Adam i Eva


Bilo bi dobro i poželjno razgraničiti rad od igre: tj, posao od dokolice, tj. tlaku od intrige, tj. apsurd od interesa, tj. uzaludno trošenje vremena od produktivne kontemplacije. Svi mislioci su manje-više prezirali rad – tj. rad – u onom smislu kako se shvaća po zakonima tržišta; gdje se plasira „nužda“ – ponude i potražnje.

U biti cijela ta ekonomska paradigma je živi promašaj. Ugledajte se samo na budiste – što oni rade? – rade li išta? Da je Da Vinci „radio“ nikad ne bi nastala Mona Lisa, da je Van Gogh „radio“ – nikad ne bismo uvidjeli pravu ljepotu suncokreta, da je Baudelaire „radio“ – ne bismo imali Opijum Ljepote, da je Nietzsche „radio“ – ne bismo imali smisao volje za moći.

Rad prolazi samo kao integralni sastojak težnje za ostvarenjem. Puki rad, mehanički, je čisto samoubojstvo; a da ne govorimo kako bar 90% djelatnosti ničem ne služi. Ljudi se ponose svojim radom i svojom zaradom – kao građenjem mravinjaka – koji samo reproducira izume za koje su zaslužni tek malobrojni ljudi kao primjerice Tesla. Tesla nikad nije „radio“, on se je „zabavljao“ – a da se primjerice svi ljudi zabavljaju, imali bismo već odavno ostvarenu Utopiju koja bi odrađivala posao sama po sebi.

OK, divljak je morao loviti i ubijati životinje, a onda ih ispeći na vatri. Ali zašto ljudi uvijek to uspoređuju!? – Tko kaže i tko može tvrditi da smo mi ljudi – baš produkt „evolucije“ i da je baš sve išlo tim tokom i razvojem!? Možda smo samo plasirani i vizualizirani od strane Boga, u prvotnom smislu, kao čista duhovna bića bez potreba!? – Svi podrazumijevaju potrebe zdravo za gotovo, a u biti sve potrebe su ovisnosti koje te samo iscrpljuju i tjeraju po novi fix.

Ja mislim da smo mi jednostavno: materijalizirani – u ovom obliku – fizičkog tijela – kao gotova, savršena i definirana bića; a onda je u jednom trenu nastupio Pad: priča o Adamu i Evi; a baš mi se ta priča, u metaforičkom smislu sve više dopada i mislim da čak bolje i ispravnije – drži vodu – od primjerice te je*ene evolucije… Gdje su tragovi evolucije!? – Gdje su prijelazne forme svih oblika!? Nema ih, ne postoje… Darvinizam je još samo jedna bajka za infantilne mozgove koji se nisu natjerali: upotrijebiti logiku.

A sve što „imamo“ – svu tehnologiju – koja nam „olakšava“ život – zapravo nas dovodi i odvodi u sve veću nuždu, krizu, potrebu i ovisnost. Ne možemo ni zamisliti ni sat vremena, ne daj Bože, bez primjerice tople vode i struje. A onda to ide do sve rafiniranijih oblika – do samog Facebooka, bez kojeg smo, primjerice: mrtvi.

A, je*eš ti fejsbuk, uzmi za primjer ove pi*darije od tik-toka i instagrama gdje životare ovi novi klinci ispranih mozgova i gdje se danas vode životi; a sad pričekaj: pa zamisli: virtualu u idućih sto godina… Što će čovjek tada raditi? On će doći u svoj prvobitni položaj, samo s jednom bitnom distinkcijom: umjesto čistog duha, imat će samo nadrogirano i nafilano: puko tijelo, bez ikakve doze intelekta, mašte i umijeća.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp