Aaron Russo još je 2007. godine upozorio na uspostavu digitalnog robovlasničkog sustava


Aaron Russo (1943.-2007.) bio je američki biznismen, filmski producent i redatelj te politički aktivist kojeg se mnogi ljudi još uvijek sjećaju, koliko god danas brzo živjeli i još brže zaboravljali jedni druge i naše dojučerašnje životne suputnike. Kratkoročna memorija i još kraća pamet u brzom vremenu ne ostavljaju prostor sjećanjima koja su nekada bila nešto posve normalno, jer se živjelo znatno sporije i bez stresa.

Danas kao da nitko više nikoga ne pamti i kao da nitko ni za koga više nema ni minute svog dragocjenog vremena. Preživljavanje je postalo glavno zanimanje mnogim ljudima na svijetu koji naprosto više nemaju ni vremena, ni interesa pratiti bilo što što nije u vezi s njihovim preživljavanjem.

Sustav koji nemilosrdno gazi ljude na tu ih je bešćutnost i prividnu i prinudnu sebičnost prisilio. Kada beskućnik koji spava na kartonima nema što jesti, njega ništa ne zanima osim toga da dođe do kore kruha, baš kao što bolesnik koji pati od nepodnošljivih bolova ne razmišlja ni o čemu drugom nego o trenutku kada će njegovi bolovi prestati. Pohlepnici, pak, s vrha piramide moći ovog svijeta ne razmišljaju ni o čemu drugom nego o tome kako da taj vrh piramide svakim danom bude još viši, kako da se vine nebu pod oblake te kako da bude još više odvojen od dna piramide gdje žele trajno smjestiti ostatak čovječanstva i staviti ga pod svoj pakleni nadzor.

Zašto danas u široj javnosti ponovno odjekuje posljednji intervju Aarona Russoa s Alexom Jonesom? Zasigurno ne bez razloga. Svi oni koji su pozorno slušali njegov posljednji intervju znaju da je on u tom svom posljednjem intervjuu između ostalog progovorio kako svjetska elita planira uspostaviti Novi svjetski poredak te sve nas pretvoriti u robove.

U njegovom povijesnom posljednjem intervjuu, redatelj i glazbeni promotor Aaron Russo detaljno je govorio o njegovim insajderskim saznanjima koja mu je dao član obitelji Rockefeller s kojim je prijateljevao. Russou je rečeno – prije 11. rujna – o planovima za organiziranje terorističkih napada, o invaziji na strane nacije i pokretanju visokotehnološke državne kontrolne mreže koja bi pratila svaki pokret stanovništva pomoću implantabilnih RFID mikročipova.

Novi svjetski poredak bio je donedavno kao sintagma tretiran kao najgora moguća teorija zavjere, no uz sve frapantno transparentne poteze WEF-a, UN-a i WHO-a taj nam se poredak sada čini sve izglednijim. Odluke koje se donose, donose se na globalnoj razini, tako da na lokalnim razinama odlučivanje postaje praktički nemoguće. Lokalni namještenici samo su poslušnici globalne elite. Sam Russo je izjavio kako je demokracija jedna najobičnija iluzija.

Uspostava svjetske vlade odvijat će se postepeno i to će, naravno, podrazumijevati ukidanje naših osnovnih ljudskih i građanskih prava i sloboda, što smo već za vrijeme pandemije osjetili. To je moćnicima vrlo lako postići.

Ide se ka centraliziranom bankarskom sustavu, ide se ka nadzoru i kontroli čovječanstva. Ide se ka digitalnim valutama i potpunoj digitalizaciji naših života. Sve se to odvija pred našim očima i o tome se godinama prije nagoviještalo i govorilo, a sada sve to pred našim očima postaje stvarnost i sve tzv. ‘teorije urote’ prestaju to biti, već se na vrlo grub način obistinjuju.

Sve ono što je do jučer bila teorija urote, danas je istina, a što je do jučer bila istina, razotkriva se kao najobičnija laž. Mainstream mediji nude sustavne laži nam kao apsolutne i unaprijed prihvaćene istine (čitaj: one koje moramo prihvatiti ako želimo preživjeti), dok cenzori nemilosrdno guše glasove alternativnih medija i stalno smišljaju nove zakonske regulative kojima žele ograničiti svaku, pa i najmanju trunku slobodnog i neovisnog novinarstva.

Svjetska vlast ne može biti drugačija nego totalitarna i takva će, ako do nje dođe i biti. Sustav u kojemu se svi ljudi na svijetu stalno nadziru i prate na globalnoj razini i u kojem više nitko nema pravo odlučivanja ni o čemu je najobičnija surova diktatura. U tom ćemo globalnom selu biti ograničeni u svemu i osuđeni na društveno kreditiranje i bodovanje jer moramo brinuti za planet, za klimu, za resurse i tako dalje. Globalna će vlast uvijek naći neki izgovor za uspostavu kontrole nad našim životima. Moćnici će od nas tražiti da se odreknemo i ono malo slobode u odlučivanju o vlastitim životima što smo je do jučer imali. Učinit će sve da okrenu ljude jedne protiv drugih na ovaj ili onaj način već prokušanim metodama – plasirajući među ljude ideološke, nacionalne, vjerske, statusne, pandemijske i ine podjele.

Pandemija je bila izvrsna vježba koja je pokazala kako se čovječanstvo preko noći može pokoriti i podijeliti putem, eto – sijanja straha od nekog virusa i postavljanja cijepljenja protiv istog kao temelja društvene poslušnosti te shodno tome necijepljenja kao podloge za diskriminaciju i segregaciju neposlušnih ljudi. Ako imaš vlast i medije, preko noći možeš ljude nečim prestrašiti i uspostaviti kakvu god vrstu kontrole želiš. Kina je u toj kontroli stanovništva u ime zaštite zdravlja doista otišla najdalje od svih ostalih država svijeta – nadmašujući maltretiranjem svojih građana najmračnije scene iz distopijskih romana i filmova.

Ostatak svijeta promatrao je kako si ljudi u Kini oduzimaju živote, kako ih prisilno zatvaraju u vlastite domove bodljikavim žicama, kako im tri presudne boje QR kodova određuju količinu slobode, kako ih se prisilno odvodi u karantenske kampove nalik najgorim logorima, kako ih se šinterskim hvataljkama i mrežama za leptire lovi po ulicama i zatvara, kako ih se lišava slobode ljepljivim trakama i folijama i pretvara u žive mumije koje se potom poput pošiljki baca u policijske kombije kao najgore prijestupnike samo zato što se nisu taj dan testirali, ili zato što su možda pozitivni na virus, a uhvaćeni ‘na slobodi’, kako se članovi obitelji odvajaju jedni od drugih, kako se ljude na najsuroviji način izvlači iz njihovih domova, kako se ljudima stavljaju lisice na ruke dok ih se odvodi na opetovana testiranja… Sve je to svijet mirno promatrao.

I danas u Kini vidimo redove ljudi kako svakodnevno u svim, pa i nemogućim vremenskim uvjetima čekaju na testiranja, kako im se ponovno uvode maske i nalažu docjepljivanja. Poslušnost biva nagrađena, neposluh se kažnjava. Nedavnim su masovnim prosvjedima i pobunama Kinezi uspjeli malo opustiti nultu toleranciju prema Covidu i rigorozne mjere koje su tamo uvedene, no čim mjere malo popuste, zna se – odmah uz veliku pomoć mainstream medija dolazi novi val virusa koji će ponovno pokoriti ljude. Za ljude koji nemaju doticaj s medijima ova pandemija nije ni postojala, oni naprosto ne znaju ni za kakav virus ili pandemiju, pa se čini kako je najveći strah od iste upravo u ljudima koji redovno i gotovo hipnotizirano prate mainstream medije i sve ono što im oni po diktatu s vrha piramide moći orkestrirano serviraju.

To se zove indoktrinacija. Ali, interesantno, indoktrinirani ljudi mrze kada im se to spomene. Oni ne žele ni znati što je indoktrinacija. Nikada nisu čuli za ispiranje mozga, niti žele čuti. Žele samo nastaviti živjeti po pravilima sustava, kakva god ta pravila bila, samo da je njima glava na ramenu, da imaju krov nad glavom i kruh na stolu. Kakva god im suluda pravila postaviš kao uvjet prividne građanske slobode, oni će ta pravila u maniri najvećih poslušnika prihvatiti i slijediti odlazeći baš kao guske u maglu, kako bi svojom poslušnošću kupili svoju prividnu i krhku slobodu.

Ako se poslušnike ucjenjuje cjepivom za zadržavanje radnog mjesta, oni će se cijepiti i pet puta na dan, samo kako bi nastavili raditi svoj posao. Oni se neće baviti time je li to eksperimentalno cjepivo opasno ili ne. Trebamo znati kada je dosta, trebamo znati reći – NE tiranima. Trebamo znati stati na loptu i reći – nismo robovi i ne želimo to biti. Ima nas više nego samoprozvanih i nikada izabranih moćnika na krovu svijeta koji sve više izlaze iz sjene, samo su oni mudro i perfidno poduzeli sve da nas okrenu jedne protiv drugih, da nas podjele i posvađaju na sve moguće načine jer znaju da ih zajedništvom možemo pobijediti. Nikada si to nismo smjeli dozvoliti – to da nas vlasti dijele na ove i one po bilo kojoj osnovi. Te su glupe podjele tajna njihova uspjeha i istodobno ključ našeg neuspjeha i nemoći koja je mogla i još uvijek može u bilo kojem trenutku biti moć, samo kada bismo osvijestili moć zajedništva.

Trebali bismo samo svako malo stati i razmisliti o svemu što se događa i postaviti si jedno jedino pitanje – zašto se događa to što se događa i tko od svega toga profitira? Malo je danas ljudi kao što je bio Aaron Russo i koji bi kao on bili spremni otvoreno progovoriti o stvarnom stanju stvari. Boje se. Ne žele biti etiketirani neposlušnicima, odmetnicima, nepodobnima. Žele govoriti ono što se mora govoriti kako bi bili društveno prihvaćeni. To znači ići linijom manjeg otpora, ići niz dlaku ruci koja te hrani i oblači. I, što to uopće nekome znači biti prihvaćen u bolesnom i izopačenom društvu izraslom na krivim temeljima? To samo znači da je prihvaćen čovjek još jedan u nizu kupljenih i nadasve bezbojnih, sivih kafkijanskih likova, tih slijepih kotačića sustava koji ne čine baš ništa da ovaj svijet postane bolji nego što jest.

Tako to rade moćnici. Manipuliraju otuđenim masama. Sve je u biti vrlo lako i jednostavno. A ostatak svijeta se vara ako misli da se sve to što se događalo i što se događa u Kini nikada neće dogoditi i u drugim krajevima svijeta gdje se već uvode sustavi društvenog bodovanja, digitalnog ID-a i uvodi digitalni nadzor nad ljudima. Kako ljudima može biti normalno da ih strojevi u doslovnom smislu nadziru i kontroliraju? Postali smo robovi strojeva. Uzmimo za primjer najobičniji bankomat. Recimo da smo u njega ubacili karticu i bankomat se u tom trenu pokvari. Što ćemo učiniti? Hoćemo li se svađati s bankomatom koji nam je progutao karticu? Ne, nego ćemo bespomoćno stajati pred njim. Potom ćemo, čim se dočepamo telefona nazvati  banku i dobiti automatsku sekretaricu koja će nas upućivati na razne usluge banke i brojeve koje trebamo pritisnuti kako bismo eventualno dočekali čovjeka, a ne stroj s druge strane linije…

Kada govorimo o tehnologiji kao robovlasniku našeg doba, najbolje je zapravo uzeti za primjer Kinu i famozne tri semaforske boje njihovih QR kodova – crvenu koja označava ograničeno kretanje i karantenu, žutu koja označava djelomičnu slobodu kretanja i zelenu koja ljudima dozvoljava slobodno kretanje, jer to znači da su friško testirani i negativni na virus. Provjera QR kodova vrši se na svakom koraku. Ljudi su zbog krive boje QR koda u toj zemlji čak onemogućeni ući u svoje stambene zgrade i primorani doslovno spavati na ulicama do novog testiranja koje će im, ako budu sretne ruke, omogućiti zelenu boju QR koda.

Tamošnje vlasti koriste se tehnologijom kako bi putem nje iscrpljivali svoje poslušne građane. Zar možemo vjerovati tehnologiji kada je u krivim rukama? Naravno da ne. To dokazuje i recentni kineski primjer kada su kineske vlasti daljinskim putem promijenile Covid digitalnu QR putovnicu ljudi u žutu ili crvenu boju kako bi ih spriječile da napuste Guangzhou. To se dogodilo tijekom prosvjeda u studenom. Ljudi su bili zaglavljeni u Guangzhou i nisu mogli otputovati svojim kućama. Eto što se sve može dogoditi kada se tehnologiji prepusti upravljanje životima ljudi. To su vrlo opasne stvari, jer tehnologija uvijek ima zadnju riječ. Ne možeš aparatu prigovoriti, ne možeš mu se žaliti, ne možeš apsolutno ništa – tehnologija upravlja tvojim životom.

Recentne snimke iz Argentine koje kruže društvenim mrežama pokazuju kako ljudi ne mogu do bankomata ako nisu cijepljeni, odnosno ako nemaju potvrde o cijepljenju protiv Covida.  

Nešto što će osim nekih novih dobro osmišljenih zaraza u godinama koje su pred nama igrati važnu ulogu u uspostavi kontrole nad globalnim stanovništvom je tzv. „Carbon Footprint“ iliti ugljični otisak koji će nas vratiti u školske klupe na satove kemije. Što je to, dakle, taj famozni ‘ugljični otisak’ na temelju kojega će nas moćnici zarobljavati i ograničavati? Mjera je to ukupne emisije stakleničkih plinova koju izravno ili neizravno uzrokuje aktivnost pojedine osobe, proizvoda, zgrade, korporacije, događaja, grada, države itd. U ugljični je otisak uključeno svih šest stakleničkih plinova iz Kyoto protokola: ugljikov dioksid (CO2), metan (CH4), dušikov oksid (N2O), hidrofluorougljici (HFCs), perfluorougljici (PFCs) i sumporov heksafluorid (SF6).

Prema definiciji: „Ugljični otisak je količina emisije ugljičnog dioksida (CO2 ) povezana sa svim aktivnostima osobe ili drugog entiteta (npr. zgrada, korporacija, država itd.). Uključuje izravne emisije, poput onih koje nastaju izgaranjem fosilnih goriva u proizvodnji, grijanju i transportu, kao i emisije potrebne za proizvodnju električne energije povezane s potrošnjom robe i usluga“ (Izvor: Britannica, 2021.). Osim emisija CO2 neophodno je pratiti i utjecaj emisija drugih stakleničkih plinova, poput vodene pare (H2O), gore spomenutog metana (CH4 ), dušikovog suboksida (N2O) ili klorofluorougljikovodika ili fluoriranih plinova (CFC).

Već sada se u Oxfordu najavljuju probna klimatska zaključavanja koja će najprije biti u eksperimentalnoj fazi, kako bi kasnije postala naša gruba realnost. Najavljuje se život u distopijskim 15-minutnim gradovima bez prometa od kojih je gradnja jednog već započela u Saudijskoj Arabiji (The Line).

Sve ono što nam se činilo nemogućim, postat će mogućim. Brišu se razlike među spolovima, uništava se obitelj kao društveni nukleus, propagira se rodna neutralnost u ime tolerancije, najavljuje se lansiranje umjetnih maternica, odnosno kapsula u kojima će budući roditelji u miru i bezbolno dočekivati svoju djecu.

Ni depopulacija više nije teorija zavjere, već stvarnost. Humana eutanazija ljudi sa zdravstvenim, mentalnim i financijskim problemima u pojedinim je zemljama već uzela i previše maha. Naravno, ovdje mislimo na Kanadu gdje kandidat za medicinski potpomognuto samoubojstvo praktički može biti bilo tko tko sebe proglasi depresivnim čovjekom bez volje za nastavkom života – a to su danas svi egzistencijalno ugroženi ljudi.

Ako se svi bespogovorno pokorimo tim novim pravilima ‘vrlog novog svijeta’, tada se ne možemo nadati nekoj boljoj budućnosti našeg planeta u bilo kojem smislu. Moćnici će od nas činiti što god žele. Svako malo će nas prisilno i preventivno cijepiti protiv tko zna sve kakvih virusa za koje će i opet znati samo oni ljudi koji prate mainstream medije…

Uskoro nećemo moći ni posjedovati ništa, jer će, primjerice, posjedovanje i najam nekretnina biti uvjetovani visokim i za mnoge ljude u financijskom smislu nedokučivim energetskim razredima i certifikatima. Smislit će oni kada im dođe i nove certifikate i tko zna što sve ne. Tko je ikada prije govorio o energetskoj učinkovitosti i energetskim certifikatima, a već sada bez toga ne možeš s nekretninom baš ništa.

Godinama unazad ima ljudi koji su govorili i pisali o svemu ovome što se danas događa, upozoravajući javnost na sve opasnosti koje nam prijete od transhumanizma, umjetne inteligencije, preko pametnih telefona, pametnih kuća i stanova, pametnih gradova, društvenih kredita, univerzalnog temeljnog društvenog dohotka, postepenog ukidanja vlasništva, pa sve do implantata za mozak i kontrolu uma i centraliziranog bankovnog sustava i digitalne valute.

Novi svjetski poredak, Iluminate, skupinu Bilderberg, Komitet 300, Trilateralnu komisiju, masone, jezuite, tajna društva, razne sekte i sotonizam bilo je zabranjeno i spomenuti, a kamoli njihovu umiješanost u implementaciju Novog svjetskog poretka i formiranje svjetske vlade u sjeni poslušnih namještenika kao lutaka na njihovim koncima. Nemojmo si lagati. Novi resetirani svijet u režiji WEF-a, UN-a i WHO-a uključuje ukidanje naših temeljnih ljudskih prava i sloboda. To je svijet pod stalnim budnim svevidećim okom moćnika koji žele pratiti svaki naš korak, nadzirati nas i kontrolirati sve aspekte naših života.

Temelji današnjeg društva pripremani su godinama unaprijed, dok danas nastaju temelji novog totalitarnog tehnokratskog sustava za kojega sada već i unatoč cenzuri možemo reći da je Novi svjetski poredak kojemu indoktrinirano stanovništvo zasigurno nikada neće stati na kraj. Aaron Russo jedan je od rijetkih ljudi koji je godinama unaprijed upozoravao na ono što nam se u budućnosti sprema. Glavni plan svjetske financijske elite je formiranje jedne svjetske vlade vođene od strane bankara. Oni to rade postepeno. Europska moneta, EURO i Europski Ustav su jedan dio toga, ispričao je između ostalog Russo.

Eto zašto njegov posljednji intervju već godinama ne gubi na popularnosti. Upravo suprotno, s godinama biva sve popularniji, odjekujući sve glasnije. Nikada nije kasno da se probudimo. Nikada nije kasno da spasimo ovaj svijet od pomaknutih i nikada izabranih vladara koji bi osmišljavali okvire globalne vlasti bez da ih je itko išta pitao.  

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp