Globalisti gube tlo pod nogama bez zaštite cenzora te masovno blokiraju javne komentare na Twitteru


Suočeni s njihovim paničnim strahom od popuštanja cenzorskih okova na Twitteru, pitamo se – mogu li Bill Gates, Hillary Clinton, Pfizer i Albert Bourla uopće izdržati bilo kakvu konstruktivnu raspravu bez cenzorske zaštite na koju su bili navikli?

I, dok tako Twitter polako, ali sigurno počinje ublažavati cenzuru na zgražanje svih pobornika cenzure koje je još do jučer ta ista cenzura štitila od mišljenja javnosti i javne rasprave o svim važnim pitanjima, glasnogovornici establišmenta koji sada više nisu zaštićeni politikom sadržaja Twittera, iz očaja odlučuju zaštiti sami sebe te mahom onemogućuju javne komentare na svojim računima. Primjerice, račun Hillary Clinton ima isključene komentre za javnost na gotovo svim tweetovima od 02. prosinca ove godine, osim nedjeljnog tweeta o zdravlju majki ispod kojeg su omogućeni komentari.

Bill Gates isključio je komentare na svoje tweetove koji sežu do 19. listopada ove godine. To nas nimalo na čudi. Njega nimalo ne zanimaju komentari javnosti, ali još uvijek toj istoj javnosti ima potrebu svako malo nešto poručiti, no, bez da itko o tome pisne nakon što je on svoje rekao. Njegova je riječ u toj komunikaciji i prva i zadnja. Onaj tko ga sluša ili čita može ga samo šutke slušati i čitati njegove riječi bez mogućnosti bilo kakve reakcije. 

To je iritantna  jednosmjerna i vrlo zastarjela ex cathedra komunikacija koju javnost u današnjem digitalnom svijetu s gnušanjem odbija, jer su ljudi stekli naviku na nečiju objavu javno reagirati, što im je sada ponovno onemogućeno kao u najmračnija vremena svjetske povijesti kada su ljudi zbog jedne krive riječi ostajali bez glave.  Moćnici su, eto, bez pardona oduzeli građanima pravo na slobodu reagiranja i ravnopravnu polemiku. 

Tvrtka Pfizer učinila je to isto zabranivši komentare na svoje tweetove od 06. prosinca na ovamo, a izvršni direktor Pfizera Albert Bourla isključio je komentare na tweetove čak od 01. studenog ove godine. Globalisti su se do sada oslanjali na Twitterov aparat za cenzuru kako bi konstantno unaprjeđivali svoju agendu i uspješno gradili svoj imidž sjajnih dobrotvora i društvenih odličnika, iako je sada razoktriven taj mehanizam kroz objavljivanje famoznih dokumenata pod nazivom The Twitter Files.

Rukovoditelji Twittera toliko su temeljito bili zaštitili izvršnog direktora farmaceutske tvrtke Alberta Bourlu, na primjer, da je jedan korisnik bio suspendiran jer je objavio neuljudan tweet o spomenutom farmaceutskom mogulu. 

Znanost je također bila pod tzv. zaštitom Twittera. Kada je jedan od najboljih svjetskih znanstvenika po imenu Andrew Bostom podijelio recenziranu studiju koja pokazuje smanjenje pokretljivosti spermija nakon Pfizerove injekcije, znanstveni stručnjak bio je istog časa suspendiran s te platforme. 

Političari poput ambiciozne Hillary Clinton također su se oslanjali na rukovoditelje Twittera da ugase opoziciju, što je upravo ono što su rukovoditelji Twittera Yoel Roth i Vijaya Gadde učinili tijekom predsjedničkih izbora 2020. godine zabranom eksplozivne priče o laptopu Huntera Bidena. Clinton, koja je tada uputila Bidena da ne prizna izbore “ni pod kojim okolnostima”, također je imala koristi od toga što su sva pitanja o integritetu izbora 2020. izbrisana s platforme, dok istodobno njezine vlastite tvrdnje da je Trump ukrao izbore 2016. ostaju na svome mjestu. 

Globalističke snage također su bile duboko ukorijenjene u infrastrukturu Twittera. Nakon što je Musk preuzeo vlasništvo i kontrolu nad platformom, otkriveno je da je tvrtka zapošljavala UN-ov tim za ljudska prava čija je jedina misija bila izvršavanje naloga UN-a. Konkretno, tim je bio odgovoran za provedbu agende UN-a o ljudskim pravima kako bi se zaštitili korisnici “ugroženi u globalnim sukobima i krizama”, kao i novinari. 

Nakon što je Musk otpustio UN-ov tim za ljudska prava, postalo je jasno da je UN navikao da se sadržaj cenzurira u njegovo ime. UN-ov ured za ljudska prava pokušao je povratiti svoj utjecaj na platformu nizom tweetova usmjerenih protiv Muska; organizacija je započela s inzistiranjem da Musk zaštiti slobodu govora “širom svijeta”, a zatim je pozvala Muska da cenzurira neodobreni govor. 

Musk je također obećao osloboditi platformu od botova, ili lažnih računa, koji se koriste za povećanje broja sljedbenika i dodavanje automatskih komentara na određene postove koji se mogu slagati ili ne slagati. Za gotovo 50% sljedbenika Joea Bidena, na primjer, otkriveno je da su lažni.

Ako Musk ostane dosljedan u svim svojim odlukama, mnoge će se javne ličnosti naći u brojnim problemima, pogotovo oni kojima je cenzura bila spas omogućavajući im izgradnju onakve slike o sebi kakvu bi oni hteli da javnost ima o njima, a koja je, podrazumijeva se, daleko od stvarnosti. Eto čemu služe cenzori – oni su tu kako bi održavali ušminkanu laž na životu, makar i na aparatima, ali samo da je laž živa i da nastavi glumiti istinu, to je njima najvažnije od svega. 

Hillary Clinton oduvijek se zalagala za cenzuru pod izgovorm sprječavanja širenja dezinformacija. Ona je po njezinim izjavama – najsretnija kada su tzv. borci protiv dezinformacija aktivni i kada ju štite od istine kojoj očito ne želi pogledati u lice. Cenzori su tu kako slučajno u javnost ne bi procurile sve one informacije o njoj i ostalim globalistima za koje ona i njezini prijatelji ne žele da procure u javnost. Zakonski okviri za nastavak cenzure već su tu i bit će jako teško Musku i bilo kojem drugom vlasniku društvenih mreža održati riječ o zajamčenoj slobodi govora koju su dali svojim korisnicima.

Bill Gates se, kako je više puta javno rekao, strašno razočarao neposlušnošću ljudi što se tiče cijepljenja tijekom pandemije te je u svojim javnim nastupima glumio žrtvu, pričajući kako su ga čak ljudi na cesti znali napadati jer ih on želi čipirati. Vidno je razočaran neposlušnošću ljudi što se tiče cjepiva. On se u javnim nastupima čudom čudi – kako netko može biti protiv cjepiva, kako je to uopće moguće?

Šef Pfizera Albert Bourla otvoreno je u razgovoru za The Washington Post rekao kako sve ljude koji šire dezinformacije o cjepivu smatra kriminalcima što je više nego skandalozno. Upitajmo se – što su to za njega i ostale moćnike uopće dezinformacije? To je ključno pitanje koje bismo si trebali postaviti. Jer ta se sintagma ‘dezinformacija’ već duže vrijeme proteže našim medijskim prostorom, bez da ju je itko do kraja definirao. Znači netko tko ima moć kaže nešto i njegova mora biti zadnja samo zato što on ima moć? Sva ostala mišljenja koja se suprotstavljaju mišljenju nekoga od samozvanih malih bogova suvremenog svijeta, automatski bivaju proglašena dezinformacijama. 

Albert Bourla je govoreći o notornim dezinformacijama očito zaboravio napomenuti i podrobnije pojasniti da su apsolutno sve informacije koje nisu u skladu sa stavovima njegove kompanije i njega osobno koji  ju predstavalja, za njega i njegove kolege – dezinformacije. Dakle, ono što iz njegovih riječi možemo zaključiti je to da bilo kakva skepsa u vezi cjepiva ljudima jednostavno nije dozvoljena. Jedino što nam je dozvoljeno je da slijepo vjerujuemo Pfizeru, Bourli i njegovim konkurentima. Prekrasno, zar ne? Ako slučajno otkažemo poslušnost globalistima ili pokažemo dozu sumnje prema svemu što nam serviraju, odmah nas se smatra kriminalcima. Etiketiranje i prokazivanje su im glavno oružje u njihovoj nemilosrdnoj borbi protiv običnih ljudi koji ih ne žele slijepo i bezglavo slušati i koji im naprosto ne vjeruju.

Gdje je u svemu tome pravo na vlastito mišljenje svakog čovjeka, pravo na njegov osobni stav, na njegovu slobodu izbora? Gdje je u svemu tome ljudska i građanska sloboda svakog čovjeka u odlučivanja o vlastitu tijelu? Nigdje. Kao da naša tijela, naše zdravlje i naši životi ne pripadaju nama samima, nego nekim tamo moćnicima na vrhu globlane piramide koji se s tim našim životima igraju kao da smo beživotne virtualne lutke u računalnoj igrici, a ne ljudi od krvi i mesa, pa još k tome i s dušom. Jesmo li svjesni da živimo u diktaturi? Ili bi možda bolje bilo postaviti pitanje na sljedeći način – Je li moguće da tako veliki broj ljudi nije svjestan da živimo u diktaturi? 

Izvor: The Washington Post, YouTube, Twitter, Facebook

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp