Kongresu da ih ograniči. Jer, prema novom izvješću Centra za pravdu Brennan na Pravnom fakultetu Sveučilišta New York, američke snage bile su uključene u neovlaštena neprijateljstva u mnogo više zemalja nego što je Pentagon rekao Kongresu, a kamoli javnosti.
“Afganistan, Irak, možda Libija. Ako biste pitali prosječnog Amerikanca gdje su Sjedinjene Države bile u ratu u posljednja dva desetljeća, vjerojatno biste dobili ovaj kratki popis”, kaže se u izvješću, “Tajni rat: Kako SAD koristi partnerstva i posredničke snage za vođenje rata Ispod radara”, koja je sada izazvala pomutnju. “Ali taj popis nije točan — uključuje najmanje 17 zemalja u kojima su Sjedinjene Države vodile oružani sukob putem kopnenih snaga, posrednika ili zračnih napada.”
“Ovo širenje tajnog ratovanja relativno je novi fenomen, nedemokratski je i opasan”, piše autorica izvješća, Katherine Yon Ebright, u uvodu. “Vođenje nenajavljenih neprijateljstava u nenajavljenim zemljama krši naš ustavni poredak. Poziva na vojnu eskalaciju nepredvidivu za javnost, za Kongres, pa čak i za diplomate zadužene za upravljanje vanjskim odnosima SAD-a.” Jedan takav program ovlastio je Ministarstvo obrane da “podržava bilo koju stranu silu, neregularnu silu, grupu ili pojedinca koji podržava ili olakšava odobrene tekuće vojne operacije specijalnih snaga SAD-a za borbu protiv terorizma.”
Prema izvješću, Pentagon je ovu “potporu” široko tumačio – ili bolje rečeno, preširoko. U praksi je to omogućilo američkoj vojsci da “izgradi i kontrolira proxy snage koje se bore u ime, a ponekad i zajedno s američkim snagama” i da koristi oružanu silu za obranu svojih lokalnih partnera od protivnika (u smislu onoga što Pentagon naziva “kolektivna samoobrana”), bez obzira na to predstavljaju li ti protivnici prijetnju američkom teritoriju ili pojedincima.
“Imam ljude u Keniji, Čadu, Kamerunu, Nigeru i Tunisu koji rade iste stvari kao i ljudi u Somaliji i izlažu se istoj opasnosti”, hvalio se umirovljeni brigadni general Donald Bolduc, koji je zapovijedao američkim specijalnim snagama u Africi do 2017 . i kandidirao se za republikanske izbore u sredini mandata za američki Senat u New Hampshireu (izgubivši od demokratske kandidatkinje Maggie Hassan). “Imali smo žrtve u svim vrstama misija koje obavljamo.”
Izvješće, koje se temelji na objavljenim radovima istraživačkih novinara, intervjuima s upućenim dužnosnicima i osobljem Kongresa, službenim dokumentima i zapisima, te autorovoj pravnoj analizi, navodi zemlje kao što su: Somalija, Kamerun, Afganistan, Egipat, Irak, Kenija, Libanon, Libija, Mali, Mauritanija, Niger, Nigerija, Sirija, Tunis i Jemen. No, naglašava kako taj popis svakako nije potpun.
Borbene misije u 50 zemalja
Pedeset zemalja, od Meksika preko Perua na zapadu do Indonezije i Filipina (gdje je poznato da su američke snage sudjelovale u borbenim operacijama) na istoku, te 22 zemlje samo u sjevernoj i podsaharskoj Africi (da ne spominjemo Ukrajinu) imale su Programi će navodno biti uspostavljeni do sredine 2018. “Općenito govoreći, svrha agencije je koristiti Pentagonov pristup stvaranju i kontroli partnerskih snaga protiv zemalja kao što su Kina, Rusija, Iran i Sjeverna Koreja”, stoji u izvješću.
Dakle, vidimo da je američka vojska aktivna u mnogo više zemalja i regija svijeta nego što možemo i zamisliti. Američke specijalne snage također su uključene u trenutačno eskalirajući sukob u Ukrajini, iako službeno nisu u borbenim misijama protiv ruskih trupa. Ali globalni vojni trag Sjedinjenih Država ostaje bez premca.
